Teška je godina iza Domagoja Duvnjaka. Nije mu smetalo što je završila. Nanizalo se nekoliko razočaranja, a sve je kulminiralo ozljedom koljena zbog koje je morao na operaciju, što je značilo sedam i pol mjeseci pauze! Čak je i nastup na Euru bio upitan, no Domagoj se dobro oporavlja, iza njega je puni mjesec bundesligaških utakmica s Kielom i osmijeh se vratio na njegovo lice. Ali i na lica svih onih koji s nestrpljenjem iščekuju rukometni Euro i pohod Hrvatske na jedino zlato koje joj nedostaje. Kod Domagoja je, jasno, najvažnije pitanje baš ono oko koljena, piše Slobodna Dalmacija.
– Dobro je, koljeno je dobro. Malo ga osjetim nakon treninga i napora. Ne oticanje, nego samo bol. Ali to je normalno. Tijekom treninga i utakmica sve je OK – uvjerava Duvnjak, ponajbolji rukometaš svijeta i čovjek bez kojeg hrvatska reprezentacija jednostavno nije ista. Naš kapetan.
Da rezimiramo malo Duvnjakovu 2017. Započela je razočaranjem u Francuskoj na Svjetskom prvenstvu na kojem je Hrvatska tragičnim porazima od Norveške i Slovenije ostala bez medalje. Mučio se narednih mjeseci Domagoj s lijevim koljenom, čak i u svakodnevnim aktivnostima poput vožnje automobila, sve dok u travnju nije odlučio presjeći i podvrgnuti se operaciji. Propustio je tako finiš sezone u kojem njegov Kiel nije uspio postati prvak Njemačke niti je izborio Final Four Lige prvaka. Osvojeni Kup Njemačke bila je slaba utjeha. Zanimljivo, bila je to posljednja Domagojeva utakmica prije operacije.
– Vratit ću se još bolji i jači nego prije – poručio je Duvnjak nakon što je operativni zahvat prošao izvrsno.
Procjene duljine oporavka kretale su se od šest pa sve do devet mjeseci. U tom potonjem crnom scenariju Duvnjaka na Euru praktički ne bi ni bilo, no srećom po njega i hrvatsku reprezentaciju oporavak je potrajao sedam i pol mjeseci. Nakon 228 dana Duvnjak se 2. prosinca vratio na parket.
– Noge su mi se tresle, bio sam nervozan cijeli dan – priznao je Dule dan nakon povratničkog nastupa.
https://www.youtube.com/watch?v=lJRU7OFaNao
U prosincu je odigrao svih pet utakmica u Bundesligi i priključio se reprezentaciji pun pozitive. Među „kaubojima” već je senator, ali nažalost još je uvijek bez zlata s reprezentacijom. Od 2007. godine konstantno je na velikim natjecanjima i naosvajao se srebrnih i brončanih odličja. Želi zlato. Jedino mu ono nedostaje da zaokruži fenomenalnu karijeru. Uzeo je Ligu prvaka, prestižnu Bundesligu i Kup, a o individualnim dostignućima da ne govorimo.
– Jedva čekamo da počne prvenstvo. Jedva čekam tu euforiju – kaže Đakovčanin koji će u lipnju proslaviti 30. rođendan.
Dojmovi nakon prvih mjesec dana akcije nakon ozljede su, dakle, pozitivni. Domagoj se dobro osjeća, a koljeno izdržava sve napore. Ipak, i dalje ga treba tretirati s posebnom njegom.
– Do početka Eura čekaju me terapije dvaput dnevno. To je plan.
Postoji li kakav dogovor za vašu minutažu u utakmicama gdje možda neće biti potrebno da igrate cijeli susret?
– To ćete morati pitati izbornika. Na njemu je odluka, ali ja sam tu i spreman sam.
Možete li povući kakve paralele između ovog Eura i Svjetskog prvenstva2009. u Splitu?
– Ostario sam, haha! Tada sam imao samo 21 godinu… Iza mene je devet godina Bundeslige i naravno da se skupilo dosta iskustva.
Tada ste bili u sjeni Ivana Balića, tek ste nadolazili, a sada (i unazad nekoliko godina) vi ste naš glavni igrač. I njega je tada mučila ozljeda kao i vas danas…
– To prvenstvo oboje smo odradili odlično. Nadam se da ću ja nastaviti u tom ritmu u Splitu.
Po čemu pamtite taj splitski dio Mundijala prije devet godina?
– Po nevjerojatnoj atmosferi. Siguran sam da će ove godine biti i bolje, koliko je god to moguće, jer je ono bilo nezaboravno.
Kakve su prognoze?
– Naš je cilj prenijeti četiri boda u Zagreb. Onda će sve biti lakše. Nema velikih najava. Domagoj i ekipa pričat će na terenu. Nadamo se da će biti glasni.
Koliko ste blizu toga da budete 100 posto spremni?
– Ne znam. Blizu sam. Nisam još, ali ću biti. Desetak je dana do početka Eura, možda se čini malo, ali mislim da će biti dovoljno da u tijeku prvenstva dođem do 100 posto – rekao je Duvnjak za kraj.
Čak i ako ne bude na 100 posto, nema veze. Bitno da je Dule, naš vođa, tu. U kakvom god stanju bio, puno će značiti Hrvatskoj.
Izvor: Vedran Babić | Sportske Novosti
