Hrvatska je pobijedila Srbiju 32:22 u Splitu na otvaranju EP-a. Ali nije pretjerano ni patetično reći da je na toj utakmici, čiji ishod se ionako odavno znao, pobijedila normalnost.
Za to su prije, tokom i nakon utakmice najzaslužniji hrvatski i srbijanski rukometaši. Oni su danima koji su prethodili velikom balkanskom derbiju maksimalno smirivali tenzije kakve se uvijek javljaju povodom mečeva reprezentacija čije zemlje i narodi su brutalno ratovali 90-ih.
Tokom utakmice igrane u zapaljivoj atmosferi, pred 11 hiljada domaćih navijača, dakle u okruženju u kojem se lako podlegne niskim strastima, igrači nijednog rivala nisu upali u tu zamku. Bili su suparnici, a ne neprijatelji. Zapravo, i tada su bili ono što su isticali danima prije meča: prijatelji. To su ostali i nakon meča, kada su se pozdravili onako kao što su to napravili i prilikom susreta u Spaladiumu prije utakmice – zagrljajima i poljupcima.
Zviždanje himni Srbije u Splitu sablaznilo je srbijanske novinare, ali ne mogu se tome čuditi sve dok bez njihove osude isti tretman u Srbiji dobiva i hrvatska himna.
Jedanaest hiljada hrvatskih navijača tu je stalo s nekorektnim odnosom prema gostima. Do kraja utakmice žestoko su navijali za Hrvatsku, ali ne i protiv Srbije., piše index.hr.
Utakmice Hrvatske i Srbije uvijek će biti “više od sporta” i takve bi bile i da nije bilo rata. Posebno kada se selekcije i pojedini predstavnici susjednih država međusobno isprepletene i burne historije sastaju u sportovima koji u obje zemlje uživaju status trofejnih miljenika nacije: nogometu, košarci, vaterpolu, tenisu i rukometu.
Zato je scena kojoj smo svjedočili poslije utakmice na otvaranju rukometnog Eura historijska.
Nakon što su se izljubili i izgrlili s hrvatskim suparnicima i prijateljima, srbijanski rukometaši spontano su se okupili na centru Spaladium Arene i pljeskom pozdravili hrvatske navijače. Na ovu gestu sportista s dvoglavim bijelim orlom na prsima, 11 hiljada navijača u crveno-bijelim kockicama odgovorilo je istom mjerom, piše index.hr.
