Drago Vuković sinoć je portalu Net.hr dao opširni stručni komentar, ne samo utakmice Njemačke i Hrvatske na EP-u, nego kompletne slike hrvatskog rukometa godinama unazad, odnosa HRS-a prema legendama, meritumu stvari, odnosno najvećeg problema našeg rukometa. Vuković je htio neke stvari javno reći, otvoriti neke teme koje zanima hrvatski rukometni puk.
Osvajač zlatne olimpijske medalje u Ateni 2004., vlasnik sveukupno šest velikih medalja s najvećih natjecanja, legendarni Drago Vuković, za Net.hr prokomentirao je video putem utakmicu Njemačke i Hrvatske na EP-u.
Javio nam se iz Splita. Imao je Drago svašta za reći, nije pričao samo o utakmici Njemačke i Hrvatske, nego se dotaknuo svih ključnih tema. Ispričao nam je Drago po prvi put neke stvari, prokazao na neke detalje koje guraju hrvatski rukomet u sunovrat…
“Hajmo napraviti nešto da nam svima bude bolje u hrvatskoj ligi, hajmo dignuti to na veći nivo. Ja kad gledam, ja sam sad trener djece u “Balić and Metličić Academy” i kad samo vidimo kolike mi troškove imamo davati za suce, delegate, sve… Što Savez nije osigurao plaćati te suce i delegate? Minimum, to je minimum što su mogli napraviti u ovih 30 godina, što su na našim leđima dizala reprezentacija i reklamirala u svijetu. Hajmo malo to pogledati. Sjećam se 2012. i situacije kad smo uzeli broncu na EP-u u Srbiji, uzeli smo broncu na OI u Londonu, uzeli smo tri bronce zaredom sa SP-om u Španjolskoj. Mi smo sva ta prvenstva igrali u jednoj trenirci. Znači, kad smo bili u svjetskom vrhu i gledali smo u Madridu, poslali smo Vorija, kapetana tada, da nam svima kupi po Adidas trenirku jer nam je on bio sponzor, samo bez loga Real Madrida. Da imamo još jednu za šetati jer smo se u ovoj usmrdjeli. Dođemo na utakmicu, a 15 ljudi u istim trenirkama sjedi jedan do drugog na tribinama. A to su ljudi iz Saveza, naši sponzori… Ti trebaju misliti da se digne liga na veći rang i sve. O tome ja govorim. Ispada da se rukomet igra zbog nas, a ne zbog njih. Oni se ponašaju da nije njih, da ne bi bilo ni nas. Ljudi moji, o čemu vi pričate?!”
Drago Vuković je objasnio i sljedeće:
“Doživio sam to masu puta, ali dobro. Dajte, učinite nešto za rukomet, što ste učinili za rukomet u zadnjih 30 godina?! I ono što je meni iskreno tragedija u hrvatskom rukometu što od naših legendi, koje su igrale na SP-u u Portugalu 2003. i u Ateni na OI 2004.,na Olimpijskim igrama, niti jedan nije praktički, glupo je reći profitirao, ali tko je dobio neku ulogu u Savezu, kojeg smo to mi trenera stvorili u zadnjih 30 godina?! Perkovca nisam birao ja, HRS je taj koji bira sve izbornike, a izbornik bira igrače. E sad, hoćemo li pričati i tome jesu li oni spremni ili ne. Ako nisu, pa što onda zoveš nespremne igrače?!”
“Nismo svi zabušanti, nismo svi isti, svatko drugačije pristupa nečem. Imali smo Davora Dominikovića koji je super vodio juniorsku reprezentaciju, pa gdje je on sad? On isto nikad nije dobio šansu u Hrvatskoj. On se isto za sve sam izborio. Problem kod tih mlađih selekcija u Hrvatskoj je da se samo ganja rezultat, tko će biti prvak Hrvatske? Ma, to je nebitno, hajmo stvoriti, stvarati nove igrače, Baliće, Metličiće, Džombe… Koliko smo stvorili igrača u posljednje vrijeme, koliko je klubova u Hrvatskoj stvorilo kojeg igrača? Ja mislim da je to najveći problem. Ovih zadnjih godina kako sam komentirao na televiziji, ispadaš neki negativac u hrvatskom rukometu, a meni je samo u interesu da naši pobjeđuju.”
“Da nama svima u rukometu bude bolje, da rukomet bude bolji. Ja i Pero pokušavamo da svi ovi igrači jednog dana nešto pokažu djeci, poput Duvnjaka. Nekima je očito lipo u foteljama, nema tu očito dobre volje, a vi ostali kad odradite – doviđenja. Rekao mi je svojedobno jedan moj da kad završim karijeru, da me neće j…ti ni dva posto. Dok je duralo, duralo je, tapšalo me po leđima, govorilo bit će ovo, bit će ono… Na kraju doviđenja. Razočaran sam, ne zbog sebe, nego zbog veličina poput Lackovića, Balića, Metličića, Vorija, Goluže, Sulića, Kaleba… To su ljudi koji su zadužili hrvatski rukomet, što im je taj hrvatski rukomet vratio?! Ne napredujemo. Zato i tome su moje riječi i upućene. Kad nema rezultata, nema tu kruga. Tek bi tragedija bila da se rukomet niti ne prenosi više”.
Izvor: Net.hr
