Nikša Kaleb, svjetski i olimpijski prvak, za Index najavljuje rukometni klasik Hrvatske i Francuske (24. siječanj, Arena Zagreb, 20:30)
Dok gledam dečke, ovako sa strane, još uvijek se previše uživim. Faul, dvije minute, dodaj.. Sve ja to proživim i odradim. Kao navijač sam vrlo temperamentan, uletio bih u teren. Sada Červaru treba mir i ljudi od povjerenja. Naš stožer ima 16 ljudi. Znate, kada ste okruženi s puno ljudi, neka svaki samo kaže dobar dan… Lino sada treba samo najbliže ljude. Treba se odmaknuti od kritika i priča “što će javnost reći, tko vodi time out”. Od početka turnira govorim o dobrim stvarima u Červarovoj igri.
Kada se usporedimo s Francuzima po broju registriranih igrača, kvaliteti lige, sustavu rada i ulaganju, daleko smo dogurali. Kod nas, na Europskom prvenstvu kod kuće, medalja je cilj, o tome svi vrište. Ne ulazim u postavljanje ciljeva, no mislim da ova generacija, ako izuzmemo kapetana Igora Vorija, tek dolazi. Ovo nije turnir koji će slomiti generaciju.
Znao sam da ćemo pobijediti Norvešku, oni su se potrošili protiv Francuske, a mi smo došli u situaciju da nemamo drugu šansu. Norvežani nisu zaboravili igrati, ali nama se sve otvorilo te večeri.
U Splitu smo se emotivno ispraznili, potom smo u Zagrebu protiv slabijeg protivnika bili nemoćni, ništa im nismo mogli. Glava nije bila u utakmici s Bjelorusima. To se dogodilo i Šveđanima koje su svi dignuli u nebesa, pa su ih Francuzi bez Karabatića tukli pet razlike. Protiv Norveške smo bili unutra jer je to bila posljednja šansa.
Tako će biti i s Francuzima. Kako protiv njih? Očito ne s obranom 3-2-1 jer naši centralni igrači Gojun i Musa nisu naviknuti igrati obranu s kretanjem naprijed – nazad, već igraju lijevo – desno. Nemamo toliko igrača za pozicije halfova koji su 1 na 1 dovoljno jaki da mogu igrati na širokom prostoru, zato moramo igrati široku obranu. Uz to, moramo pokazati mišiće i prekinuti napad i igru Francuza. Moramo odigrati kao muškarci, u utakmici s Francuskom moraju igrati muškarci.
Taktički, vjerujem da će Červar puno više vremena dati Mamiću i Mandaliniću. Kad šutiramo preko zone, automatski otvaramo prostor Karačiću u sredini. Vjerujem i da ćemo u napadu puno rotirati pivote jer će se fizički strašno trošiti uz Sorhaindoa i ostale igrača iz Dinartovog bedema.
Naravno, Francuzi su se s izbornikom Dinartom još pojačali u obrani, zna se kako je on protiv nas igrao. Kad god sam igrao važne utakmice protiv Francuza, pobijedili smo, i to uvijek obranom 3-2-1. U Portugalu i u Tunisu, potom u Norveškoj u polufinalu. Izgubili smo tek 2006. godine u Švicarskoj, iako je Šprem igrao sjajno, nestala je obrana. Najteže mi je bilo kada nisam mogao igrati, u polufinalu 2008. godine protiv Danske.
Mogu razumjeti što znači igrati s Francuskom pred domaćim tribinama. Mogu razumjeti što to znači, primjerice, za Igora Vorija, koji ima privilegiju oprostiti se pred domaćim navijačima na Euru. Ili za Linu Červara, dirigenta bez kojeg ne može ni najbolja filharmonija. Pojedinim kritičarima, posebno iz Makedonije, postavljam pitanje gdje je njihov rukomet bio prije ulaska Červara i hrvatskih igrača i trenera. Lino je važan član ove reprezentacije, a protiv Francuske, može biti i najvažniji.
Piše: Nikša Kaleb | Index.hr
