Kako je Bosna i Hercegovina zemlja apsurda tako nas i ne može iznenaditi činjenica da u ovoj državi teško da šta funkcioniše kako treba, barem normalno.
Teško je i skoro nemoguće pronaći barem jedan aspekt društva koji nije zamrljan prljavom nacionalističkom politikom koja ovu državu već nešto više od dvije decenije gura u propast.
Nažalost, ni sport nije ostao imun na sve te podvale i mešetarenja. Za razliku od zemalja u regionu, Evropi i svijetu, gdje se sport koristi za promociju zemlje i eventualno privlačenje stranih investicija, sport je u Bosni i Hercegovini samo još jedan od poligona za dokazivanje političke moči i uticaja stranaka i pojedinaca.
Vjerovatno smo jedina zemlja u Evropi, koja još uvijek nema usvojen državni zakon o sportu, nema nikakve zakonske regulative iz ove oblasti, a o strategijama razvoja suvišno je i pričati.
Kao i sve u ovoj zemlji, tako je i obrazovanje/kultura/sport podijeljeno na nacionalne torove, kantone, pa tako svaka „šuša“ u selu može da vodi strategiju iz pomenutih oblasti.
Valjda se bojimo jedni drugih, ili se bojimo da li će nam djeca izgovoriti da je „Voz lep i brz“ umjesto „Vlak lijep i brz“, a ne daj Bože da se pomiješa „Lepi Vlak“, pa smo jednu od najvažnijih društvenih kategorija podijelili između 13. različitih resora i nivoa vlasti.
Sve zemlje u regionu, osim Bosne i Hercegovine imaju državno tijelo koje je nadležno za sport i omladinu, i jedno je od ključnih institucija koje su stručno posvečene ovoj oblasti.
Osim stručne pomoći Agencije pružaju i financijsku pomoć, a sve u saradnji sa državom. Republika Hrvatska kao jedna od najuspješnijih sportskih nacija na Balkanu, tako ima Središnji državni ured za sport.
U razdoblju od 2017.-2019. godine sukladno Programu Vlade Republike Hrvatske Središnji državni ured za sport, usmjeren je prije svega na ispunjavanje sljedećih specifičnih ciljeva: snažan razvoj sporta (donošenje dugoročne strategije razvoja sporta), ulaganje u veći broj malih sportskih objekata, poticanje sporta u službi zdravlja, poticanje djece i mladih na svakodnevno bavljenje organiziranom tjelesnom aktivnošću, redefiniranje položaja profesionalnih i amaterskih sportskih klubova, osigurati primjerene tehničke i financijske uvjete vrhunskim sportašima, provoditi mjere za suzbijanje nasilja na sportskim terenima te veću financijsku odgovornost i transparentnost.
Središnji državni ured za sport, sukladno odredbama Zakona o sportu Republike Hrvatske, sufinancira programe javnih potreba u sportu na državnoj razini, potiče i skrbi razvoj sporta od najmlađe dobi, preko rekreativnoga do vrhunskoga i profesionalnoga sporta. Na čelu ove ustanove je, ni manje ni više, nego Janica Kostelić.
Sada kada ste pročitali ovo, vjerovatno vam je mnogo jasnije, zašto je npr susjedna Hrvatska učesnik skoro svih velikih sportskih smotri, u gotovo svim sportovima. Nadamo se da jeste!
Slična je situacija i u drugim eks Jugoslavenskim republikama, a najsvježiji primjer je Makedonija gdje je Državna Agencija za sport i mlade nagradila uspjeh rukometaša Vardara sa 100.000 eura.
Mi u Bosni i Hercegovini nemamo državno tijelo koje se bavi ovom problematikom
Sve dok i u Bosni i Hercegovini sport ne bude zajednički projekat, i dok ne budemo imali jedinstveno tijelo koje će koordinirati svim aktivnostima iz oblasti sporta, imat ćemo situaciju da nam utakmice reprezentacije organizuju kantonalni savezi, novac za pripreme, okupljanja i putovanja reprezentativnih selekcija prosimo po raznoraznim tezgama. Klubovi će i dalje raditi i egzistirati zahvaljujući donacijama sportske opreme i sportskih rekvizita, a glavni financijeri klubova će i dalje biti centrale političkih stranaka.
Sport zahtjeva sistem i dobru logistiku i mora biti iznad kantonalnih, entitetskih, političkih i nacionalnih interesa. Sport mora biti državni interes i zbog toga nam je potrebno tijelo na nivou države koje će brinuti o budućnosti naše omladine koja svoje slobodno vrijeme želi provoditi van ulice.
Svijet Rukometa
