TuS N-Lübbecke u svojoj posljednjoj utakmici ove sezone koja je odigrana krajem juna mjeseca slavio je na domaćem terenu nad ekipom Ferndorfa rezultatom 33:27.
Na ovaj način rukometaši Lübbeckea izborili su plasman u elitni rang njemačkog rukometa, Bundesligu, kao drugoplasirana ekipa druge Bundeslige.
Ekipa TuS N-Lübbeckea imala je isti broj bodova kao i prvoplasirani Hamburg koji će nakon nekoliko sezona ponovo zaigrati u elitnom rangu njemačkog rukometnog šampionata.
Momčad TuS N-Lübbeckea sa klupe predvodi naš Emir Kurtagić koji je u klubu od 2019. godine. Kurtagić je šest godina sjedio na klupi Gummersbacha iz kojeg je otišao 2017. godine. Dvije godine potom se zadržao u TV 05/07 Hüttenbergu. U februaru 2019. godine najavljeno je da će Kurtagić biti novi trener ekipe Lübbeckea.
Već sada davne 2000. godine Emir je zaigrao u VfL Gummersbach zajedno sa svojim bratom Seadom Kurtagićem. Porodica Kurtagić tada je bila na okupu obzirom da je otac Esad bio pomoćni trener u Gummersbachu.
Zbog ozbiljne povrede Emir je rano morao završiti igračku karijeru a sa samo 27 godina završio je kurs za trenera te je stekao A licencu.
Od 2008. godine Emir je obnašao funkciju pomoćnog trenera u Gummersbachu, kojeg je tada vodio naš proslavljeni stručnjak Sead Hasanefendić. Nakon što je Hasanefendić smijenjen klupu Gummersbacha preuzima Emir gdje je ostao sve do 26. marta 2017. godina.
Emira smo zatekli na odmoru u Turskoj što smo iskoristili da sa njim porazgovaramo i protekloj sezoni.
Emire iza vas je veoma uspješna sezona obzirom da ste sa vašim klubom izborili povratak u elitni rang njemačkog rukometa. Možete li napraviti kratak osvrt na proteklu sezonu?
Nakon velikih kadrovskih promjena nakon moje prve sezone 19/20 u Lübbecke-u, obzirom da smo imali deset novih igraca i u godini koja je bila u svim pogledima posebna zbog pandemije i još mnogo drugih stvari, uspjeli smo nakon lošeg starta na početku sezone, vrlo brzo ujediniti ekipu i podjeliti uloge koje su nas dovele u situaciju da se borimo za ulazak u prvu ligu. Imali smo širok roster i mislim da nam je to bio veliki adut u sezoni. Gledajući tu proteklu sezonu, dosta stvari nam se poklopilo a kao ekipa smo rasli iz utakmice u utakmicu, tako da smo u drugom dijelu sezone stvarno bili dominantni i po meni zasluženo ušli u Bundesligu.
Vjerujemo da su ulaskom u viši rang porasli apetiti kako vaši tako i klupski. Kakva su vaša očekivanja od naredne sezone.
Kao i svakoj ekipi koja je u preteklih pet do šest godina ulazila u ligu biće jako teška sezona. Naravno svi se nadaju najboljem i najvećem mogućem uspjehu, ali najbitnije je da moji igrači shvate koji je to put koji nas može dovesti uopšte u situaciju da se opstane u najjačoj ligi svijeta. Moramo se jako dobro spremiti, odraditi dobro pripreme i ući u sezonu za velikom željom za dokazivanjem. Naravno moramo biti spremni za teške momente, koji nas definitivno čekaju, kao ekipa pozitivno i konstruktivno obraditi.
Šta TuS N-Lübbecke može u narednoj sezoni?
Cilj je probati ostaviti dvije ekipe iza nas. Sve drugo je nerealno.
Sezona je duga ali mislim da će biti jako bitno kako ćemo otvoriti sezonu i kako će se moji mladi igrači snaći na ovom nivou. Jako bitan ce biti mentalitet ekipe i da budu spremni od prve sekunde da se bore za preživljavanje a ne da se sakrivamo iza toga da smo mladi, novi u ligi i da će nam biti teško. Uspijemo li taj pristup stvoriti mislim da definitivno imamo šansu da ostanemo u Bundesligi.
Koliko je pandemija korona virusa uticala na rukomet u Njemačkoj i konkretno na Vaš klub?
Iskreno rečeno svima nam je trebalo par sedmica da se naviknemo na novu situaciju. Bilo je dosta teških trenutaka jer jednostavno su svi pričali samo o toj temi. Meni lično je bilo puno lakše od momenta kada sam se pokušao samo na svoj posao skocentrisati a sve ostalo što nije bilo u mojoj moći jednostavno sa strane gurnuti.
