Nakon intervijua sa Tonijem Čolinom, novo lice u seriji intervijua sa mladim trenerima u bh rukometu je Ermin Bajrić.
Bajrić je veoma uspješan mladi trener koji nam dolazi iz Maglaja. Nakon aktivne igračke karijere posvestio se trenerskom poslu gdje je i danas.
Dugo godina je radio u omladinskim kategorijama RK Maglaj, da bi u januaru protekle godine preuzeo seniorsku ekipu ovog premijerligaša.
Na klupi Maglaja sjedio je nešto manje od godinu dana, proljetni dio u prošloj i jesenji dio u ovoj sezoni.
Sa Erminom smo razgovarali o trenerskom poslu u Bosni i Hercegovini, stanju u našem rukometu, planovima za budućnost i mnogim drugim temama.
Zašto ste odlučili da se bavite trenerskim poslom?
Pa jednostavno i dok sam igrao radio sam u klubu s mlađim selekcijama a i svojim trenerima sam bio desna ruka na terenu, tako da sam spontano ušao u trenerske vode bez odlučivanja jednostavno se desilo.
Nakon igračke karijere posvetili ste ste trenerskom poslu. Da li je teže biti igrač ili trener?
Apsolutno trener. Kada si igrač koncentrišes se na igru dok kao trener razmišljaš o svakom igraču i njihovim problemima.
Koliko je danas teško baviti se ovim poslom u Bosni i Hercegovini?
Dosta teško, malo ekipa je profesionalno i da imaju sve potrebne uslove za rad, imamo situacije gdje igrači rade a naveče treniraju, nedostatak termina za treniranja itd.
U čemu pronalazite inspiraciju za svoj trenerski posao?
Kad vidim da mladi igrač napreduje to mi je najveća inspiracija, onda se osjećaš dobro i imaš još veću želju za radom.
Koje su prednosti i nedostaci trenerskog posla?
Trenerski posao donosi puno lijepi momenata ali i oni manje lijepih, draž i jeste u tome što svaki trening i svaku utakmicu pokušavaš da budeš bolji.
Omladinske selekcije ŠR Maglaj apsolutni su pobjednici ORL Sjever u prošloj sezoni. U čemu je tajna uspjeha?
Nema tajne, rad i samo rad to je jedini put. U Maglaju imamo jedan veliki plus, rukomet je broj jedan sport u gradu i svi žive rukomet, tako da djeca na poligonu igraju rukomet i olakšaju nama trenerima posao.
Koliko je bitna uloga roditelja u razvoju mladih sportaša?
Sve je bitno u razvoju sportiste, roditelji su bitni da podrže svoju djecu, to jeste da se djeca razvijaju u zdravoj porodici i društvu. Problem je kad roditelji postanu treneri i manageri, žele najbolje svojoj djeci a stvaraju kontra efekat.
Godinu dana ste proveli na klupi seniorskog tima RK Maglaj. Kako danas gledate na taj period?
Kao jedno veliko iskustvo. Rezultatski je bilo dosta solidno a lično najveće zadovoljstvo mi je što smo uspjeli da promovišemo mnogo mladih igrača od 18-19 god: Džambegović, Kadrić, Hasić, Malbašić, Bajraktarević, Kendić, Hajdić, Kahriman.
Bili ste trener u Premijer ligi BiH. Da li ste i koliko zadovoljni kvalitetom rukometa u našim takmičenjima?
Jako teško je govoriti o kvalitetu u odnosu na evropski rukomet. Dobre stvari su ujednačenost lige i broj navijača na utakmicama. Po meni ono što nedostaje su jedan ili dva vrhunska kluba koji bi bili nosioci BiH rukometa, kao što su bili prije desetak godina Bosna sarajevska, Izviđač koji su igrali grupnu fazu lige prvaka gdje su promovisali veliki broj vrhunskih igrača koji su dobro donijeli i našoj reprezentaciji.
Vaše mišljenje o aktuelnoj situaciji u bh rukometu?
Iskreno jako loše. Mnogo problema od sistema takmičenja gdje se nikad ne zna koliko ispada ekipa. Svake godine su neke promjene a u stvari ništa se ne dešava. Omladinske lige su zapostavljene, prošlu godinu nismo imali državnu završnica zbog problema u savezu, mlade reprezentacije se nisu okupile od aprila 2018. i onda se pitamo kako nema novih snaga u reprezentaciji.
Gdje se vidite u budućnosti?
Trenutno sam u školi rukometa RK Maglaj, upisao sam Fakultet za trenere u Tuzli i to su mi prioriteti. Trenutno ne gledam na neku daleku buducnost.
Poruka ljubiteljima rukometa u BiH?
Moja poruka ide mladim igračima da ustraju i da imaju vjeru u sebe da ne odustaju nakon prvog pada.
Svijet Rukometa
