A+ R A-

ROĐEN U NJEMAČKOJ, ZARAĐUJE U SLOVENIJI, ALI SANJA HRVATSKU 'Slovenci su me htjeli kupiti, ali od toga neće biti ništa!'

Rođen je u Njemačkoj. Sasvim slučajno. U Heppenheimu, jer “roditelji su živjeli nekoliko godina tamo”. Kad je imao tri, preselili su se “doma u Crikvenicu”. U grad u kojem će Kristian Bećiri, danas 23-godišnji pivot slovenskog Celja, napraviti prve rukometne korake.

- Prosim - javio se na čisto slovenskom dečko “s Kvarnera, ne Istrijan, to je velika razlika”.

- Već sam četiri godine u Sloveniji, pa... A i mama mi je Slovenka, iz Velenja - pokušao je opravdati svoj slovenski simpatični “mali div” od 202 centimetra i 122 kilograma.

- Ne daj Bože više kila. Volio bih da imam i koju manje. Radim na tome.

U Sloveniju se preselio odmah poslije srednje škole. A prije toga...

- Kad sam ja počinjao, rukomet je u Crikvenici bio uvjerljivo najpopularniji sport, klub je igrao prvu ligu, baš su bili dobri. Trener Darko Jelić je išao po školama, od razreda do razreda, tražio tko bi išao na rukomet. Iz mog razreda je sigurno njih 7-8 išlo, pa “zašto ne bih i ja”. Bio sam dvije godine i u košarci, pa se vratio u rukomet jer me trener iz Metkovića Jerko Alujević doslovce me vukao za rukav da idem na rukomet. I eto, pao sam pod pritiskom - smije se Kristian.

- Od prvog dana sam pivot, od mini rukometa. Jedino su me na tom prijelazu iz mini rukometa, kako sam bio najveći, stavili na vanjskog, ali brzo su vidjeli da je moja pozicija ipak na crti.

Nakon Crikvenice godinu dana igrao je u Kozali B ligu, u ekipi u kojoj je bilo pet mladih hrvatskih reprezentativaca. Bio je to dio njegova društva s kojim je 2013. osvojio kadetsko svjetsko srebro u Mađarskoj pod vodstvom izbornika Ćurka.

- To je za sada moja najveća medalja, nadam se da neće ostati tako.

Prvi Slovenci koji su ga zamijetili bili su oni u Gorenju.

- Kako je moja mama iz Velenja, stric je odnio neke moje videe u Gorenje. Pozvali su me na probu, bio sam tri dana kod bake tamo, išao na treninge i dogovorili smo se.

Tada je prvi put osjetio čari igranja među velikim, europskim dečkima.

- Igranje u Gorenju je prelijepo iskustvo. Samo godinu dana prije te igrače sam gledao samo preko tv-ekrana, nisam ni sanjao da ću tako brzo doći do Lige prvaka. Nakon toga uslijedio je Maribor, a sada Celje.

Penje se.

- Zadovoljan sam minutažom. Dobro je dijelimo, ali naravno, ako odigram bolje, dobijem više minuta. Pošteno.

Pošteno su Celjani prošli vikend srušili prvaka Europe u Zlatorogu. Golom Luke Žvižeja u posljednjoj sekundi ispratili su Kielce kući pognute glave.

- Bilo je baš odlično. Pričao sam kasnije s dečkima, nekoliko njih je reklo da su imali baš dobar osjećaj prije utakmice, ali nitko se nije usudio to na glas reći prije. Ipak je to Kielce, prvak Europe.

S time su se vratili na 6. mjesto skupine B Lige prvaka, posljednje mjesto, koje vodi u drugi krug, u osminu finala. Za plasman za koji se izravno s Celjem bori i hrvatski prvak PPD Zagreb. U prvoj utakmici Celje je dobilo kod kuće 30:28, Kristian je zagrebašima zabio 2 gola (ukupno 12 ove sezone u Ligi prvaka), u posljednjoj utakmici 9. ožujka (19.00) ta dva kluba sudarit će se u zagrebačkoj Areni.

- Konačno da i ja zaigram u Areni. Igrao sam samo jednom u njoj, naša kadetska protiv juniorske reprezentacije u praznoj Areni. Ovo sad će biti ono pravo. Jedva čekam tu utakmicu. To će za mene biti posebna utakmica. Vjerujem da će biti i ključna i za nas i za Zagreb za prolaz dalje. A mi silno želimo proći. To nam je cilj ove sezone. Pokušat ćemo izboriti i Final Four SEHA lige, danas moramo dobiti Tatran, na kraju ćemo se pohrvati na tablici s Brestom i opet Zagrebom...

Kristian je do sada prošao sve hrvatske mlađe reprezentacije, no jedini korak do kojeg još nije došao je onaj seniorski.

- Ne još. Ali polako, sve ima svoj red. Nadam se da će u skorijoj budućnosti doći i to.

Kad je došao u Sloveniju, bilo je upita da bude njihov.

- Da, bilo je, ali ništa od toga. Ja bih volio igrati za Hrvatsku.

Možda ga novi izbornik primijeti.

- Ne bih bio sportaš kad ne bih sanjao nastup na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj. Svi se smijemo nadati, zar ne? I truditi se da nas treneri i izbornici zamijete. Ali o dosta toga će ovisiti tko će zaigrati za Hrvatsku u siječnju. I o našim igrama i o zdravstvenom stanju konkurencije. Trudit ću se biti dobar u oboje.

Između snova o reprezentaciji i igara u Ligi prvaka, SEHA ligi i slovenskom prvenstvu, svaki slobodan trenutak, koji uspije dobiti Kristian će koristiti za “odjuriti kući”.

- Fali mi moje more, roditelji, cura mi je isto dolje. Srećom, do Crikvenice je samo 2,5 sata...

Izvor: Kristina Leovac | Sportske Novosti