Uskoro će Euro u Mađarskoj i Slovačkoj. Navikli smo da bude uzbudljiv, a uzbudljiv će biti tek početkom slljedeće godine, prvo u Szegedu, pa onda – nadamo se – u Budimpešti. Ova naša reprezentacija je u promjenama, koje su nužnost, ali još uvijek je nezamisliva bez kapatana Domagoja Duvnjaka. On je trenutno u njemačkom Kielu gdje igra. Jer Bundesliga je još u pogonu i priključit će se reprezentaciji tek nakon Nove godine.
Lani je Domagoj Duvnjak proglašen najboljim sportašem Hrvatske u anketi Sportske novosti. Kiel prvak Europe, on najbolji igrač Eura, u sjajnoj izvedbi posebno 5-1 obrane po kojoj smo bili prepoznatljivi i iz Švedske donijeli srebro. Moraš biti jako dobar u kolektivnom sportu, recimo najbolji na svijetu uopće, da bi bio kandidat za sportaša godine, jer kada bacimo pogled na listu, tu su: Dražen Petrović, Toni Kukoč, Luka Modrić, Davor Šuker, Ivano Balić… Doista jeda ekstra izbor na koji s pravom možemo biti ponosni.
Pariz je jako daleko
I zato Domagoj Duvnjak u uvodu ove priče kaže:
– U kolektivnom sportu biti najbolji, to je velika stvar. Zato mi je to najdraža nagrada koju sam dobio. Biti najbolji sportaš svoje zemlje, a kada se pogleda kakva su to imena osvajala, koliko vrhunskih sportaša Hrvatska ima, to dobiva na težini.
Sjetio se i te sportske godine…
– Bila je godina u kojoj su otkazane OI. Osvojio sam naslov najboljeg u situaciji kada nije bilo za očekivati. Otkazane su OI, treniralo se na preskok, a sva ta dobra igra u Austriji i Švedskoj zasluga je mojih trenera, suigrača i to je bila ljepša strana godine. I ono što je činjenica, nakon lošeg uvijek dođe bolje, nikad se ne smiješ predavati.
Ova 2021. definitivno nije jednako dobra.
– Činjenica. Ova godina je definitivno krenula loše, imali smo jako loš turnir u Egiptu (SP), poklopilo se puno lošeg, ispalo je kako je ispalo, ne bježimo od toga. Jednostavno je bilo tako. Kvalifikacije za OI u Montpellieru smo odradili dobro, žao mi je te Francuske prvo kolo, vodili smo tri razlike u 45. minuti i izgubili četiri nakon par gluposti. No, ipak previše smo izgubili, jer da je bilo manje od četiri sve bi bilo lakše. Protiv Portugala smo pokazali da imamo karakter da se vratimo, pobijedili smo, ali druge su stvari ispale kako su ispale, na to nismo mogli utjecati. Bio je to veliki šok, jer OI su san svakog sportaša, ali to je tako u životu.
Nećemo o zdravlju
Sanjate li Pariz 2024. zbog toga?
– Nemam komentara na to pitanje. Iskreno, ne znam hoću li dočekati prvi sljedeći mjesec, a Pariz je jako daleko.
Imali ste lijepu utješnu nagradu lani kao kapetan Kiela?
– Jesam, bili smo prvaci Njemačke, što je iznimno teško, posebno način na koji smo došli do naslova. Rekao bih da je to za mene bilo nikad teže prvenstvo u ovih 13 njemčakih godina godina, a osvojili smo ga doslovno u posljednjoj sekundi. Presudio je šut Andyja Schmida koji da je pogodio, mi bismo bili drugi. Promašio je, na naše veliko veselje.
Ovih dana dobili ste nagradu za najbolju sportsku momčad regije Schlezwig Holsten?
– Nekima će se to učiniti normalnim, ali mi znamo da nije bilo. Regija u kojoj smo broji tri milijuna stanovnika, poznato je koliko je popularan nogomet, a nogometaši su u četvrtfinalu Kupa Njemačke izbacili Bayern. Ovdje su i brojni uspješni tenisači, jedriličari, konkurencija je ekstra i jako smo ponosni na to. Direktor Szylagi i ja smo bili na proglašenju i primili nagradu, fantastičan osjećaj, ali okolnosti su nažalost zbog pandemije skučene pa je bilo bez publike, to je možda najveća šteta.
No, sreća ove sezone publika vam se ipak vratila, što je iznimno važno jer vi imate 10.000 pretplatnika u svojoj dvorani?
