Dovoljno je reći – Manuel Štrlek i “lampica” će se uvijek “upaliti” – ponajbolje lijevo krilo hrvatske rukometne reprezentacije svih vremena. Dobro, bili su tu i veliki Pako Ćavar, Nikša Kaleb, Goran Šprem, no Manuel je svakako jedan od najboljih. Danas već 35- godišnji Zagrepčanin još uvijek uspješno igra rukomet, igrač je našičkog Nexea u koje je došao ove sezone iz Veszpréma gdje je proveo pet godina nakon što je prije toga igrao u PPD Zagrebu od 2006.-2012,, a zatim u poljskom Kielceu do odlaska u Veszprém 2018.
U reprezentaciji se Manuel pojavio još davne 2010. uoči EP-a u Austriji i odmah je uvršten u “all star” momčad prvenstva baš kao i na EP-u 2016. u Poljskoj, iste one godine kad je proglašen najboljim na svojoj poziciji u Ligi prvaka kao i najboljim hrvatskim igračem u toj godini, a te je godine s Kielceom uzeo Ligu prvaka.
Nexe je sa Štrlekom u tekućoj sezoni u Europskoj ligi u skupini D (danski Skjern, portugalska Braga, slovačka Považská Bystrica) zauzeo prvo mjesto s pet pobjeda i samo jednim gostujućim porazom od Skjerna. U skupinu drugog kruga prenio je dva boda kao i Skjern uz obavezu igranja još četiri utakmice – po dvije sa švedskom Sävehofom (prenijeli tri boda) i slovenskim Gorenjem (jedan bod).
Nakon prve pobjede u drugom krugu protiv Sävehofa, zabio je 32 gola u prvih sedam utakmica u Europskoj ligi. Tijesna pobjeda u prvom kolu drugog kruga Europske lige protiv švedskog Sävehofa (29-28) dobro je “sjela” Našičanima, a Štrlek joj nije gledao u zube:
– Najvažnija su dva osvojena boda iako je bilo i loših stvari u toj utakmici za koju smo se teško “pokrpali”. Ove sezone stalno imamo neke prehlade, viroze, gripe i ozljede igrača. Stalno su dvojica-trojica izvan igre. Kažem, pobjeda je važna jer imamo jako težak raspored i nakon Sesveta u Premijer Ligi imamo gostovanje kod Gorenje Velenja pa ligašku utakmicu s Varaždinom i opet Gorenje.
Iskusni reprezentativac koji je od sada već bivšeg izbornika Gorana Perkovca dobio poziv za reprezentaciju pa ipak nije otišao u Njemačku na EP, zadovoljan je dosadašnjim dijelom sezone:
– Moramo biti, dosad su svi ciljevi ostvareni, bili smo prvi u preliminarnoj skupini sa samo jednim porazom, drugi smo krug započeli domaćom pobjedom, sve ide po planovima. Pokazali smo protiv nekih jakih ekipa da smo i mi dobri i da se možemo nadati odličnoj sezoni…
Uprava nije zadala stroge ciljeve, no oni su jasni i nenapisani:
– Toliko smo dobri, to sam siguran da možemo i ovdje zauzeti prvu poziciju i izboriti direktno četvrtfinale. Toga smo sasvim sigurno vrijedni makar to izborili i u eventualnom “play-offu”. Ništa nam nije naređeno, ali ja sam osobno takav da bi me zadovoljio nastup na Final Fouru Europske lige. Realnost je takva da i u ovom, drugom po snazi europskom kupu ima klubova koji su sposobni igrati u Ligi prvaka. Zapravo tu svatko svakog može pobijediti ovisno o tome kakav ima dan. Vjerujem da smo bolji od čvrstog Gorenja, no to na terenu ništa ne mora značiti. Uglavnom, ja se nadam Final Fouru na kojem je Nexe igralo prije tri godine.
Put do tamo će ipak biti prilično “trnovit”:
– Ima puno jakih klubova u konkurenciji, zato bi bilo jako dobro da se ovdje uzme prvo mjesto u skupini da u četvrtfinalu imamo status nositelja u ždrijebu i tako izbjegnemo momčadi kao što su Nantes, Flensburg, Füchse Berlin i ostali najjači. No, ne treba ići previše u budućnost, idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu.
