Hamburg je nekad bio prvak Europe. Bili su senzacija 2013. u Kölnu, osvojili su Bundesligu, Kup Njemačke, rukomet se vratio na velika vrata i onda se priča jednostavno ugasila, jer financiranje takvog projekta zna biti problem. Bez legendarnog šefa Andreasa Rudolpha koji se povukao godinu nakon europskog naslova, to više nije bilo to. Krenuli su od nule, pali, vraćali se, pa se uspjeli vratiti i danas su sredina Bundeslige. To načelno nije loša stvar, makar je činjenica da se Hamburg u rukometnom smislu uvijek gleda drugačijim očima.
Završili su deveti ove sezone, vodi ih Toto Jensen, njegov prvi asistent je naš Blaženko Lacković. I gledajući sa strane savršene trenerske škole, bolje od toga skoro da nema. Sada je samo pitanje hoće li se i u kojem trenutku Lacković osamostaliti, a mi dobiti još jedno veliko ime na klupi.
– Zasad nema žurbe, sve ide svojim tijekom. Dobro radimo, sve je stabilno, sigurno da takva razmišljanja postoje, ali sve u svoje vrijeme. Ja sam jao zadovoljan u Hamburgu, poslagalo se mnogo dobrih stvari i privatno i zasad nema žurbe.
Imali ste velikih problema, jedva ste ostali u Bundesligi, ali ne zbog rezultata, nego zbog licence.
– Istina, bilo je prilično dramatično, jer na kraju svake sezone, kada se formira liga za novu traže se određene bankovne garancije, a kod nas su postojali neki problemi iz prošlosti. Ipak, sve se riješilo na najbolji mogući način, makar je i taj dio priče bio jako dramatičan. Dakle, klub je našao novac, našao je način, čovjeka koji želi uložiti, uplatio sredstva, ali je banka ta sredstva prabacila s 27 sati zakašnjenja tamo gdje je trebalo, dok su 24 sata bila rok. I bilo je žučnih rasprava, ali imali smo potvrdu banke da je sve na vrijeme uplaćeno i to nas je spasilo da i dogodine igramo Bundesligu. Bilo je vrlo dramatično.
Sličan problem ste imali i lani, kada ste se vratili u elitu?
– Istina. Hamburg je grad velikih mogućnosti, ali vrlo skup grad, ima puno načina za ulaganje. Rukomet tu nije broj 1, općenito sport. Drugo, mi skupo plaćamo Barkley Arenu koja nam služi za velike utakmice i napunimo je, ali nam je jako skupa i ogroman trošak, dok istovremeno imamo svoju malu dvoranu koja je neprimjerena za tako nešto. Dakle, nemamo neki adekvatan prostor, to nas jako puno košta. Kod nas u Hrvatskoj je takav problem jako dobro poznat. I onda se snalazimo kako najbolje možemo.
Jako dobro ste to napravili ove sezone.
– Mislim da smo daleko više plasirani, nego što je ulog. Deveti smo, po budžetu pak negdje 14. ili 15. u ligi. Ne možemo si priuštiti skupa pojačanja, baziramo se na mlade igrače. Imali smo pun pogodak u tom smislu, jer su na njih došli Mortensen kojeg smo na neki način vratili u dansku reprezentaciju i Baijens koji je glavni igrač Nizozemske i koji će nam na kraju ove sezone otići nažalost u PSG. Oko njih složila se dobra momčad, igrali smo ok, sada ćemo se opet morati snalaziti kako možemo. Baijens će nam jako faliti, morat ćemo zbog njegovog odlaska mijenjati i igru, ali sve skupa to je manje bolno, nego što je bila borba za licencu. Sada smo mislim riješili to pitanje dugoročno, a to je najvažnije.
I koliko je budžet Hamburga danas.
– Oko šest milijuna eura. U današnjoj Bundesligi to nije ni blizu vrha, pa ni sredine, ali mislim da je zbog tradicije jako važno da Hamburg postoji.
Imali ste i jednog Hrvata ove sezone.
– Jesmo, Tomislava Severca i bio nam je odličan, imao svoju rolu, puno nam donio u obrani i tranziciji, ali nažalost ozlijedio se, otišla mu je Ahilova tetiva i neće ga biti jedno duže vrijeme.
Namjeravate se pojačavati?
– Sigurno, ali to će biti uglavnom mladi igrači. Mislim da je prilika koju im nudi Hamburg i Bundesliga jako velika stvar i vidim perspektivu u toj priči.
Kakav je Blaženko Lacković kao trener?
– Zadovoljan, mislim da je rukomet stvar koju mogu raditi najbolje. Dugo godina sam bio u Flensburgu, Hamburgu, igrao na vrhunskoj razini i to je sigurno od velike pomoći. U Hamburgu radim s Jensenom, jako sam zadovoljan i odlično funkcioniramo, supruga istovremeno vodi Muzej iluzija, na neki način to je već uhodana stvar i navikli smo na život ovdje.
Što kao trener kaže na događanja u Hrvatskoj i hrvatskom rukometu danas?
– Kaže u prvom redu da bi nam trebalo puno više pozitive, da bismo bili bolji iz dana u dan. Puno mi stalno gledamo šta ne valja, šta bismo drugačije, dok realno rečeno imamo Zagreb koji ponovo igra odlično, imamo dva dobra kluba u Nexeu i u Sesvetama, imamo reprezentaciju koja je na velikoj sceni, koja je sjajno odigrala kvalifikacije za Olimpijske igre. Ne treba nam u prvom planu biti loš nastup na turniru u Oslu. On jest bio loš, tu nema dvojbe i možda nam nije trebalo, ali treba biti realan, nakon njega se ništa nije loše dogodilo da bismo bili u bilo kakvoj drami. Imamo svoje realnosti, moramo se puno bolje i pozitivnije nositi s njima. I biti strpljivi, jer imamo potencijal za dobre stvari.
– Ma, to nema veze, uopće na taj način komentirati… Uostalom, ja sam stranac u Njemačkoj, mnogi rade vani. Dagur je vrhunski trener, vrhunski profesionalac, to nije priča, to je stvar koja je dokazana i mislim da sve što sam ranije spomenuo kao i to trebamo gledati s pozitivne strane. Naravno da pratim svaku našu utakmicu i vjerujem da ćemo ponovo biti pravi. Moju podršku sigurno imaju – zaključio je Blaženko Lacković.
Piše: | Sportske novosti
