Vlado Šola bio je junak naših posljednjih zlata iz Portugala 2003 i Atene 2004. godine. I to je bio savršen dokaz što vratar znači u današnjem rukometu. Danas je trener, bio je u Dubravi, Zagrebu, vodio Kineze u SEHA ligi, sada je doma u Dugom Selu u očekivanju konkretne prilike. Mnogi su njegovo ime gurnuli na izborničkom mjesto, no Vlado je čvrsto na zemlji, bez zalijetanja, i kaže:
– Neću govoriti o sebi, to je sigurno, jer jednostavno mislim da nije vrijeme za tako nešto. Mislim da nije vrijeme za samopromidžbu, kriteriji moraju postojati i mislim da je vrijeme za prihvatiti bilo koju ulogu da bi nam sutra bilo bolje. A dijeljenje posla je na onima koji odlučuju. Ne bih želio da ispadne da nešto ne želi ili da se bojim izazova, ali kažem, jednostavno mislim da sada ima puno važnijih stvari. Ako bi se ukazala prilika, rado bih odradio ciklus blizu onoga koji je dobio priliku. Rado bih odradio s nekim ciklus blizu svega toga, jer mislim da je to najbolji način za ulazak u priču.
Ako HRS misli drugačije?
– Ako savez misli da bih trebao biti trener vratara, bio bih i to. Ali nisam već dugo u tome.
Njegova ideja je…
– Recimo, mislim da bi nam formiranje B selekcije bilo dobro, da to bude selekcija za kaljenje po turnirima, Mediteranskim Igrama i slično i da to treba biti idealna stvar za školovanje igrača i trenera za budućnost. No, to su samo neke moje ideje, razmišljanja.
Bez pobjeda protiv vrhunskih momčadi
Okrenimo se SP?
– Vidimo polufinaliste i vidimo da samo jedna reprezentacija nije tog stila igranja brzog rukometa – Španjolska. Svi igraju neki sličan stil koji smo mi pokazali u 10 minuta protiv Danske. Zašto smo odustali, to ne znam, zašto protiv Amerikanaca na deset metara stanemo, a protiv Danaca smo to rješavali odlično.
Dotaknuo se naše selekcije uz opasku da ne želi biti kritizer aktualnog stanja.
– Kad smo mi pobijedili neku vrhunsku momčad poput ovih polufinalista. Nismo ni na Euru, ni na SP, a nismo ni bili na OI. Pitanje je uopće koliko smo mi mogli biti favoriti u toj utakmici protiv Egipta. Ono što nije pitanje je da smo morali igrati bolje, a djelovali smo tromo i sporo. Za razliku do Danske protiv koje smo bili suprotni posebno u prvom dijelu. To je model kako bi trebali igrati uz veći broj obrana golmana. I tako bi trebali igrati veći dio utakmica koje igramo. Samo ponavljanje toga znači da si spreman za drugačije.
Nastavio je…
– Kad god bismo ubrzali igru, izgledali bismo bolje. Mi pričamo o 5-1 dok ne naletiš na momčad koja igra 7 na 6. Da, 5-1 je sjajna ideja, ali je skoro neizvediva protiv momčadi koje ne igraju 7 na 6. Mi moramo imati i drugu sjajnu obranu kao što je 6-0.
Tri debitanta na golu
Ponavljaju nam se stvari?
– Mi većinu vremena pričamo kako ćemo igrati brzo, a na kraju to ne sprovodimo. Protiv Danske se to pokazalo. Sami sebe limitramo bez veze. Mi imamo ljude koji to rade u svojim klubovima. Kako Barca igra, kako Kielce igra, kako Kiel igra… Zašto mi ne igramo. Ritam je danas rukomet tako se trenira, nema stajanja na loptu. To je samo nužno zlo.
Dotaknuti se moramo i vratara, to vam je uža specijalnost?
– Mi smo praktično imali tri debitanta, jer je i Mate Šunjić stalno debitant. Malo brani, pa ga ne zovu, pa ga opet pozovu. Igranje u klubu nosi psihološko opterećenje, ako ni blizu veliko kao kada braniš za reprezentaciju gdje su očekivanja znatno veća. Mi se jednom moramo odlučiti. Vratarska pozicija koja bi trebala biti najstabilnija, a mi smo tu izmijenili više ljudi nego pivota. Šego, Pešić, Šunjić, Pilipović, Alilović, Car, pa sad Slavić, Kuzmanović, imamo tu i Mandića… Kako ćeš biti siguran kada jednu ne braniš dobro i letiš van. Toga nema nigdje. Vidjeli ste primjer Gerarda u Francuskoj u četvrfinalu. Nije se sastao s loptom, Desbonet je bio bolji, ali to ne znači da Gerard opšet sutra neće biti broj 1. Mi se divimo Landinu, a on je godinama stasao uz Kaspera Hvidta, da bi 2011. preuzeo ulogu.
Šola će zaključiti:
– Sada smo doveli Kuzmanovića i on je taj s iskusnim vratarom uz sebe koji će mu čuvati leđa napredovati i graditi nam sigurnost. Imamo iskusnog Pešića, imamo još mladog Mandića, ali moramo to stabilizirati, a ne mijenjati od slučaja do slučaja. Vrhunski ne mijenjaju po 10 godina i to sve govori.
Piše: Dražen Pinević | Sportske Novosti