Klub je prošao dobro. Imamo velike partnere koji su ostali uz nas i dalje, podržavali su klub u ovom teškom periodu, a tu je bilo je četiri ili pet mjeseci gdje nas je država pomogla.
Izostanak publike je malo uticao na financije. Više nam je falila podrška sa tribina.
Kao mlad trener imali iste priliku sjediti na klupi jednog velikog Gummersbacha i vjerovatno mnogo toga naučiti. Kojeg detalja iz svoje trenerske karijere se uvijek rado sjetite?
Svaki dan u radu sa ekipom i klubom je učenje i napredak za trenera. Previše lijepih ali i onih teških momenta je bilo do sada i nadam se da će biti još mnogo. Ulazak sa Lübbecke-om u prvu ligu je veliki uspjeh i ostaće mi u lijepom sječanju isto kao i ulazak u finale EHF Kupa u mojoj prvoj godini u Gummersbachu.
Nakon igračke karijere posvetili ste ste trenerskom poslu. Da li je teže biti igrač ili trener?
Trener, daleko teže.
Koliko ozbiljno se pristupa radu sa mladima u Njemačkoj i kakva je struktura trenerskog kadra koji radi sa mladima?
To je posebna tema na koju bi se moglo jako dugo razgovarati. Mislim da su strukture u Njemačkoj u posljednjih petnaestak godina napravile nevjerovatno veliki iskorak u radu sa mladima i sada već dolaze prvi plodovi tih investicija i rada. Njemačka stvara veliki broj jako dobro rukometno obrazovanih igrača i svi klubovi sve više se okreću radu sa omladincima. To se može i primjetiti da u svakom kluba imamo uglavnom mlade Njemce koji su ili prošli akademije kluba ili se dokazali u drugoj njemačkoj ligi, koja sigurno spada u deset najjačih liga na svijetu.
Mislim da su klubovi napokon razumjeli da moraju investirati u kvalitet trenera i da je to, nakon naravno većeg ulaganja novca u rad sa mladim, najbitnija promjena u strukturama klubova.
Koliko se današnji rukomet može nazvati “modernim” rukometom?
Definitivno rukomet je dostigao jedan visoki nivo u fizičko/psihološkom dijelu. Veliki napori i pritisci su na igračima i trenerima. Moderan rukomet znači atletiku. Momci su nevjerovatno spremni i mislim da je to što se može staviti pod „modernim rukometom“. Tehničko-taktički se rukomet razvija puno sporije. Skoro sve ekipe baziraju svoju igru na istom sistemu. Najveći napredak je u individualnoj kvaliteti koja se opet svodi na fizičku snagu i spremnost.
Čak mislim da smo se sa pravilom 7:6 i unazadili rukomet. Izgubili smo ofanzivne odbranu i donošenje odluka napadača na ofanzivne odbrane koje sigurno su jako bitne u razvoju individualnih i tehničkih vještina igrača. Za nadat se da će se uskoro i to promijeniti.
Da ste u mogućnosti šta bi ste promijenili u smislu rukometnih pravila?
Kao što sam već spomenuo, prvo bih izbacio igru 7:6 a sa tim pravilom i izbacio mogućnost dopunjavanja igrača nakon isključenja. Mislim da je to možda i još „gore“ pravilo da ekipa koja napravi težak prekršaj može da nastavi igrati u napadu 6:6. Sigurno ima dosta pravila o kojim bi se moglo razgovarati ali tu je uvijek pitanje zbog čega se mijenjaju pravila i koliko se mogu ta pravila bez većih adaptacija primjeniti. Po meni mijenjanje pravila bi trebalo dovesti do pojednostavljenja igre i boljeg razumijevanja našeg sporta.
Da li i koliko pratite rukomet i rukometna dešavanja u Bosni i Hercegovini?
Iskreno vrlo slabo pratim našu Ligu. Informacije dobijem od oca koji je tu, ali lično stvarno jako malo vremena van svog rada i priprema imam u toku sezone.
I na kraju, imate li neku poruku rukometnim radnicima u Bosni i Hercegovini?
Mislim da je rad i zalaganje jedan od najbitnijih osobina koje mi sportisti moramo imati. Svaki dan pokušati iskoristi do maksimuma. Vrijeme prolazi, a svaki dan koji prođe je nepovratan.
Naši krajevi imaju velike talente i uvijek su ih imali. Stvarno bi me jako sretnim činilo da se intezivira rad sa mladima te da nove zvijezde i asovi izrastu na našim prostorima.
Svijet Rukometa
