Europsko prvenstvo u našoj kući donosi i veliki povratak Mirka Alilovića (32) na vrata reprezentacije. Stasiti Hercegovac dugo je bio miljenik navijača, sjećamo se nokauta Francuza u Novom Sadu 2012. kad se Spensom orilo “Mirko, Mirko”, kao da je Novosel ušetao.
Nepravedno, Alilovića su često poslije toga krivili za poraze u polufinalima, a napadi po forumima i društvenim mrežama, koje je danas teško mimoići, išli su često vrlo nisko ispod pojasa.
Povratnik u reprezentaciju
Nekome poput Mirka, koji je uvijek unosio jako puno emocija u nastupe, u jednom je trenutku moralo prekipjeti. Isključio se nakon EP-a u Poljskoj, ostao bez Olimpijskih igara u Riju i SP-a u Francuskoj kad smo se mogli uvjeriti da nije problem u vrataru.
Jedna od prvih Červarovih misija pri povratku na klupu bila je vratiti vratara koji je nosio Veszprem do finala Lige prvaka, sjajnog dečka i nespornu klasu. Iskusan je, ulazi u najbolje vratarske godine i vidi se da uživa u starom društvu.
– Presing raste, euforija raste, kao i želja za igranjem. Živi smo i zdravi, sve će ostalo doći.
Blagdani obično donose svoju euforiju, sad kad su prošli možete se okrenuti toj rukometnoj…
– Pa dobro, mislim da smo mi više bili u euforiji zbog prvenstva nego zbog blagdana. Dečki su se okupili još 17. prosinca pa su završili na Badnjak, pa su nastavili do Stare godine, a na Novu se već okupljamo svi. Nije bilo blagdanske euforije ovaj put, svi znamo kakav je ulog. Igramo doma, zato smo ove godine blagdane ostavili sa strane. Nemamo baš prilike svake godine igrati Europsko prvenstvo. Ovih dvanaest dana u Splitu bit će teže za glavu, a lakše za tijelo. Kreću ozbiljne stvari, taktičke pripreme, analize… Svi željno očekujemo početak i prvu utakmicu.
Prije toga utakmica s Crnom Gorom?
– Poslije te utakmice imamo tjedan dana za nadogradnju svega, bit će pogrešaka, to je sigurno. Cilj je u top formi biti 12. siječnja. Crna Gora je samo provjera.
Kakav je osjećaj povratka?
– Ja sam tu godinama, odrastao sam s tim dečkima. Osjećaj je super, igramo doma. Prva utakmica dat će nam smjernicu što možemo. No ne trebamo raditi bauk od Srbije da je svjetska velesila. Zadnjih godina nisu napravili neki poseban rezultat. Ali opet, to je posebna utakmica, Srbi dobro igraju otvaranja turnira, prve faze. Sve mi to imamo u vidu, sve to znamo, analizirali smo. Ako Hrvatska bude igrala svoju igru, nema nitko šanse u Splitu.
Kakve su vam uspomene na Split 2009.?Nekako se čini da ste baš u Červarovo vrijeme najbolje branili, je li vam ta obrana tada odgovarala?
– Paše mi obrana i u klubu. Rukomet je timski sport, ako se obrana “pegla”, normalno da i golmani imaju puno obrana.
Neki novi klinci
Smeta li vam to nabrijavanje utakmice sa Srbijom?
– Mi s tim igračima godinama igramo u klubovima, u prijateljskim smo odnosima. Tako da su ove neke igrice sa strane normalne. Nisu velesila kao reprezentacija, a imaju odlične igrače u fantastičnim klubovima kao i mi. Skup su jako dobrih individualaca. Zadnjih godina nisu se mogli posložiti. No, kažem, na samom početku turnira su opasni, Poljaci su ih kod kuće jedva slomili u zadnjih pet minuta. Treba biti oprezan, ali mi smo Hrvatska i, budemo li igrali kako znamo, nećemo imati problema s njima.
Reprezentacija je zanimljiv spoj vas nekoliko povratnika, onih koji su s vama i ranije igrali te nekih novih klinaca. Malo podsjeća na 2003. kad je Červar nešto slično složio.
– Na svakom natjecanju imamo par novih lica. Nije to ništa čudno. Hrvatska ima velik izbor sjajnih igrača. Neki, poput Cindre, primjerice, prije dvije godine nisu imali neku minutažu u Poljskoj. Sad je jedan od nositelja igre Vardara, u godinu i pol dana ostvario je snažan napredak. Vratio se i Duvnjak, i Marko Kopljar je zdrav. Što se tiče širine klupe, u jako smo dobrom stanju, a mladi će nam pomoći. Napravit ćemo dobru atmosferu, a kad je zdrava atmosfera, onda se puno toga može napraviti.
Izvor: Vecernji.hr
