Na tri malo “deblja zavoja” od mjesta gdje se Sava sljubljuje s Dunavom, u pravcu sjevera, smjestilo se Kovilovo, jedno od brojnih, ni po čemu posebnih predgrađa Beograda.
Na prvi pogled, mjestašce uz samu obalu Dunava, “preko puta” Zemuna i Batajnice, ni po čemu ne bi trebalo biti, niti je važno jer naprosto broji nešto manje od tisuću “duša”. No, posljednjih nekoliko dana, u okolici tog banatskog gradića, koji su u 19. stoljeću osnovali mađarski radnici na mjestu jednog salaša, dok su gradili nasip uz Dunav, nešto se posebno događa. Ima nešto više “stanovnika”. I to ne bilo kojih. Naime, u tamošnjem Sportskom centru Kovilovo u posvemašnjoj izolaciji srpski rukometni izbornik Jovica Cvetković i njegovi igrači kuju planove o pobjedi nad hrvatskim im kolegama na otvaranju EP-a 12. siječnja u Splitu.
Hrvatski se rukometaši ponekad ispod glasa žale na dosadni Ivanić Grad u kojem se zadnjih godina spremaju za velika natjecanja, no u usporedbi s Kovilovom, Ivanić Grad je zapravo Las Vegas. Ne znači to da se srpska reprezentacija sprema u nedostojnim uvjetima, dapače, President Kovilovo Resort prekrasno je i obnovljeno luksuzno zdanje u kojem su nekad, prije izgradnje kampa u Staroj Pazovi, trenirali i srpski nogometaši.
Igračima proslavljenog Jovice Cvetkovića, koji je nekad i sam harao rukometnim svijetom te je 1986. s Mirkom Bašićem te Červarovim pomoćnikom Zlatkom Saračevićem, sadašnjim slovenskim izbornikom i bivšim Zagrebovim trenerom Veselinom Vujovićem i ostalima osvojio naslov prvaka svijeta u Švicarskoj, na raspolaganju su idealni uvjeti. Dva nogometna travnata terena, tri mala tartanska terena za odbojku, rukomet i košarku, jedan teren za mali nogomet s umjetnom travom, sportska dvorana, teretana, spa zona, bazen.
– Bolje ne može – kaže Cvetković prvenstveno zadovoljan činjenicom što se njegovi igrači u toj izolaciji mogu posvetiti samo onom osnovnom – rukometu.
– Takav sam čovjek, uvijek od sebe i drugih tražim maksimum bez obzira na sve probleme, a ima ih poprilično. Nema tog sportaša koji ide po poraze i ja zato vjerujem da mogu iznenaditi i pobijediti svakog, uključujući i Hrvatsku na domaćem terenu. Istog sam časa nakon okupljanja zaboravio da smo ostali bez mnogih važnih igrača, ambicije nam ostaju iste.
Što se Cvetkovića tiče, iako to konkretno ne ističe, bilo bi to ponavljanje onog što je Srbija ostvarila 2012. uzevši srebro na EP-u na domaćem terenu. Na njegovu žalost, otkazali su Strahinja Milić i Ilija Abutović, Rastko Stojković ide na operaciju koljena. Bojan Beljanski je u taboru reprezentacije, ali mu je napukao mišić i mora ga se čekati. Momir Rnić je slomio nogu i ne ide na EP. Od 28 igrača s prvobitnog popisa, praktično je ostalo 24, a do 30. prosinca, kao i kolega mu Červar, Cvetković neće imati na raspolaganju one najbolje – igrače iz Njemačke – to su Duvnjakov veliki prijatelj Vujin, Nenadić, Šešum, Zelenović, Radivojević…
Za razliku od Červara, Cvetković je momčad okupio nešto kasnije, odigrat će najprije pripremni turnir u Švicarskoj, slobodni su također kratko za Novu godinu i nakon toga igraju s Makedonijom 5. siječnja, a zatim, uoči puta u Hrvatsku, još i dvije utakmice u Sloveniji.
Piše: Predrag Žukina | Sportske Novosti
