U tijeku je Europsko rukometno prvenstvo. Nikad luđe i nikad čudnije zbog nesretne pandemije koronavirusa koja je reprezentacije dovela u probleme. Izbornici doslovno ujutro ne znaju tko će im biti u kadru za utakmicu navečer. No, dobro sve u svemu bolje da se igra, nego da je sve ‘pod ključem’.
Reprezentacija BiH već se oprostila od prvenstva, no ruku na srce momčad Ivice Obrvana bila je desetkovana zbog virusa koji ju je spriječio da možda pokaže i nešto više. U igri je zato Hrvatska koja je izborila drugi krug natjecanja.
U dvije navedene reprezentacije nalazi se veliki broj Hercegovaca. Rukomet doslovno u umjetnost na ovom prvenstvu pretvaraju; Nikola Prce, Josip Perić, Ivan Karačić, Mirko Herceg, Milan Vukšić koji nastupaju za BiH. S druge strane boje Hrvatske brane Marino Marić, Željko Musa, David Mandić, od jučer i Mirko Alilović, a na prvenstvu je i mladi Matej Mandić.
Puno je još igrača iz Hercegovine koji su mogli ili trebali biti na prvenstvu poput Igora Karačića, Marina Šege, Hrstića, Šarca, Vegara… Neke su spriječile ozljede, a neki nisu pozvani zbog pomlađivanja. No, i ovako svi možemo ‘pucati’ od ponosa.
Možda i tri najbolja poteza u dosadašnjem djelu Europskog prvenstva kreirali su Hercegovci. Marino Marić, Milan Vukšić te Nikola Prce i Josip Perić.
Ponosan je posebno Ljubuški. Izviđač je desetljećima brend koji ‘hrani’ obje reprezentacije i europske klubove. Šef omladinske škole prof. Zvonko Herceg otkriva tajnu kluba iz Ljubuškog.
“Naša škola rukometa radi na proizvodnji igrača. Kada dođe vrijeme za odlazak igrače nitko ne može spriječiti da idu korak dalje, da rade, razvijaju se i potpisuju ugovore s drugim klubovima. Mi na to nemamo ni moralno ni materijalno pravo. No, činjenica je da smo mi napravili modus koji traje već više od 20 godina. On još uvijek radi i proizvodi igrače. Mi smo svjesni da mala sredina ne može imati puno igrača sa strane. Morate imati svoju osnovicu, kompletan vlastiti kostur ekipe, pa onda polako raditi”, kaže nam prof. Zvonko Herceg šef omladinskog pogona ‘rukometnog Ajaxa’ kako nazivaju Izviđač.
“Uz sve to vi morate imati kvalitetne trenere koji rade s tom djecom. Mi smo uspjeli napraviti jedan tim trenera, njih osam, sa mnom na čelu. Svi su educirani, završili su višu trenersku, a i bivši su igrači. Nema tu neke velike tajne. Ljudi vole taj posao. On kod nas ne može biti uvelike plaćen. No, brojni od nas su preko 20 ili 30 godina u rukometu i volimo taj posao. Rezultat zbog toga dolazi sam po sebi. Ono što bi podcrtao kod nas u Izviđaču je tradicija. Mi uvijek imamo između 180 i 210 djece. Taj kapacitet, mora iznjedriti kvalitetu“, ističe prof. Erceg za Hercegovina.info.
Stariji mlađima daju poticaj za bavljenje rukometom. U više navrata je mladi vratar Hrvatske Matej Mandić izjavio kako je rukomet počeo trenirati tako što je gledao reprezentaciju na TV-u. Gledao je nekada Alilovića, a danas je s njim na prvenstvu.
“Oko 35 momaka koji su odrasli u našem klubu danas zarađuje kruh po Europi i žive lijepo od rukometa. To nije mala stvar. Naravno da mlađa djeca u njima vide uzore i krenu se baviti rukometom. Tako je to barem kod nas u Izviđaču. Stariji su mlađima poticaj. Druga stvar je što mi ‘djeci’ dajemo šansu u prvoj momčadi. Sada imate primjer malog Diana Ćeške koji je već godinu i pol dana u prvoj momčadi. Osvojio je seniorsko prvenstvo, a 2004. je godište. Mladi se prezentiraju na domaćoj, ali inozemnoj sceni. Nas prate svi, od Njemačke do Mađarske. Svi prate Izviđača. I ovo prvenstvo je jedna velika reklama, a na Svjetskom prvenstvu u Katru imali ste slučaj da je u utakmici BiH i Hrvatske igralo ukupno 11 igrača koji su prošli kroz Izviđač. To je velika stvar i veliki motiv. Mi ne trebamo trošiti energiju na motivaciju”.
Hercegovina ne treba brinuti za budućnost
“Nema zime. Izviđač ima igrača za narednih deset godina. Bio je Mirko Alilović pa smo svi mislili kada ćemo opet imati pravog vratara. No, onda dođe Marin Šego, pa sada i mladi Matej Mandić. Još je tu puno momaka vratara koji će biti pravi”.
Jedan je igrač ipak velika budućnost.
“Šarac kada se oporavi od ozljede, on je budućnost hrvatskog rukometa. Linija Jaganjac-Šarac-Martinović je budućnost“.
No, nije samo Izviđač rukomet u Hercegovini. Herceg je sretan i zbog Zrinjskog, koga na ovom prvenstvu predstavljaju Marino Marić i Ivan Karačić, a Igora Karačića nema iz razloga poznatih Hrvoju Horvatu.
“Oni su u posljednje vrijeme počeli raditi također na taj način. Modul je vrlo jasan i samo treba raditi. Poznajem sve njihove trenere i to je jako dobra stvar”, kaže prof. Herceg te dodaje:
“Imamo i Čapljinu koja radi dobar posao, ali i Međugorje koji ima veliki broj djece, tako da ne treba brinuti. Mišljenja sam da kada bi krovna kuća bh. rukometa imala više sluha i davala veću podršku našim klubovima, naročito u mlađim kategorijama, da bi reprezentacija BiH bila znatno snažnija. Hercegovina je Bogom dana za rukomet i atletiku. Moram spomenuti još jedan klub koji nije iz Hercegovine, ali je tu u našoj blizini, a to je Metković. Oni su oduvijek bili rasadnik, a sada se ponovno vraćaju i bit će opet pravi”.
“O prvenstvu ne možemo ništa reći. Nikad čudnije zbog koronavirusa, tako da nitko ne može prognozirati kako će se odvijati situacija”, zaključio je prof. Zvonko Herceg.
Izvor: Hercegovina.info
