U siječnju će biti 15 godina otkako je Hrvatska na Svjetskom prvenstvu u Portugalu osvojila svoje jedino zlato, svladavši u finalnom okršaju Njemačku 34:31. Prošlo je i 15 godina otkako je Hrvatska na nekom velikom natjecanju igrala “svoju” 3-2-1 obranu, na svim kasnijim OI, SP-ima i EP-ima osnovne su obrane bile 5-1 ili 6-0.
Zašto? Tako su odlučili izbornici, vodeći se profilom igrača koje su imali u svlačionici. Iako su i obrane 5-1 i 6-0 donosile rezultate, ipak nam nekako nedostaje ta originalno hrvatska 3-2-1 obrana, produkt hrvatske struke…
– Zlato u Portugalu donijela nam je ta obrana, tu nema nikakve dvojbe. I ja je obožavam jer je originalno naša, pravi hrvatski specijalitet i doista razmišljamo o tome da reafirmiramo tu našu kvalitetu, a ne da kopiramo druge jer je kopija uvijek lošija od originala – kaže naš izbornik Lino Červar.
Mi moramo napasti
Za obranu 3-2-1 ključna je maksimalna uigranost. O želji i htijenju ne treba ni govoriti, jer bez želje i htijenja nema nikakve obrane. Čvrstina obrane zapravo zrcali karakter momčadi, a nema većeg izazova nego odigrati pravu, junačku 3-2-1 obranu protiv najjačih suparnika. Međutim, u predvečerje Eura najveći je Červarov hendikep nedostatak vremena. Nisu svi igrači na okupu od početka i to je nenadoknadiv minus želi li se uigravati 3-2-1 obrana…
A zanimljivog se detalja vezanog uz igru u obrani Červar prisjetio tijekom priprema u Ivanić-Gradu:
– Uoči OI u Ateni, godinu dana nakon Portugala, odlučio sam da ćemo igrati 5-1 obranu! Ljudi oko mene hvatali su se za glavu, a ja se nisam sramio reći da se promijenilo ono što sam mislio jučer kad sam govorio da je 3-2-1 naša prva obrana! Procijenio sam da imam igrače idealne za 5-1 obranu, na poziciji “indijanca” mijenjali su se visoki Vori i hitri Šprem i što se dogodilo? Osam utakmica, osam pobjeda, nitko nikad nije tako suvereno osvojio olimpijsko rukometno zlato kao mi u Grčkoj. Bio je to Dream Team, a za tu sam obranu potrošio neopisivo mnogo vremena – govori Červar.
– Igrači, naime, isprva nisu vjerovali u tu moju ideju, nisu bili skloni promjenama. A ja sam se borio kao lav za tu ideju, ja sam morao biti taj koji će ih uvjeriti da je to dobro. Bilo je dosta otpora, čak sam uoči posljednje provjere uoči odlaska na OI u Čakovcu protiv Mađarske rekao da ćemo se u posljednji trenutak vratiti na 3-2-1 obranu ne bude li ova 5-1 dobro izgledala. Jesam tvrdoglav, ali nisam blesav, ako me igrači ne slijede, ako oni ne vjeruju u to što radimo, onda je sve uzalud. I što se dogodilo? Igrali smo blistavo, pobijedili deset razlike, Mađari nam nisu mogli gol zabiti. A nakon utakmice čuo sam igrače da jedan drugome govore, “dobro je, dobro je, možemo to igrati, to je prava obrana”. E, onda sam bio siguran da će biti dobro u Ateni, čim igrači vjeruju u ono što rade, onda nema nikakvih problema.
U što sad igrače uvjeravate, kakvu će Hrvatska obranu igrati na Euru?
– Agresivnu. Ta obrana ne smije biti defenzivna i blokerska, nego proaktivna. Dakle, od svojih ću igrača tražiti da oni iniciraju promjene, a ne da čekaju što će napraviti suparnik pa da onda reagiraju jer onda je obično kasno… Mi moramo inicirati promjene u suparničkom napadu, moramo napasti, biti agresivni, igrati duboko, udaljiti probleme od svojih vrata. Bit će to agresivna 5-1 obrana, a kad se povučemo u 6-0 zonu i to će izgledati agresivnije nego što se ta obrana obično igra. Nadalje, radimo i na dubokoj, košarkaškoj obrani, recimo da će to biti 3-3 obrana, kojom ćemo u paklenom ozračju, u vulkanskom grotlu koje će stvarati naši navijači, tražiti promjenu ritma. Bit će to naš plan B. Ma, bit će svega, Hrvatska će biti raznovrsna kao nikad dosad – uvjeren je Červar.
Emocije i kontrola
– Vrlo mi se svidjelo razmišljanje Antuna Vujića, profesora filozofije i sociologije, nekad i političara. Rekao je, “nema konačnog poraza, poražen si samo ako odustaneš, ako si oduzmeš pravo na borbu”. Eto, to će biti naša misao-vodilja na Euru – nema odustajanja, borit ćemo se za svaku loptu, za svaki pedalj parketa. Neće biti lako, ali predat se sigurno nećemo. Bit će uspona i padova, a štos je u tome da se uvijek moramo dići i nastaviti zacrtani put.
Hoće li biti iznenađenja u konačnom izboru 16 rukometaša koji će nastupiti na Euru?
– Nisam li već iznenadio pozivanjem Bećirija, Jaganjca, Butorca i Vrankovića na pripreme? Mladost nosi entuzijazam, a entuzijazam je zarazan kad si u grupi.
Hoće li vam emocije olakšati ili otežati pripremu startne utakmice protiv Srbije?
– Emocije su sjajne kad ih kontrolirate. Ne smijem, dakle, dopustiti da nas emocije odnesu na krivu stazu i moram raditi na tome da igrači ne pokleknu pred tim stresom, pritiskom i odgovornošću. Vrlo dobro znam što naši ljudi žele, ali mi poglavito moramo razmišljati o svojoj igri jer igra donosi rezultat. Publika će iskazati želju i nositi nas gromkim navijanjem, a mi moramo uzvratiti igrajući dobar rukomet. I onda će nam ta simbioza svima donijeti radost – nudi Červar recept za uspjeh.
Izvor: Predrag Jurišić | Sportske Novosti
