A+ R A-

Zlato sa SP je u duši naših rukometaša...

Znate li šta je ljubav prema domovini, prema sportu, znate li šta znači ginuti ne terenu, davati cijelog sebe, od te silne borbe i želje gubiti lopte na neki neshvatljiv način? Niste znali? Evo sada, svi vi koji ste pratili utakmice naše reprezentacije na SP, to i znate.

Za Svijet Rukometa piše Jasmina Aljić

Dejan, Benjamin, Vranješ, Ivan, Muhamed, Alen i ostali, pokazali su šta znači biti čovjek, šta znači biti istinski sportista.

Nismo uspjeli (za sada) da se plasiramo u drugi krug takmičenja, ali ako mene pitate, mi smo pozlatili na ovom SP. (ja kao osoba sportskog duha, do kraja se nadam čudu :D :)

Džaba Kataru sve one silne pare, kojima su kupili igrače, mi imamo zlatne momke, iako nemamo tolike pare :)

Možete ih pljuvati, možete im zamjeriti, možete misliti ovo ili ono, ali jedno je sigurno...do neki dan su samo oni istinski ljubitelji rukometa podržavali naše rukometaše , a sada se priča o rukometnoj reprezentaciji, sada se priča o rukometašima, sada svi znaju ko su Toromanović, Dejanović, ko su Burći, ko je Vranješ, Karačić, Čelica (znam u glavi sad nabrajate i druge igrače, dragi su vam postali, jel' da?)

Ako je kome krivo što se sve završilo ovako, da kažem, nesretno, onda sam to ja. Utakmica protiv Tunisa će mi ostati u najgorem sjećanju sa ovog SP, što zbog neke prljave i agresivne igre Tunižana, što zbog sudija. Isto kao utakmica protiv Egipta na juniorskom SP u rukometu,za prolaz u četvrtfinale, kada nam nije priznat gol za pobjedu u zadnjoj sekudni, koji je dao, upravo Malinović. Isto kao košarkaška utakmica protiv Litvanije na EP, kada nam je trebala pobjeda od 10 koševa razlike, za prolazak u drugi krig. Te utakmica protiv Nigerije na SP u Brazilu i taj nesretni ofsajd.... uvijek tako blizu, a tako daleko... :(

Možda ću sada biti previše subjektivna, zbog ljubavi koju osjećam prema rukometašima, ali ja jednostavno ne mogu da im zamjerim ni na čemu. Niti jednom od njih. Ni igračima, ni selektoru. Ne mogu da im zamjerim na onim izgubljenim loptama kojih je bilo i previše. Trenirala sam rukomet jedno vrijeme i znam kakva me trema znala uhvatiti na jednoj običnoj prijateljskoj utakmici, kada jednostavno budeš van sebe, želiš da se dokažeš, a ustvari sve ode dovraga.

Vražalić je glavni na meti kritičara. Ruku na srce, nije ga baš išlo, borio se on, bacao se za loptama, trudio se, ali kad neće, neće... ali kao da je on želio da to bude tako. Oni koji prate rukomet, znaju da je on puno bolji igrač nego što se pokazao na ovom SP, zaboravljate da je on jedan od rijetkih koji uvijek pjeva "Jedna si jedina" i koji stavi ruku na srce tokom intoniranja himne, on istinski voli svoj sport i svoju državu, zato imajte bar malo respketa i dajte mu bar malo podrške. Slažem se da je Marković trebao dati šansu i Zulfiću, ali o tom' potom...on najbolje zna, o tome ne vrijedi sada raspravljati...

Bitno je sagledati sve ono pozitivno što smo dobili nakon plasiranja na SP.  Generalno, nijedna utakmica nije bila loša,  njihova igra davala nam je nadu da  se možemo plasirati u drugi krug takmičenja i da to i zaslužujemo. .No, ipak je ovo prvi put da učestujemo na nekom velikom takmičenju i trebamo svi biti zadovoljni. Sada će svi znati da postoji i rukometna reprezentacija BiH, koja ima mlade i perspektivne igrače, koji imaju dušu, koji srce  i SUZE ostavljaju na terenu. Da BiH ima rukometnu reprezentaciju koja će u budućnosti imati šta da pokaže na velikim takmičenjima. 

Pisala bi ja do sutra, rukomet je ono o čemu uvijek mogu pričati i raspravljati...ali vjerujem da sam većini već dosadila :) Nadam se samo da će sada rukomet u BiH dobiti mjesto kakvo zaslužuje.

Eto većinu ovih momaka ne znam lično, ali ih volim brate, kao da su mi najbliži rod. Oni su, kao i rukomet, dio mene. Ne mogu opisati koliko sam ponosna na njih i njihovu požrtvovanost. Respekt fudbalerima i ostalim sportistima, ali ovo što su rukometaši pokazali, nije niko do sada...

Tako da hvala  Nebojša Grahovac, Benjamin Burić, Peđa Dejanović, Mirko Mikić, Alen Ovčina, Nikola Prce, Duško Čelica, Mirsad Terzić, Ivan Milas, Kosta Savić, Dejan Malinović, Ivan Karačić, Stefan Janković, Josip Perić, Muhamed Toromanović, Senjamin Burić, Vladimir Vranješ, Elmir Građan, Faruk Vražalić, Muhamed Zulfić,Zuhdija Korkarić,Dragan Marković,  za sve što ste učinili za ovu reprezentaciju.

Svijet Rukometa