Hrvoje Horvat je protiv Bahreina vodio svoju vjerojatno posljednju utakmicu na klupi hrvatske reprezentacije u ovom mandatu. Nije uspio. Nije polučio rezultat koji je pred njega bio postavljen kao cilj, plasman u četvrtfinale SP u Švedskoj. Šteta, Horvat je mlad trener, elokventan, vrlo učtiv i pristojan, dobrih manira, ali rezultat je taj koji trenera čini uspješnim, a on ga nažalost i po nas i po njega nije polučio.
Bio je prvi suradnik Lini Červaru u Egiptu i više od toga s obzirom na Linine zdravstvene probleme. Samostalno je vodio reprezentaciju u olimpijskim kvalifikacijama za Tokio u Montpellieru, pa na prošlogodišnjem Euru koji smo igrali u Mađarskoj i sada na SP u Švedskoj. Nakon srebra 2020. godine moramo konstatirati da je reprezentacija u padu, da su rezultati sve slabiji, da nam porazi postaju sve normalnija stvar, a teško da nekoga tko je rukometnu priču gradio više od 30 godina takve stvari mogu zadovoljiti.
Kroz cijelo ovo vrijeme Horvat je pokazao dosta nesigurnosti u formiranju tima. To je eskaliralo na prošlom Euru u Mađarskoj kada se zbog korone nije vidjelo toliko, ali sve to lutanje i traženje nečega nije urodilo plodom. Krenuli bi s jednim, pa se vraćali na staro, a sve to samo govori da smo bili nesigurno u to što radimo i onda je ovo rezultat svega.
Puno je bilo zagovaratelja još jedne prilike za Horvata nakon Eura u Mađarskoj i tako je na kraju i završilo. Isto je bilo kada ja dolazio uoči OI kvalifikacija, nitko nije rekao ako to ne prođe neće ići dalje, dapače, dobio je povjerenje voditi reprezentaciju u jednom cijelom ciklusu i sve je nekako završilo kao namještaljka Portugala i IHF-a u suradnji s Francuzima.
Horvat je mlad je trener, i sam uči, ali jednostavno mi se nismo micali u pozitivnom smjeru i jako je teško očekivati da će dobiti novu priliku da nas vodi i na sljedećem Euru dogodine u Njemačkoj. Svi ti rezultati i te kako utječu na funkcioniranje saveza, a mi smo ne zaboraviti za dvije godine jedan od domaćina SP-a i svima je jasno da će nam zato trebati konkretniji zahvati. I opet ćemo popisati onu rečenicu koju smo izrekli prije puta u Švedsku – imamo dobru reprezentaciju, ali nažalost ne znamo koliko to vrijedi u ovom trenutku. Što biste vi rekli nakon Egipat i Danske? Vjerojatno da vam nešto nije jasno. E to svi moraju prihvatiti.
Nesigurnost je naglasila i činjenica da je HRS svojevremeno omogućio Horvatu da usred obveza s reprezentacijom potpiše ugovor u Njemačkoj sa Stuttgartom. Kasnije je to otišlo prema Wetzlaru, Horvat je to prihvatio prije SP-a i na neki način osigurao svoju budućnost i malo neobično za dan kasnio na pripreme za SP zbog obveza u Njemačkoj. Neobična situacija, nije dramatična iskreno, a ni uobičajena kada je u pitanju reprezentacija.
Želja svakog čovjeka koji se bavi trenerskim pozivom, je voditi Hrvatsku, ali to sa sobom nosi i veliku odgovornost o kojoj nema rasprave. Mi smo već u kvalifikacijama prije SP vidjeli protiv Belgije da tu ne štima puno stvari i nažalost to se u tjedan dana ne može rješavati i popravljati, jer u rukometnom životu svakodnevno se događaju problemi koji uvjetuju situacije, a ti moraš biti spreman u svakom trenutku na svaku.
I Horvatu je to na kraju krajeva jedna velika škola nakon koje će sigurno izaći kao bolji trener nego što je bio, svjestan svih grešaka koje je napravio. Možda je šansu dobio prerano, možda za tako nešto s obzirom na karizmu još nije bilo vrijeme, a sve što će raditi u vremenu koje dolazi odredit će ga trenera u pravom smislu riječi. Za njega je ovo bio samo početak koji se sanjao, želio, dobio, ali nažalost mora priznati da nije uspio. Sport je jednostavno egzaktna stvar. Saznanje da imamo čovjeka koji je mlad, koji želi biti trener, koji je dobio šansu u Bundesligi, makar i na dnu tablice sugerira da život ide dalje. I nema tu nikakve dramatične situacije.
Usput da se dotaknemo i Ivana Balića njegovog asistenta. Taj sve o rukometu zna i ima samo jedan problem trenutno, a to je da se trenerskim poslom mora početi baviti stalno a ne od siječnja do siječnja. To je odluka od koje može puno toga ovisiti. I Verastappen ne može bez vozačke dozvole voziti formulu 1.
I još nešto. U reprezentaciji nema ‘ja bih s ovim, ja ne bih s ovim‘, u reprezentaciji moraju biti samo i isključivo ljudi koji su najbolji u svom poslu. I tu je početak i kraj svake priče. Nije slučajno ‘iznad svih Hrvatska‘.
Piše: Dražen Pinević | Sportske Novosti
