Makedonski velikan „Kiril Lazarov“ emotivnim pismom saopštio je da po isteku ugovora sa Nantesom završava svoju bogatu igračku karijeru.
Kiril Lazarov rođen je 10. maja 1980. godine u Velesu. Svoju igračku karijeru započeo je u RK Ovce a nakon toga nastupao je za Borec i Pelister iz Bitole.
Početkom novog milenijuma, 2000. godine dolazi u Zagreb što je njegov prvi inozemni angažman. Nakon dvije godine u Zagrebu seli se u Veszprem, da bi ponovo 2007. godine stigao u Zagreb.
Nakon Zagreba 2010. godine odlazi u Ciudad Real gdje ostaje tri godine a potom potpisuje za Barcelonu. Svoj posljednji rukometni angažman potpisao je 2017. godine kada dolazi u Nantes odakle i odlazi u igračku penziju.
Veliki je broj titula i priznanja koja je na svoj konto skupio Lazarov, da je teško sve i pobrojati. Na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Hrvatskoj 2009., Kiril Lazarov je srušio rekord po ukupnom broju golova, te postavio novi – 92 gola. Proglašen je najboljim strijelcem tog svjetskog prvenstva.
Krajem decembra 2020. godine izabran je za najboljeg beka decenije u anketi koju je organizovao Handball Planet, a glasove su dali navijači i žiri sastavljen od legendi rukometa, trenera i novinara.
Lazarov je osvojio 15 državnih prvenstava i isto toliko nacionalnih kup turnira za pet različitih klubova. Na međunarodnim klupskim turnirima njegovi najbolji rezultati su dva druga mjesta.
U februaru 2021. godine Lazarov je na klupi makedonske reprezentacije zamijenio Danila Brestovca. Tada je najavljeno da će Lazarov reprezentaciju voditi u narednih pet godina. U početku je dobio jednogodišnji ugovor, da bi nakon školovanja i dobijanja trenerske licence potpisao novi četverogodišnji ugovor.
Njegovo oproštajno pismo prenosimo u cjelosti …
„Poštovani
Moje dugo i divno putovanje se završilo. Odluka je bila teška, ali ipak očekivana. Teško jer sam radio ono što volim, od srca, sa puno strasti i entuzijazma. U mojim godinama nije nimalo lako igrati na visokom nivou u klubu sa velikim ambicijama i očekivanjima iu ligi čija reprezentacija već dvije decenije dominira svijetom rukometa.
Ovu odluku nisam želio da saopštavam mnogo ranije, iako sam znao da je kraj, da je posljednja sezona. Želeo sam da budem profesionalan i motivisan kao što sam bio tokom svoje karijere. Kada nešto radite s velikom ljubavlju, možete pomjeriti granice.
Odlazim ponosne glave, igrajući za klubove-institucije kao što su Zagreb, Veszprem , Ciudad Real, Barcelona , Nantes. Klubovi, gradovi i države u kojima sam boravio najmanje pet godina, što pokazuje obostrano povjerenje koje sam stekao sa ljudima sa kojima sam radio. Poverenje se stiče uz mnogo truda, posvećenosti, doslednosti… To me čini posebno ponosnim što nisam zatvorio vrata tim sportskim institucijama. Počev od matičnog kluba, Ovče Pole, preko Boreča i Pelistera, polako, pravim odlukama i čvrsto na zemlji, bez ikakvih iluzija, zakoračio sam u Evropu.
Mnogo titula, mnogo uspeha i razočaranja, uspona i padova, pobeda i poraza, situacija iz kojih nikad nije bilo izlaza, ali sam sa puno vere, posvećenosti i poštenja uspeo da stanem na noge i nastavim dalje.
Posebno mi je drago što sam, pored obaveza prema ovim rukometnim institucijama, našao vremena, želju i strast da budem u službi naše reprezentacije. 25 godina i trinaest velikih takmičenja sa malom državom, uvek autsajder protiv velikih, uvek sa velikom verom da David može protiv Golijata, igrajući iu petoj deceniji života za svoju zemlju, daje mi pravo da pogledam svakoga u oku, čak ni ja nikada nisam ispunio nečija očekivanja.
Javno se zahvaljujem svojoj porodici na podršci tokom ovog perioda.
Hvala mojim bliskim ljudima kojih nema mnogo, ali nije malo. Oni će se prepoznati u ovim riječima. Hvala svim navijačima koje sam kroz karijeru imao u velikom broju, koji su znali prepoznati teške situacije i dati podršku kada je najpotrebnije da se zajedno radujemo, čak i u bolnim porazima, iz kojih smo zajedno izašli jači.
Završetak igračke karijere samo je kratak pogled na rukomet. Moj već započeti izazov je trenerski poziv i vjerujem da ćemo se i ovdje zajedno radovati, tugovati i nadograđivati, pomičući nove granice.
“Moj moto koji će me ponovo voditi biće – UVEK DO POBEDE”, napisao je Lazarov.
Svijet Rukometa
