Najbolji hrvatski rukometaš, srednji vanjski naše reprezentacije i europskog prvaka Vardara, otvoreno o svemu prvi put nakon Eura na kojem smo bili peti. Luka Cindrić igra sezonu iz snova. Bio je apsolutni hit u protekla dva mjeseca. Postao je novi lider Hrvatske, najbolji rukometaš Hrvatske, EHF ga je preko društvenih mreža proglasio igračem godine, IHF nominirao za najboljeg rukometaša 2017.
Postao je nacionalni junak, u njemu su u Ogulinu našli brand za turističku promociju svog kraja. S Vardarom je na europskom i SEHA tronu, a mnogi su u svemu tome zaboravili da mu je Euro u Hrvatskoj bilo prvo veliko natjecanje u takvoj roli. Sjećamo se i najvećih, kako im je teško bilo prvi put.
Sada je u cijeloj priči Cindrić prošao još jednu lekciju koja mu je teže pala, ali od koje će u budućnosti, s obzirom na svoj čvrsti mentalni sklop, imati jako puno koristi. I zato kada se sve zbroji i oduzme, možemo reći da je Hrvatska uz Duvnjaka dobila još jednog lidera. Njegova čista i iskrena glava najbolji je dokaz za to, a to su jednostavno pitanja karaktera od kojih na kraju samo najbolji opstanu. Cindrić je na dobrom putu.
Makar se čini tih, čvrstog je stava, bez namjere da bilo koga pogodi, osim srž problema u želji da drugi put budemo bolji. Iskreno rečeno, rijetki su takvi danas.
Dojmovi od Eura su se slegli?
– Recimo… Nije mi baš lako palo, kao ni ikome tko je bio s nama i uz nas. Bili smo razočarani, očekivali smo puno više.
Jeste li našli problem zbog čega se sve dogodilo?
– Mislim da se taktički nismo dobro pripremili za neke stvari. Izgubili smo od Švedske, koja nas je taktički nadigrala. Ispadanje Duvnjaka na startu sigurno je bilo velik problem jer bez njega ova momčad nikada nije igrala. To je sigurno bio šok, no, treba znati da smo mi i nakon toga odlično odgovorili kao momčad protiv Islanda, odigravši odličnu utakmicu, što znači da to nije isključivi razlog kasnijeg pada. A onda se dogodila Švedska, koja se na neke stvari pripremila, zatvorila nam dosta toga i razbila nam obranu, samopouzdanje. Kada tako izgubiš, onda počnu sumnje, a kada to krene, uvijek se naglašavaju one loše strane, dobre svi zaboravljaju, a dobre su u stvari te koje nose. Zato smo imali problem i protiv Bjelorusije. To je inače naš problem u startu kada kreneš kao klinac. Kada si mlad igrač i napraviš dvije dobre stvari i jednu lošu, trener će rijetko reći “ove dvije su dobre”, nego “ovo moraš popraviti” i uzalud dvije dobre ako je jedna loša. Nekad je jako teško tako. Počneš sumnjati… A igrač mora imati povjerenje da bi pokazao što stvarno može. I Borazan je u Vardaru promašivao da bi danas bio to što jest. To je tako normalna stvar i mi bismo je trebali prihvatiti ponekad.
Francuska je bila klasični primjer sumnje u sebe. Nudila se, ali nismo vjerovali da to stvarno možemo?
– Tu smo odlično počeli, onda smo se razbili obranom i napadom “sedam na šest”. Kada smo se vratili, bio je već kasno. Nažalost, bilo je presudno. Nekad se sve poklopi, nekad ne. Nama se sada nije poklopilo pa smo s dva poraza peti, a s tri smo prošli puta bili brončani. Mislim da smo sami krivi za poraz od Francuske.
Pogađaju li vas kritike?
– Mene ne, ja uvijek izvučem stvari na pozitivno, uvijek težim naći nešto što je bilo dobro i to me vodi, ne opterećujem se drugim. Kritike su normalna stvar ako ih doživljavaš kao motiv, ako ne, onda su teret. Mamića smo otkrili u Francuskoj, pa smo ga opet otkrili ovdje, a to je ta priča o kojoj govorim. To mi najviše smeta. Isključen sam od loših stvari. Gledam samo pozitivno, a vidim puno toga dobrog što smo napravili, makar rezultat to demantira.
Pa je skrenuo priču na Vardar…
– Evo, baš smo s treninga gdje smo razgovarali o Diki Memu, s kojim ćemo igrati u subotu. On će svojih 2 do 6 golova zabiti, nitko ga ne može spriječiti u tome, ali neće zabiti 20. Bit je da mi na tome nećemo izgubiti, niti dobiti utakmicu. Mi imamo svoje dobre strane, njih guramo u prvi plan… Svaka situacija traži drukčije, a to je lakše kada ne moraš improvizirati. U svakom trenutku se zna tko što radi i kako radi, a kada to ne znaš, gubiš konce. Dva-tri puta sve može proći, ali isto tako se može dogoditi da ne prođe. E, onda nastaje problem. Nama se to dogodilo na Euru. Svima je žao, puno smo svi truda uložili, stožer, igrači, ali na žalost nije se vidjelo u bitnim situacijama. Moramo više vjerovati onom što se pokazuje na terenu, to je sigurno.
