Ružno je izgledalo -7 na kraju utakmice sa Slovenijom kojom je završio drugi dio priprema rukometne reprezentacije za Euro. Naravno, nije to bilo realno, makar je Slovenija djelovala znatno zrelije. Blaž Janc je svjetski majstor i kako izgleda kada mu date priliku, vidjelo se to jako dobro u posljednjih 10 minuta. A tih janceva na Euru bit će i više i zato jako pametno treba odraditi sve ostalo što slijedi. Ako je u 50. minuti bilo 23:22, a na kraju 33:26, onda to znači da je za deset minuta Slovenija napravila 10-4, što se Hrvatskoj ne smije događati…
Bilo je i dobrih stvari, ali na -7 one odu u drugi plan. Ne treba se navikavati na takve poraze. Je li bio visok ili ne, nije važno, jer bio je kakav ne smije biti i kad nosiš reprezentativni dres ništa ne može biti svejedno.
Da smo zabrinuti greškama i obranom, jesmo, ali ne i sa svime, jer može to izgledati znatno bolje. Recimo, obrana s prvim vratarom Pešićem, s Duvnjakom i Mamićem, s Martinovićem koji može odmoriti Šebetića, s agresivnošću Srne – svih njih nije bilo u Celju – i s više igre na krilima, s efikasnijim Jaganjcem čiji jedan gol nije bio neki prilog svemu što je nudio protekle jeseni za Nexe.
Htjeli smo 5-1, pokazalo se boljim 6-0, ali ne smijemo se odustati od namjere za Euro. Takva obrana nam daje širinu i s pravom agresivnošću s kojom ćemo dobiti i vratare sve može biti znatno drugačije. Važni igrači su u formi, vidjelo se to po Cindriću koji je samo u 15 minuta pokazao što može, po Šebetiću čije minute u Zaporožju su znatno podigle napadačku razinu, koja u suradnji s Martinovićem može biti dragocjena.
Vidjelo se da težimo kvalitetno odraditi 7 na 6, da je Šipić u znatno važnijoj ulozi u tom smislu i da se s nesrazmjerom minutaže u klubu i reprezentaciji jako dobro nosi. Vidjelo se da Šušnji fali žestine u obrani, ali kada dođu “nijemci”, to sigurno mora izgledati znatno bolje nego protiv Slovenije.
Pad u posljednjih deset minuta možda ima veze i s teškim pripremama koje je apostrofirao izbornik Horvat na kraju utakmice, ali bez obzira na to svaki koji se u tom razdoblju našao na terenu mora jako dobro analizirati što je radio. Ako je cilj bila obrana, ako je cilj bilo vraćanje u obranu, to definitivno nije bilo na potrebnoj razini i od toga se mora poći ako se želi više.
Slovenija nije odigrala ništa spektakularno, samo je iskoristila pregršt naših pogrešaka za visoku pobjedu na kraju. Do izražaja je došla rutina Janca koji je “slučajno” u Barceloni i Mačkovšeka koji je “slučajno” u Szegedu, te nepogrešive računice Skubea i Makuca, koji također igraju Ligu prvaka. Protiv takvih se ne smije griješiti, pa ni u prijateljskoj utakmici.
Horvat je donio dosta odluka, pokušava biti dosljedan, ali u svemu tome mora biti i realan, jer nekad se ne realizira sve što bi čovjek želio. Zato će posljednji dio priprema u Osijeku biti iznimno važan, da se igra postavi onako kako to Hrvatska zna, da bismo svima bili tvrd orah kada zato dođe vrijeme. Sva isprobavanja koja se ne mogu realizirati u ovom kratkom vremenu treba zaustaviti, jer isprobavanja se rade na jakim prijateljskim utakmicama daleko od velikog natjecanja, a najviše u klubovima.
Kriterij ove reprezentacije postavljen je visoko, postavila ga je činjenica da ključni igrači igraju u najjačim europskim klubovima i tome moramo težiti. U današnje vrijeme to apsolutno nije lako i sve je više pesimista koji tvrde da ćemo u budućnosti padati i više. To ne mora biti tako, ali postat će tako počnemo li prihvaćati poraze poput ovog u Sloveniji pod normalno. Boli razlika s kojom smo izgubili, ali s tom boli će se problem riješiti. Budemo li se uvjeravali da je sve u redu, neće biti dobro…
Piše: Dražen Pinević | Sportske Novosti