– Kielu se vratila publika i to je odmah bilo nešto sasvim drugačije od onog kad čuješ svoj glas u dvorani. Posljednje dvije utakmice ove polusezone (posljednja se igra 26. prosinca) opet su pod utjecajem loših okolnosti, jer je zbog njih kapacitet umanjen za 50 posto, a od toga se kreće i bez gledatelja uopće. To je stvarno loša vijest. I samo se nadam da će do kraja veljače kada se vraćamo u svoju dvoranu situacija biti bolja i da ćemo moći igrati pred navijačima.
Jedno neobično pitanje; kako vaše zdravlje?
– Da preskočimo to pitanje, OK je recimo. Naporno je, mi smo odigrali već 30 utakmica ove polusezone, a što nas sve čeka neću ni misliti.
Osjeti se to na vašim rezultatima i doma i u Europi?
– Ja bih rekao, a da zvuči pesimistično, da smo s minus osam bodova prema Magdeburgu daleko od naslova, da se tu realno teško možemo vratiti. Orijentirani smo na borbu za broj dva s Berlinom i Flensburgom, zbog sudjelovanja u Ligi prvaka, to je znatno realnije. Sportski je reći da se nikad se ne predajemo, ali moramo biti realni. Uz to, Magdeburg ima po svima najlakši raspored u drugom dijelu sezone. A što se tiče Lige prvaka, izgubili smo u Montpellieru i Aalborgu, doma nakon velikog plusa izborili bod protiv Szegeda i ne stojimo najbolje. Nama je plan biti među prva dva pa ćemo vidjeti. Četiri su utakmice do kraja, osam bodova je na raspolaganju. A ako želimo, moramo osvojiti svih osam i nadati se da će biti dosta, jer nama preskakanje osmine finala s obzirom na raspored puno znači, to je deset dana bez utakmica, a to je veliki plus u drugom dijelu sezone. Defininitivno je cilj, naravno, da odemo na Final Four Lige prvaka.
Drukčija reprezentacija
I Zagreb je na tom putu među četiri utakmice?
– Znam koliko je teško u Zagrebu, ali mi ne računamo, nego jednostavno moramo to dobiti. Nema druge.
Reprezentacija je na okupu, vi joj se priključujete nakon Nove godine. Momčad je nova, ali očekivanja zbog toga nisu manja.
– Ovo je definitivno drugačija reprezentacija. Mislim da je devet, deset igrača novih na svojim pozicijama i bit će nam veliki izazov takvo prvenstvo. Imamo jako tešku skupinu, krećemo s najjačim protivnikom. Francuzi su, kako god gledali, apsolutni favoriti u toj utakmici, a onda nas čeka druga jaka utakmica sa Srbijom koja se puno digla, koja je od te Francuske u posljednjim kvalifikacijama uzela tri od četiri boda, pobijedila je doma, koja sa španjolskim izbornikom djeluje puno ozbiljnije nego onda. Neće reći da imaju jači rostar, ali definitivno izgledaju bolje i bit će jako zahtjevan protivnik.
I u svezi toga zaključak…
– Definitivno nismo među favoritima, ne želim da se lažemo. Mladi imaju kvalitetu, ali tražiti odmah rezultat od njih ne bi bilo pošteno. Naravno, nije nemoguće, no mi kao momčad moramo funkcionirati idealno. Ova reprezentacija uvijek igra sa srcem. Hoće li to biti dovoljno i za koliko, teško je reći, ali bit će nam veliki izazov. Sve je to lijepo i krasno, razumijem i namjeru i želju i optimizam, ali iskustvo mi govori da se treba puno toga poklopiti za uspjeh. Nije lako vidjeti u obrani protiv sebe Karabatića, Fabregasa i slično… Zato trebamo biti realni.
U povijesti ne pamtimo teži ždrijeb na jednom Euru od ovoga.
– Euro nema slabe utakmice, vidjeli ste da su s njega prošli put u prvom krugu ispali Danska i Francuska. Ja uopće ne gledam tako daleko prema nekom spajanju, koncentriran sam samo na Szeged. Svaki put kažemo idemo iz utakmice u utakmicu. Ovaj put to treba shvatiti doslovno. Svaki sportaš mora jako dobro razmišljati. Moramo funkcionirati kao momčad, deset igrača mora biti u fenomenalnoj formi da se prođe skupina pa onda na to pitanje hoće li se prijeti dva boda ili ne pa bezbroj pitanja. I zato kažem treba ići polako, riješavati problem po problem. Taj put je dug, ali kao uvijek mi se ne predajemo. Samo, ponavljam, moramo biti realni – zaključio je Domagoj Duvnjak, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije.
Izvor: Sportske Novosti
