Talentovani mladi rukometaš tuzlanske Slobode, Kerim Torlaković, novo je lice rubrike „Oni dolaze“ na portalu Svijet Rukometa.
Kerim je ljubav prema rukometu naslijedio od svog oca, Orhana Torlakovića, koji je dugo godina bio jedan od najboljih rukometaša domaćeg šampionata. Ovaj devetnaestogodišnjak, igra na poziciji srednjeg i lijevog beka, a u Slobodu je stigao iz RK Bosna Sarajevo.
U sezoni iza nas Kerim je sa RK Sloboda izborio plasman u Premijer ligu Bosne i Hercegovine, gdje će naredne sezone nastupati. Kerim već ima iskustva igranja u elitnom rangu bh rukometa, gdje je nastupao upravo sa Bosnom. Torlaković je svojevremeno nosio dres kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
U razgovoru za portal Svijet Rukometa, Kerim nam je otkrio sve o svom dosadašnjem rukometnom putu, kako je sve počelo, ko mu je najveća podrška, te gdje se vidi u budućnosti.
Kerime, za početak, hoćeš li nam se prvo predstaviti?
Zovem se Kerim Torlaković. Imam 19 godina. Rođen sam u Zenici 07.01.2000. godine
Kako to da si se odlučio baš za rukomet?
Svoje prve rukometne korake sam napravio uz svog oca Orhana koji je tada bio član ekipe Krivaje iz Zavidovića. Kao mali sam dolazio na njegove treninge i igrao se sa rukometnom loptom i tada se pojavila ta ljubav prema ovom sportu. Dolaskom u Sarajevo počinjem trenirati rukomet u RK Bosna Sarajevo.
Ko je tvoja največa podrška u dosadašnjem rukometnom putu?
Moja najveća podrška su uvijek moji roditelji i moj mlađi brat Emin.
Kolika ti je bitna podrška trenera i roditelja? Koliko su ti oni pomogli u dosadašnjem radu?
Podrška roditelja je veoma bitna u svim segmentima života jer time dobijam veliko samopouzdanje i znam da nisam na krivom putu. Što se tiče podrške trenera također je njihova podrška bitna jer oni su tu da nam pomognu da budemo što bolji i da napredujemo kako bi se pokazali u najboljem svijetlu. Svakodnevnim treninzima treneri nastoje da nas usavršavaju kako na tehničkom, taktičkom tako i na psihološkom planu kako bi postali što bolji igraci i išli prema našim budućim ciljevima.
Da li si zadovoljan igrama u sezoni koja je evo već iza nas?
Svojim igrama sam zadovoljan, naravno uvijek može bolje. Nastojim da iz utakmice u utakmicu biti što bolji i time opravdati povjerenje kako trenera tako i uprave RK Sloboda.
Sa ekipom Slobode, ove godine si izborio plasman u Premijer ligu BiH. Kakva su tvoj očekivanja pred naredno sezonu?
Budući da imamo respektabilnu ekipu ambicije su uvijek visoke, smatram da možemo biti u samom vrhu Premijer Lige Bosne i Hercegovine.
Šta tebi kao mladom sportisti znaće nastupi za reprezentaciju BiH?
Meni kao mladom sportisti bila je čast igrati za kadetsku reprezentaciju naše države. Nadam se da ću svojim radom i igrama zaslužiti ponovni poziv za reprezentaciju.
Kako ti se sviđa život u Tuzli?
Životom u Tuzli sam veoma oduševljen. Grad Tuzla je veoma lijep grad, Tuzlaci su me primili kao domaćeg igrača. Daju mi veliku podršku kao i ostalim igračima a na meni je da im se odužim dobrim igrama i odnosom kako na terenu tako i van njega.
Ko su tvoji sportski uzori?
Moj uzor je naravno moj otac Orhan, također veliki sam fan Cristiana Ronalda.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Moj klub i za sljedeću sezonu je RK Sloboda gdje sam siguran da ću i u nadolazećoj sezoni pokazati da nisu pogriješili prilikom mog dovođenja u klub. Naravno želja mi je da u budućnosti zaigram za neki od najboljih evropskih klubova.
Kada bi mogao birati, sa kojim igraćem bi volio igrati?
Nemam neke posebne želje što se tiče toga ali ako baš moram da biram to bi bio Igor Karačić jer po meni u zadnjih par godina igra na vrhunskom nivou.
Za kraj, imaš li neku poruku mladim sportašima?
Vjerujte u sebe i pratite svoje snove.
Svijet Rukometa
