Admira Zvekić, rukometašica tuzlanskog Jedinstva, po mnogima u konkurenciji dama najbolje desno krilo u Bosni i Hercegovini u razgovoru za Svijet Rukometa, govorila je o svojim rukometnim početcima, trenutnom angažmanu u klubu, planovima za budućnost. Rođena Zavidovićanka, svoju rukometnu karijeru započela je u ŽRK Krivaja iz Zavidovića, posljednjih godina, jedna je od ključnih igračica tuzlanskog Jedinstva.
Admira, ljubav prema rukometu, slučajno ili ..? Šta je to što Vas privuklo rukometu i što je na Vas uticalo da postanete rukometašica?
U početku je bilo sasvim slučajno, tacnije želja za druženjem sa ostalim djevojkama koje su bile dosta starije od mene. Još kao devetogodišnjakinja sam odradila prvi trening, dobila prvi ožiljak baš kao naznaku da ću se time baviti dugo godina. Najviše me privukao timski duh, drugarstvo, posvečenost i ostali elementi koji moraju biti prisutni da bi se postigao rezultat. Nisam uopšte mislila da ću napraviti uspjeh u ovom sportu, ali uz veliku upornost se primjetio napredak i zato sam se tu i zadržala.
Vaša sportska karijera išla je uzlaznom putanjom, ko Vam je najviše pomogao u tome? Želite li nekoga posebno izdvojiti?
Posebno bih izdvojila trenera Adnana Đerzića, koji je bio toliko uporan da od nas napravi ne samo dobre rukometašice, nego i dobre ljude, prave prijatelje, van terena. Zahvalna sam na svakom teškom treningu, kazni zbog lošeg ponašanja! Osim trenera, tu je naravno i glavni stub svega, porodica, koja je uvijek bila tu za mene, velika podrška nakon loše odigranih i teških utakmica.
Uslovno rečeno, živite u tri grada. Porodica i prijatelji u Zavidovićima, studij u Doboju a sport u Tuzli. Kako uspijete organizovati svoje vrijeme i stići sve obaveze?
Zvuči nemoguće, teško jeste, ali snalazim se na sve moguće načine. Za Zavidoviće me veze dosta toga, na prvom mjestu porodica, pa prijatelji. Fakultet se nalazi na visokoj ljestvici prioriteta, tako da u Doboju provodim dosta vremena. Zahvaljujući prijateljima koje sam upoznala u Doboju, uvijek imam sve informacije, pa čak i objašnjavanje gradiva koje nisam stigla naučiti zbog treninga i utakmica. Krajem sedmice putujem za Tuzlu, odmoriti se, tačnije raditi što volim, biti sa djevojkama najsličnijim meni i pokušati dati sve od sebe da moj tim postigne dobre rezultate.
Kako ocjenjujete protekli dio sezone? Da li ste zadovoljno svojim vlastitim angažmanom i postignutim rezultatima?
Na kraju polusezone smo završile na 3. mjestu, što je sasvim dobar rezultat, mada smo imale i nepotrebnih poraza koju su nas zadržale na toj poziciji. Naravno da sam zadovoljna, pored svih obaveza uspijevam se nositi sa tempom ekipe, što mi je jako važno. Ekipa Jedinstva ima poseban timski duh koji me pokreće i daje osjećaj kao da sam stalno tu.
Trenutno nastupate za ekipu tuzlanskog Jedinstva, klub sa velikim ambicijama. Može li Jedinstvo poremetiti planove grudskih rukometašica koje su posljednjih godina apsolutni vladari rukometne scene u ženskoj konkurenciji, i donijeti titulu prvaka u Tuzlu?
U pitanju je sport koji doživi puno preokreta i iznenađenja svake sezone. Ne vidim razlog zbog kojeg se to ne bi moglo desiti. Volju, želju, upornost i podršku uprave kluba imamo, samo nam treba još malo sreće. Pokazale smo da možemo pružiti itekako jak otpor, sada je na nama da se izborimo za veliki preokret.
Uspješno ste nastupali za omladinsku reprezentaciju BiH. Trenutno je zastoj u svim ženskim selekcijama. Kakva su Vaša očekivanja u pogledu ženskog reprezentativnog sporta u Bosni i Hercegovini?
Tako je, želja se tada ostvarila da zaigram za mladu reprezentaciju. San svakog sportaša je da nastupa i predstavlja svoju državu, bas kao i meni. Žao mi je sto je situacija takva, ali potajno se nadam se da će biti bolje i da ću opet dobiti poziv za reprezentaciju kada se ona oformi.
Žene i rukomet? Ima li na našim prostorima, predrasuda kada su u pitanju žene u rukometu?
Naravno da ima, svi nas zamišljaju i predstavljaju kao žene sa kojima se ne smiju puno raspravljati zbog grubosti koje imaju priliku vidjeti prilikom svakog kontakta na rukometnim utakmicama. Često posluži kao dobra podloga kada se žele šaliti na moj račun.
Kakvi su daljnji planovi Admire Zvekić? Planovi za budućnost?
Planova uvijek ima, svakakvih. Planiram završiti fakultet, držati se u isto vrijeme i rukometa, unapređivati sposobnosti i učiti na svakom polju, pa ćemo vidjeti krajnji rezultat.
Vaš sportski uzor?
Sto se tiće sportskih uzora, ima ih dosta. Najviše se divim rukometašicama i rukometašima koji igraju najjače lige na svijetu, pored toga nastupaju za reprezentaciju, treniraju stalno, uspjevaju osnovati porodicu i družiti se sa prijateljima.
Koliko imate slobodnog vremena za izlaske, kino i slično?
Vremena za izaći vani sa društvom se uvijek mora naći, izbjegavati rutinu. Dosta je teško ali mislim da niko više od mene ne koristi ovu pauzu izmedju sezona i polusezona za odmaranje i druženje.
Pratite li Svjetsko rukometno prvenstvo u Francuskoj i ko je Vaš favorit?
Pogledala sam nekoliko utakmica, rukomet se igra svake godine sve brže i bolje. Francuzi nose ulogu favorita, ali voljela bih da naše komšije naprave dobar rezultat i dokažu da se sa ovih prostora rađaju najveći talenti.
Za kraj, ima li nešto što biste poručili mladim ljudima, sportašima i našim čitateljima?
Poručila bih da paze kako koriste svoje slobodno vrijeme, da pokušaju biti angažovani u onome što rade kako bi moglo sve funkcionisati kako treba.
Svijet Rukometa
