Sigurno je da nas nakon Eura čekaju brojne promjene u sastavu, ali je isto tako sigurno da nas čekaju i nezgodne kvalifikacije za SP u Danskoj i Njemačkoj dogodine, koje neće biti nimalo lako proći. A ne proći znači nemati šansu za Olimpijske Igre u Tokiju, osim ako nisi europski prvak 2020, kada će domaćini završnice biti Švedska, Norveška i Austrija. Što mislite, tko će biti favoriziran u Stockholmu i Oslu? Budimo realni.
Što kad nema Duvnjaka
Nakon Eura će sigurno doći do promjena jer promjene su nužnost. Pitanje je samo koliko neki stariji mogu pomoći da izguramo kvalifikacije koje nas čekaju da bismo ostvarili kontinuitet.
Realnost kaže da ćemo morati naći konkretno vratarsko rješenje jer sva natjecanja pokazuju da ga nemamo. I ustrajati na tome. Otići će Vori, morat ćemo mijenjati obranu, koja pokazuje da kroz godine sigurno neće biti bolja na planu agresivnosti, a bez agresivnosti nema ništa. Morat ćemo pomladiti krila, što se posebno odnosi na desnu stranu, gdje se Čupić već oprostio, a i Horvat je u ozbiljnim godinama.
Sigurno treba riješiti problem “ako nema Duvnjaka”, jer momčad ne smije ostati blokirana u tom slučaju, a njemu će očito postati sve teže i teže. Sigurno je da Kopljar isto neće moći više na ovaj način jer pokazuje se da to nije to. Sigurno je da će Mamić i Stepančić morati početi igrati konstantno, da će se Mandalinić u Bundesligi profilirati ili-ili, da imamo Cindrića, ali i nekolicinu mladih koji nam mogu promijeniti krvnu sliku.
Zanimljivo društvo
Bilo bi suludo riješiti se onih koji igraju na vrhunskoj razini u ključnim rolama, jer to se mora iskoristiti za sigurnost, no, isto tako oni moraju prihvatiti da bez promjena ne možemo naprijed. A imamo zanimljivo društvo kao Jaganjac, Lučin, Martinović, Vida, Mandić, Šarac, Šušnja, Jotić, Bećiri, imamo Šimu Ivića, koji igra na vrhunskoj razini, imamo Filipa Ivića, koji brani na vrhunskoj razini i traži povratak bitno iskusniji nego prije.
Prilika čini igrača igračem. Dok je nema, nećemo saznati, ne bismo ni o “Portugalcima”, uostalom…
Govoriti da nemamo, samo je alibi-priča. Bit će teško, opasno, moguće je i da se ne uspijemo plasirati ni na SP dogodine, ni na OI u Tokio, no, bez da se pokrenemo, da ne radimo po inerciji, ništa neće uspjeti ni kasnije, a to bi tek bila katastrofa. Ovo je samo mala šteta, koja može postati velika, ali nadajmo se da ipak neće.
Izvor: Dražen Pinević | Sportske Novosti