Kažu neki da nije baš lako igrati s Cindrom, da nikad ne naš što će i da ga je jako teško pratiti?
– Kada imaš sustav, sve je lijepo i krasno, a kada nemaš, to su kruške i jabuke i uvijek je pitanje što će ispasti na kraju.
Niste potonuli?
– Ma, ne, uvijek ponavljam da želim to što radim raditi na najbolji mogući način. I neću od toga odustati. Uvijek sam spreman poći od sebe.
Što vam je rekao Raul, nije ni njemu bilo lako s Makedonijom?
– Rekao mi je da je super zadovoljan mojom igrom, da mu je drago što smo se vratili zdravi i spremni, makar i umorni, a da ne zna što nam se dogodilo i da misli da smo trebali igrati u polufinalu. Makedonija nije bila ta vrsta priče. To nije isto kao Vardar, makar su dok se nije ozlijedio Lazarov izgledali jako dobro.
Što ćemo dalje?
– Ne znam što se događa, što će se događati. Lino je najavio odlazak, još su se neki oprostili. Možda će Lino i ostati, ali kako god da bude, ja mislim da imamo kvalitetu za više. Ne znam imamo li akciju u travnju, ali znam da nam je svaki trening dragocjen, da stvari trebamo postavljati i nadograđivati da nam se pogreške ubuduće ne bi ponavljale. Nekad je za to bolje trenirati nego igrati, makar utakmica ima svoje prednosti. U svakom slučaju, sve treba iskoristiti pozitivno.
Kakva je bila suradnja s Linom?
– Dobra, imao je veliko povjerenje u mene, trudio sam se to napraviti što bolje. Nismo uspjeli, što znači da negdje možemo bolje. Nije uspjeh biti peti kod kuće, očekivali smo polufinale minimalno. I sam Lino je to rekao.
Čeka nas u lipnju opasan dvoboj s Crnom Gorom?
– Bit će teško, zahtjevno jer je na kraju sezone, a oni su reprezentacija koja je pobjeđivala Švedsku, Njemačku, koja je Rusiju izbacila s Eura prvi put u povijesti. Ipak, uvjeren sam da nas neće, da ćemo ići na SP u Dansku i Njemačku jer smo bolji. Vidim nas u borbi za veće stvari od prolaska na SP.
Jeste li sad zaboravili Euro?
– Jesam, jedno vrijeme sam se jednostavno isključio, morao sam. I umoran sam bio, puno se radilo, igralo, no život ide dalje, bit će još prilika.
Što kažu “vaši” Španjolci nakon zlata?
– Nisu očekivali, ali su znali iskoristiti priliku. Canellas je bio odličan, ali on je takav cijele sezone. Šterbik, što reći, treba li uopće nešto… Dođe, skine tri penala Francuzima, onda u drugom dijelu finala razbije Šveđane. Čudo, čovjek sa 40 godina potpiše ugovor s Veszpremom još dvije godine. To sve govori o njemu. Da zaključim Španjolce – složilo im se, sjajna obrana, vratari, redom Perez de Vargas – Corrales – Šterbik, pa su Šveđani imali Palicku i Appelgrena, pa Francuzi Gerarda i Dumoulina… Pogledajte, sve tri medalje su to imale, to je danas stvar bez koje se ne može.
I sad Vardar?
– Dobro, vratili smo se življi i zdraviji, odmorili se čak, dobro smo ušli u sezonu u Brestu i Prešovu. Vjerujem da će to biti dosta za obraniti prvo mjesto u skupini, koje nam realno ugrožava samo Nantes, no, vjerujem da će nam tu Zagreb pomoći i da ćemo i prije kraja to uspjeti potvrditi. A dalje ćemo vidjeti. Volio bih da branimo naslov u Kölnu, jer tu nema nemogućeg.
Vaša popularnost je dosegnula neslućene visine u samo nekoliko mjeseci. Kako se nosite s tim?
– Nije cijeli život o meni napisano koliko posljednja dva mjeseca. Malo sam zbunjen tolikom pažnjom. Nisam baš puno čitao i gledao, ali mi prijatelji jave i nekad se iznenadim da sam rekao čak i ono što nikad nisam rekao. A to je valjda tako… Žao mi je jedino što se ne može na sve stići, otići tamo gdje te zovu, a zovu škole, vrtići, bolnice, prijatelji… Lijepo je to, lijepo je znati da te ljudi žele i poštuju, a ja sam društven tip i nisam sklon skrivanju i bježanju. Ali jednostavno ne stigneš sve… Ljeto je tu da se stvari nadoknade. Nije mi teret nositi se s tim, dapače, uživam u tome.
Izvor: Dražen Pinević | Sportske Novosti
