A+ R A-

Mirsad Terzić: Reprezentacija i porodica su na prvom mjestu

Mirsad Terzić je bosanskohercegovački rukometaš sa najviše nastupa za našu A reprezentaciju, sakupio ih je 123. Popularni Terza je i najbolji strijelac zmajeva svih vremena sa 402 gola, koliko je postigao i kapiten našeg nacionalnog tima Muhamed Toromanović. 

Terzić je rođen u Priboju, 12. jula 1983. godine, a bogatu i uspješnu karijeru počeo je u sarajevskom Željezničaru, odakle odlazi u Ljubuški, gdje je za Izviđač nastupao od 2002. do 2005. godine. Sa skautima je osvojio dvije titule prvaka naše zemlje, a 2005. godine odlazi u Zagreb, gdje se zadržao dvije godine. 

Nakon Zagreba, Terzić prelazi u slovenačko Celje, odakle je 2009. godine stigao u mađarski Veszprem, u kojem igra i danas, a s kojim je prošle sedmice produžio ugovor na još godinu. 

Veszprem sve bolji

- Prezadovoljan sam u Veszpremu, ekipa je iz godine u godinu sve bolja i jača. Svake godine ambicije rastu, a ove želimo ponoviti uspjeh iz prošle godine. Mađarski liga i kup ne bi trebali doći u pitanje, dok ponovo želimo igrati F4 Lige prvaka. Mada, potajno se nadamo da bismo ove godine mogli i do samog finala, mislim da smo na pravi način stasali za to. Trebam dodati da smo favoriti i u regionalnoj ligi, a s obzirom na to da smo domaćini završnice, vjerujem da će trofej ostati u Veszpremu.

• Pick Szeged Vladimira Vranješa svake godine igra sve bolje i žele da vas skinu s trona u Mađarskoj, ali vi ste ipak prejaki. Može li ekipa iz Szegedina ove godine ozbiljnije zaprijetiti Veszpremu?

- Kada je krenula invazija Španaca, zbog propadanja tamošnje lige, u Mađarsku, Szeged je to odlično iskoristio. Doveli su nekoliko sjajnih igrača, ne samo Španaca nego i drugih nacionalnosti koji su igrali u Španiji. Iskoristili su priliku i da dovedu trenera Pastora i napreduju stalno, no još nisu na našem nivou. Ali Szeged je pokazao u Ligi prvaka da su odlična ekipa. Savladati jednog Rhein Neckar Loewena u Njemačkoj nije mala stvar, ali u odnosu na nas, mi smo takve stvari davno pravili.

• Igrali ste u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, a sada ste u Mađarskoj, gdje je najbolje živjeti?

- Pa velika je razlika kada sam bio u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji u odnosu na ovo vrijeme sad otkako sam došao u Mađarsku. U Mađarsku sam došao oženjen, a supruga i ja smo odlučili osnovati porodicu. Nije meni nigdje bilo loše, ali u Veszpremu sam se najduže zadržao. Klub je od prvog dana jako stabilan, primanja su odlična, a svake godine napredujemo. Imamo fenomenalne uslove u dvorani i jednostavno klub je pravi evropski, pa se čovjeku ne mili napuštati ovu sredinu.

Svaki klub za sebe

• Koji klub Vam je najdraži od svih u kojim ste igrali?

- Bez razmišljanja ću reći Veszprem, ali gdje god da sam igrao bilo mi je odlično. Ako krenem od Izviđača, gdje sam posebno zahvalan Josipu Glavašu, koji je od mene i od mnogih napravio igrače, na čemu ću mu biti vječno zahvalan. I uvijek volim svratiti u Ljubuški, gdje imam veliki broj prijatelja. 

U Zagrebu također imam veliki broj prijatelja i imam odlične odnose sa ljudima u klubu. Zagreb je često mijenjao ime kluba, ali ljudi u klubu se nikad nisu mijenjali, uvijek su isti i susretljivi, stvarno mi je velika čast što sam bio dio tog kluba. 

Što se tiče Celja, i tu sam jako zadovoljan. Imamo odlične uslove, ali rijetko se čujem i vidim s ljudima iz kluba, no kad se to desi, uvijek je srdačno.

Moram reći da su svi nabrojani klubovi vrlo stabilni i respektabilni, igraju u Ligi prvaka, gdje nisu samo prolaznici. Dobro, Izviđač je već nekoliko godina u krizi, ali siguran sam da će se vratiti tamo gdje pripadaju u evropskom rukometu. 

