Mirsad Terzić, kapiten rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i igrač Wisle Plock iz Poljske, zasigurno je jedan od najboljih rukometaša Evrope i jedan od najboljih koje naša reprezentacija ima. Karijeru je započeo u Željezničaru, igrao za Izviđač iz Ljubuškog, Zagreb, Celje i Veszprem iz Mađarske sa kojim je postao i višestruki prvak ove države. Za rukometnu reprezentaciju BiH je odigrao na stotine utakmica i još uvijek drži rekord po broju nastupa. U intervjuu za FTV Terzić govori o novom klubu, životu i karijeri, mađarskom Veszpremu i naravno reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
Nakon Mađarske u kojoj ste igrali 11 godina, u ljeto mijenjate klub, odlazite u Poljsku i potpisujete za Wislu Plock. Jesu li ispunjena Vaša očekivanja?
- Pa jako je teško upoređivati bilo koji klub sa Veszpremom jer je Veszprem sami vrh rukometa i sporta u svakom pogledu. Ja sam jako ponosan na te godine provedene tamo a sada u Plocku, mi imamo neke druge borbe, druge ciljeve i sada sam fokusiran samo u tom smjeru.
Klub ima visoke ambicije u tamošnjoj ligi, no mnogo izazova je pred Vama, uključujući i pandemiju koronavirusa. Koliko sve to utiče na Vas kao igrača?
- Sigurno da klub kao što je Plock ima velike ambicije, što je i realno, međutim pandemija za sada mnogo utiče na nas. Već je odgođeno pet utakmica, jer smo tri puta bili u karanteni. U takvim uslovima je jako teško uhvatiti onu pravu formu.
Sa Veszpremom u Mađarskoj ste osvojili devet titula prvaka i devet kupova države. Kada ste odlazili navijači su Vam priredili fantastičan ispraćaj. Kako ste se tada osjećali?
- Moram reći da je Veszprem moj drugi dom i ta veza sa ljudima i navijačima je više nego prijateljska. Mnogo lijepo su me iznenadili u doba pandemije, kada nisu mogli u dvoranu ući i što se kaže, kupili me zauvijek. Jako sam ponosan i sretan što imam toliko takvih drugara u Veszpremu i Mađarskoj.
Kapiten ste i stub reprezentacije BiH, na stotine utakmica ste odigrali u nacionalnom dresu, bili ste tu i kad je bilo najteže. Ima li reprezentacija danas kvalitet za Evropsko prvenstvo?
- Naša reprezentacija kada bi imala pažnju i podršku kakvu imaju neke druge reprezentacije u normalnim okvirima bili bi stalni sudionici velikih takmičenja. Toliko o kvaliteti naših igrača.
Mnogo je problema zbog pandemije, odgođena je i kvalifikacijska utakmica sa Austrijom, ni sa Njemačkom nije baš teklo po planu. No, borbe naših momaka i želje za pobjedom ne nedostaje?
- Jako zbunjujuća odluka EHF-a da se tekma sa Njemcima uopće igra. Momci su dali sve od sebe, koliko su mogli držali su rezultat. Moramo iz ove tekme izvući nešto pozitivno, nastup par igrača iz domaće lige i jako dobra predstava igrača koji inače nisu dobijali šanse za igru. Ovdje mislim prvenstveno na Gafara Hadžiomerovića, Mirka Hercega, Igora Mandića i ostale.
Apsolutni ste rekorder po broju nastupa za reprezentaciju BiH. Debitovali ste sa 17 godina. Jeste li već tada znali da ćete ostvariti velike uspjehe?
- Sa 17 godina sam shvatio da je moj cilj biti profesionalni rukometaš. Reprezentacija me u tom smjeru uputila. Sigurno da tada nisam ni sanjao da ću imati ovakvu karijeru, ali trudom i radom se može sve postići.
Koliko je promjena sredine uticala na Vas i vašu porodicu? Jeste li se već navikli na Poljsku?
Sigurno da je teško otići od kuće. Supruga i ja smo osnovali porodicu u Veszpremu, djeca pričaju perfektno mađarski i vole svoj grad. Ali bez obzira na sve odlučili smo se na jednu novu avanturu i moram reći da nam dobro ide. Pandemija nas malo usporava, ali neće ni ona valjda dugo. Uglavnom uživamo u Plocku, grad je super, klub vrhunski a mi zajedno.
Piše: Federalna.ba/Dino Durmić
