Pane Škrbić, dugogodišnji javni i društveni radnik Zenice preminuo je danas nakon teške bolesti.
Rođen je 15. septembra 1943. godine u Glamoču. Kao vrlo mlad, odselio je u Bugojno na daljnje školovanje, te već sa 23 godine postaje najmlađi predsjednik Opštine Bugojno.
Nekoliko puta imao je priliku, u svojstvu tadašnjeg predsjednika Opštine, organizovati dočeke Drugu Titu. Od tada iskazuje posebne afinitete, ali i želju i sposbnost ka organizacijama događaja.
Nakon nepunog mandata na čelu Bugojna, radio je i u novinarstvu, kao glavni i odgovorni urednik tadašnjeg, jednog od najtiražnijih političkih listova – Borba.
Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dolazi u Zenicu, grad koji je najviše i volio i gdje je proveo gotovo pola decenije.
U Zenici je ubrzo postao predsjednik Regionalne privredne komore i direktor tadašnje zajedničke firme – OOUR-a Radio Zenica i lista Naša riječ.
Preporodio je rad i poslovanje Naše riječi i uspio dostići rekordan tiraž lista (oko 30 hiljada primjeraka), koji je bio među najvećim u konkurenciji lokalnih listova u bivšoj zajedničkoj državi.
Iz Zenice je otišao u Sarajevo, u kojem mu je povjerena dužnost generalnog direktora ZOI-TOURSA, koji je upravljao olimpijskim centrima u Bosni i Hercegovini.
Pokrenuo je, zatim, 1988. godine prvu privatnu turističku agenciju u bivšoj Jugoslaviji, registrovanu u Zenici. Dobila je ime (INTERTOURS) po zeničkom, nekada kultnom, hotelu INTERNACIONAL. U ovom hotelu bili su smješteni poslovni uredi agencije, koja je radila sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu.
prije rata sedmoricu mladih momaka okupljenih pod nazivom Nemoguće vruće, Pane je lansirao tada u ex. Yu muzičke vode i pomogao im da najjača izdavačka kuća u bivšoj zajedničkoj državi – Yogoton, bude izdavač njihovog prvom albuma pod nazivom „Ljubav malog Werthera“, a Zenici i zeničkoj publici omogućio da imaju autentični rock sastav na jugoslovenskoj muzičkoj sceni.
U ratnim godinama uveliko je pomagao rad humanitarnih organizacija, a pogotovo djeci kojima je rat zaustavio djetinjstvo.
Tada se naročito dokazivao u raznovrsnim aktivnostima Dječje ambasade, kao njen rukovodilac i sjajan operativac. Ustanovio je, uz ostalo, razigrani festival „Djeca pjevaju hitove“.
Mladi su svoja umijeća i talenat iskazivali u brojnim nastupima u nekadašnjoj sali kina „29.novembar“. Kroz sekcije i radionice Dječje ambasade, o kojoj se govorilo i pisalo u bh. i stranim medijima, prošlo je na hiljade najmlađih Zeničana.
Nakon rata, Pane je poznat po nekoliko projekata, koji su Zenicu pozicionirali na balkanskoj, a nerijetko i evropskoj biznis, menadžerskoj i sportskoj sceni. Sve to je bilo rezultat dvomjesečne studijske posjete delegacije privrednika BIH SAD-u, u kojoj je bio Škrbić, koji je tada vidio pravce u kojima se treba kretati biznis u ovom području.
Izbor Menadžera godine je od ratne 1994. iz godine u godinu prerastao u sve veću i veću manifestaciju, na kojoj su se okupljale desetine i stotine menadžera ne samo iz BiH, nego i cijele regije, od Makedonije do Slovenije, a u posljednjoj fazi i ljudi s ovih prostora iz cijele Evrope.
Iako su slične manifestacije nicale kao “gljive poslije kiše”, a nerijetko vođene i različitim neposlovnim interesima, “Menadžer godine” je bio jedina regionalno prepoznata manifestacija ovog tipa. Više od 30 godina, više od 50 manifestacija, 500 menadžera iz cijele regije, 100 vodećih umjetnika, sportista, javnih liččnosti, bili su Škrbićevi i gosti gradova gdje manifestacija održavana, od Zenice, preko Sarajeva do Banja Luke.
U Škrbićeve stvaralačke domete ubraja se i Regionalni radijski festival. Trajao je u centru Zenice sedam godina i privlačio najveća muzička imena sa prostora bivše Jugoslavije. Zbog ekonomske krize festival je posljednji put održan u 2008. godini. Upravo na ovom festivalu, 2007. godine, dogodio se i posljednji veliki javni nastup jednog od najpoznatijeg i najpopularnijeg pjevača tog vremena – pokojnog Toše Proeskog.
Škrbić je sa suprugom Indirom, vlasnicom modne agencije Lace, organizovao FASHION WEEK, ali i druge kulturne i sportske manifestacije. Sve manifestacije su privlačile hiljade Zeničana i posjetilaca iz ostalih krajeva Bosne i Hercegovine i regiona, jačajući istovremeno turistički potencijal i ekonomiju Zenice.
Bio je aktivan i sportski radnik, naročito kao direktor NK ČELIK i dugogodišnji predsjednik Rukometnog kluba ČELIK. Na čelo Rukometnog kluba ČELIK izabran je još dolaskom u Zenicu – u 70-tim godinama, kada su zenički rukometaši nastupali protiv najjačih rukometnih klubova iz nekadašnje Jugoslavije. Kormilo ovog kluba – nakon pauze od dvije i po decenije ponovo je preuzeo u 2009. godini, na molbu svoga prijatelja i znanog rukometaša, rahmetli Mehe Merdanovića (bivšeg predsjednika RK ČELIK).
Bez obzira na to što je, zvanično, u zasluženoj penziji i dalje je uporno istrajavao u promociji svoje Zenice u projektima. Nažalost, bio je svjedok odnosa prema sportu i problema s kojima se susretao klub na čijem je čelu bio, ali i drugih sportskih kolektiva u gradu.
Najveće bogatstvo su mu u životu, kako je često ponosno isticao, supruga, sin i četiri kćerke, te unuci. Laureat je titule “Svjetski ambasador znanja”, koja mu je uručena u junu 2017. godine, u Sloveniji.
Dan i vrijeme Komemoracije u Zenici i posljednjeg ispraćaja bit će naknadno objavljeno.