• U karijeri ste osvojili mnogo trofeja, ali nedostajao je uspjeh sa reprezentacijom, doduše nakon godina igranja za nacionalni tim. Kako komentarišete naš plasman u Katar i da li ste zadovoljni?

- Uspjeh uvijek dobro dođe pa i sad u 31. godini, ne smeta. Ja sam od 16. godine u reprezentaciji i uvijek sam se trudio da igram što bolje. Što se tiče plasmana u Katar, moram reći da je moglo bolje, ali nismo imali iskustva u tom sistemu takmičenja, a nedostajalo je malo sreće, no opet smo odigrali jako dobro. Kako naš narod voli reći, ostavili smo srce na terenu, dali svoj maksimum i sada idemo dalje.

Moramo se što bolje pripremiti za naredne mečeve. Tačnije, mislim da smo favoriti u mečevima sa Litvanijom, ne smijemo samo ići po sistemu da će biti lahko, ali moramo pobijediti ta dva meča. U međuvremenu, moramo se i okrenuti meču sa Bjelorusijom i bez obzira na to što je prije toga dvomeč sa Litvancima, ranije moramo početi pripreme za Rutenku i društvo. 

Mi kao reprezentacija imamo kvalitet u odnosu na obje reprezentacije i plasman u Poljsku zavisi samo od nas. Naravno, nadam se i da će Savez naći finansije, koje su kod nas vječiti problem. Ljudi stvarno rade svakodnevno i trude se maksimalno da obezbijede što više sredstava, ali nije sve do njih, mislim da organi vlasti moraju više stati uz ovu reprezentaciju i RSBiH. 

Ponosim se domovinom

• Bili ste često kritikovani sa raznih strana zbog igre u reprezentaciji, bilo je govora kako Vam se ne igra u reprezentaciji, kako više dajete klubu, kako dolazite na odmor, ali Vi ste i dalje dolazili i dolazite da igrate za BiH. Želje za državnim dresom izgleda nikad nije nedostajalo?!

- Vidite jednu stvar, ja sam sportista. Ja nikad nisam zaboravio odakle potičem i gdje sam počeo igrati. Ja sam imao ponude i drugih reprezentacija da postanem naturalizovani igrač, a dosad bih vjerovatno osvojio neke medalje. Bio sam unaprijed osuđivan zbog toga, ali nikad nisam prihvatio poziv druge reprezentacije, jer Bosna i Hercegovina je moja domovina i ponosim se time gdje god da krenem.

Sa mnom je igralo mnoštvo igrača u reprezentaciji, i onih koji su zaslužili i onih koji nisu, imao sam i nesuglasica sa selektorima, ali sam dolazio. Jer niko od nas ne treba da igra zbog Saveza, selektora ili saigrača, nego svi moramo da igramo zbog sebe i naše domovine. Mislim da su dosad taj moj stav svi shvatili i da je mnogo lakše i meni da igram, jer meni je reprezentacija uz porodicu na prvom mjestu u životu. 

Kritike o mojoj igri nisu me doticale, jer znam koliko sam davao reprezentaciji i koliko me je ova reprezentacija zadužila. S druge strane, niko nema pravo da poredi igre u klubu i reprezentaciji, formu uredu, forma u klubu se oslikava na reprezentaciju, ali kako čovjek igra u klubu i radi s jednim trenerom i kako igra u reprezentaciji pod palicom drugog trenera, to se ne može porediti. 

Slobodno vrijeme

• Kako provodite slobodno vrijeme? Čime se bavite kad niste na parketu?

- Nemam previše slobodnog vremena. Igram u ekipi koja trenutno nastupa na četiri fronta, pa je sad završnica sezone posebno naporna. No, kad imam slobodnog vremena, uvijek ga odvojim za svoju porodicu. Imam dva sina, jedan ima četiri godine, a drugi dvije, pa ne želim previše da propustim njihovo odrastanje, tako da svaki slobodan trenutak koristim da budem s njima. No, sav teret njihovog odgoja ili veći dio spao je na moju suprugu, ali ona se odlično nosi s tim.

Zahvalan Josipu Glavašu

- Moram iskoristiti priliku da zahvalim mom treneru u Izviđaču Josipu Glavašu, koji je od mene napravio igrača. Ne samo od mene već od velikog broja nas koji smo igrali u Ljubuškom. Ono što sam naučio od njega pomoglo mi je, ne samo u rukometu već i u životu. Sigurno da je on jedan od najboljih trenera na našim prostorima, riječi su Terzića. 

Izvor: Oslobodjenje.ba