Kao i svake godine, već dulji niz godina, Nexe na domaćem planu pokušava konkurirati vječitom prvaku Zagrebu:
– Sada samo razmišljamo o ovome što slijedi u veljači i ožujku, o prvim sljedećim obavezama, ali, to je tako. Idemo pokušati ugroziti Zagreb, koji je ove sezone puno bolji nego prije. Usuđujem se reći da je Zagreb 30-40 posto bolji nego lani. Mladi vratar Mandić, Klarica, Srna…na boljem su nivou, potvrdili su se igrama za reprezentaciju. No, i mi smo se pojačali, igramo konstantno dobro i pokušat ćemo nešto učiniti protiv favoriziranog protivnika.
No, daleko je taj prvenstveni “play-off”, dotad imamo još puno posla.
Štrlek je više nego zadovoljan onime što ga je zateklo u Nexeu:
– Riječ je o vrlo zdravoj sredini u kojoj se kvalitetno radi, zato sam i izabrao Nexe.
Ulaže se puno i u rukometnu školu, radi se s mladima koji su onda perspektiva za ulazak u prvu momčad. Priča se o tome da se konačno sagradi i dvorana, neka manja Arena u kojoj bismo imali bolje uvjete i koja bi nam bila na raspolaganju 24 sata. Da imamo teretanu, prostor za regeneraciju, saunu, fizijatrijske prostore. To je veliki projekt, no nadam se da će to zaživjeti, imali bismo još bolje uvjere i samim time dodatni prostor za napredak.
Nakon 11 godina “lutanja”, Manuel se našao opet doma:
– Sad sam tu u Našicama s obitelji, djeca idu u školu i vrtić, tek tu i tamo idemo doma u pravcu Zagreba. Kad imam to nešto malo slobodnog vremena, “istražujemo” Slavoniju i Baranju i ovaj dio Hrvatske u kojem sam najmanje bio nakon toliko godina u inozemstvu. Odemo na neki obiteljski izlet, idemo na neki “OPG”, u Osijek…
Štrlek ima osvojeno srebro s EP-a u Austriji 2010. te europske bronce iz Srbije 2012., olimpijsku broncu iz Londona iste te godine, svjetsku broncu iz Španjolske 2013. i još jednu europsku broncu iz Poljske 2016. kad je naprosto briljirao i zabio 11 komada “svojim” Poljacima u međusobnoj utakmici koju zovemo čudo u Krakovu:
– Nisam neko vrijeme bio u reprezentaciji, sad već bivši izbornik Goran Perkovac pozvao me je za neke kvalifikacijske utakmice za Euro, a onda se nisam našao na popisu putnika za Njemačku. Objasnio mi je da zbog obrane “uzima” Lovru Mihića i Marina Jelinića i ja sam to prihvatio kao njegovu odluku. Izbornici su tu da rade svoj posao, mi igrači svoj, a svatko je odgovoran za odluke koje je donio.
Nakon one zlatne Balićeve, Metličićeve, Džombine…generacije, reprezentacija je sa Štrlekom “uredno” na velikim natjecanjima osvajala odličja. Sad je opet, kao i u periodu od 1997.-2002. nastala velika “rupa”:
– To je tako i inače u životu. Reprezentacija je nekih 15-ak godina uvijek bila u nekom polufinalu, osvajala odličja, a sad je nastalo novo “zatišje”. I s drugim je reprezentacijama tako, to je neki prirodni slijed. Neka nova lica sad su opet ušla u reprezentaciju i ja među njima vidim neke nasljednike onih uspješnih generacija.Posložit će se opet, kad-tad neka grupa igrača koja će biti uspješna. Perspektiva postoji, ima dobrih mladih igrača i ja vjerujem da će opet doći bolji dani.
I iza Manuela su oni najbolji dani, no on ne misli stati:
– Nipošto, odlično se osjećam, ne “napadaju” me ozljede, ništa me ne boli, pun sam energije kao nekad. Osim one ozljede na početku još prije Austrije 2010. i loma šake u Španjolskoj 2013., teže ozljede su me zaobišle, srećom. Treniram i dalje s puno želje i truda, a dok je tako, ne mislim prestati igrati rukomet. Malo sam i promijenio režim prehrane, činim sve da ostanem što duže na ovom nivou. Bez obzira igramo li protiv nekog domaćeg slabijeg kluba u domaćoj ligi ili u Europskoj ligi s nekim od najjačih, svejedno mi je, uvijek dajem sve od sebe i još uvijek uživam u rukometu…
Bio je takav Manuel i u reprezentaciji, vrlo često najbolji na terenu. Nexe je s njime dobilo veliko pojačanje.
Piše: Predrag Žukin | Sportske Novosti
