Najbolji hrvatski rukometaš za prošlu godinu i vođa naše reprezentacije na tekućem Europskom prvenstvu u Hrvatskoj, Luka Cindrić, fizičkom konstitucijom strahovito podsjeća na svog nogometnog imenjaka Modrića, a oni koji su ga gledali na nogometnom terenu kažu kako je imao potencijal biti nogometaš sličnog kalibra.
Cindra je naime kao klinac trenirao nogomet i bio je jako talentiran kažu, igrao je veznjaka ili polušpicu te tvrde da je na nogometnom terenu bio jednako kreativan s loptom kao na nogometnom. Nogometnu karijeru započeo je u dresu NK Dobru Sveti Petar iz rodnog Ogulina i navodno bio jako dobar.
Trener u mlađim pionirima Karlovca bio mu je sadašnji pomoćnik Igora Pamića, Miroslav Kuljanac, koji ga se dobro sjeća iz tog doba.
„Bio je vezni igrač, imao je lagan korak i išao je kao metak, igrao je u vezi i napadu, bio je velik potencijal, ali nije mu bilo praktično dolaziti na treninge iz Ogulina. Otac ga je svaki dan vozio na trening, ali već tad bio je i veliki rukometni talent pa se ubrzo odlučio opredijeliti za rukomet i prestao je dolaziti,“ ispričao nam je.
„Išao je kao metak, znao je igrati i napadača, bio je jako brz i strašno kreativan s loptom, no nije mu bilo zgodno dolaziti na treninge jer je bio iz Ogulina pa je uskoro prestao.“
Cindra je u NK Karlovac stigao u ljeto 2004. godine, ali bio je registriran samo pola sezone i u siječnju 2005. napustio je klub.
„Igrao je za NK Dobra Sveti Petar iz Ogulina kad smo ga primijetili, često smo tražili igrače po manjim klubovima u okolici, a on je bio najveći potencijal u našoj županiji. Bio je strašno motoričan, odskakao je od vršnjaka, bilo je to jasno kao dan,“ priča nam bivši djelatnik Karlovca Nikica Rudar.
Dvije godine kasnije uvalio je četiri komada Dinamu i odmah dobio poziv za dolazak u najslavniji hrvatski klub, ali njegovi roditelji smatrali su kako je prerano za odlazak iz Ogulina, a ni njemu se nije žurilo pobjeći od doma.
Uz nogomet i rukomet znao je zaigrati i futsal, odnosno njegovu europsku inačicu s petero igrača u polju, a na turniru u Dubovcu s prijateljima iz Ogulina zaigrao je na malonogometnom turniru i u finalu svladao „plaćeničku“ momčad sastavljenu uglavnom od igrača malonogometnog prvoligaša Nacionala, a Cindra je proglašen najboljim igračem.
Luka je bio toliko sportski nadareno dijete da bi vjerojatno uspio u bilo kojem sportu na koji se odlučio, na koncu je izabrao rukomet i apsolutno pogodio jer je danas naš najbolji rukometaš i nositelj igre hrvatske reprezentacije. Ali da je kojim slučajem ostao u nogometu, tko zna, možda u veznom redu reprezentacije igrao još jedan virtuoz po imenu Luka.
Piše: Andrija Vuković | Germanijak.hr
