Direktor reprezentacije Gordan Muzurović je hronološki predstavio tok dešavanja.
– Ono što želim na samom početku da kažem da vam se zahvaljujem što ste došli u velikom broju. Da ne bi imali previše dilema oko određenih stvari mislim da je ovo najbolji put da se ispričamo o svemu što se desilo danas odnsno svemu u proteklom periodu.
Ja sam definitivno ostao dužan određene informacije, svjesno, i to je možda izazvalo špekulativni prostor. Obećao sam kakva god odluka bude da će to biti tajming ono što je predvodilo ovome. Zašto to nisam uradio ranije? Zato što sam štitio interese Saveza i reprezentacije i da ne otvaram pandorine kutije dok ne dođe odluka EHF-a. Očigledno ta strategija nije imala nekog bitnog utjecaja na sve što se desilo i ostat će u domenu naše pristojnosti, ali je došlo vrijeme da najzad ispričamo sve okolnosti. I dalje stojim iza toga u punom kapacitetu. Razmišljajući kako da nastupim danas, ja predlažem da krenemo na sljedeći način. Da bi svi bili dobro informisani, ja ću hronološki ispričati sve od 13. januara do ovog trenutka. Time ćemo staviti tačku na špekulativne natpise i neprovjerene informacije koje su bile u rukometnoj javnosti. Stojećki sam slušao neke stvari i prelazio preko toga da ne povrijedim sujetu tih ljudi koji su ovdje donosili odluku. Krenut ću sa jednim kratkim primjerom. Kada smo igrali protiv Austrije u Beču bili smo smješteni u neuslovnom hotelu i na samu informaciju koja je došla ovdje u Sarajevo, vi kao novinari ste objavili rekacije selektora, navijača i rukovodstva. U roku sat vremena došao je mail od EHF-a gdje su nas oštro opomenuli o iznošenju stvari i nanošenju štete EHF-u, rekao je direktor naše reprezentacije i dodao:
– 12. januara, ja sam već bio u Tuzli skupa sa svojim saradnicima, kako i spada da dočekam, upoznam i ugostim i delegata i sudije Mađare, to se i desilo kako je i običaj. Bili smo na večeri, razgovarali o utakmici, o rukometu u sasvim sportskoj fer i korektnoj atmosferi. Sutradan, 13. januara delegat i sudije su bile smještene u hotelu Miris Dunja, a Švicarci u hotelu Tuzla. Delegat je zakazao tehnički sastanak u deset ujutru u hotelu u kojem je on boravio. Prvo je to bilo čudno i pitao sam zašto to ne radimo u dvorani, a dao mi je besmislen odgovor. Do sada su se održavali u dvorani zbog tehničkih stvari oko dvorane i svega oko utakmice. Na tom sastanku je preduslov za bilo šta kada je u pitanju bilo koja utakmica. Na tehničkom sastanku se ide do najsitnijih detalja i to je ono što je jedino mjerodavno i u ovoj priči. Na sastanku u deset sati ujutru, čelnu poziciju imao je delegat sa svojim laptopom i nimalo nevažno nije ovo što ću vam reći, kao jedini čovjek koji ima pristup EHF-u. Ne postoji ovdje, na ulici ili bilo gdje neko ko ima pristup i šifru putem koje može delegirati i rješavati stvari. Imao je laptop ispred sebe, sa njegove desne strane tri predstavnika Švicarske, a sa lijeve nas trojica predstavnika i na kraju stola sudije Mađari. Taj tehnički sastanak počeo je uobičajeno i razgovaralo se o boji dresova, golmanskim dresovima i sve mora ići na uvid da se unese u sistem. O bezbjedonosnoj situaciji, do najsitnijih detalja. Kad koji tim izlazi, kad se intoniraju himne i sve je išlo svojim tokom do trenutka kada delegat nije pitao da li ima iko ikakav prigovor. Švicarci su se javili za riječ i ja sam osta zabezeknut. Žalili su se, pod broj jedan, niko nas nije čuvao tamo, išli smo u restoran daleko od našeg hotela i ja sam govorio da je sve ok iako nije bilo ok. Hrana nije mogla zadovoljiti naše momke i ništa nam nije bio problem. Boravili smo u hotelu i ništa nam nije bio problem.
Opširno izlaganje direktor Muzurović je nastavio dalje rekavši da nije istina da je hrana u hotelu bila katastrofalna.
– Za razliku od svega toga oni su rekli da je katastrofalna hrana u hotelu, a to jednostavno nije istina. Ja sam im rekao da ljudi iz svijeta dolaze da bi jeli našu hranu. Onda su rekli da cijelu noć njihova ekipa nije spavala jer su bili uznemiravani. Policajac koji je boravio na spratu hotela je kašljao i to ih je jako uznemirilo i nisu spavali čitavu noć, do toga da su im se sobe osjetile na nikotin. Sad vam kažem, delegat je priličnu pažnju posvetio tome i rekao da će provjeriti sve navode. U toj atmosferi se pristupilo delegiranju naše ekipe za meč. Pošto postoji EHF, naša ekipa je bila ista kao za meč u Švicarskoj, i on je u sistemu imao to. Cijeli je sistem takav. Nakon toga, od nas je tražio da priložimo tzv. delegation list odnosno playlist kako je savez, odnosno direktor podvalio na nekom portalu dokument iz oktobra mjeseca koji se prije svega u oktobru mjesecu prije početka kvalifikacija prijavljuje EHF-u. Ovo je lista gdje se nalazi 28 igrača koji imaju pravo da nastupe u utakmicama. Htjeli smo napraviti izmjenu playliste, ali smo dobili odbijenicu. Kao što je urađeno u Estoniji, kao što je urađeno u St. Gallenu, na ovom papiru se zaokruži 16 igrača koji nastupaju i to je ono što je jedino mjerodavno. Naša playlista koja je uredno prijavljena u EHF-u stajala je na stolu sa 16 zaokruženih imena. Na ovoj fotokopiji se vidi da su zaokružena 16 imena. Ovu listu definitivno prati 16 validnih pasoša koji su identifikacioni dokument koji potvrđuje 16 igrača. Nuić, igrač sa brojem 27, bio je prijavljen. Bio je prijavljen i u St. Gallenu i u Tuzli i naznačeno je bilo da će igrati meč. Jedan od sudija je na zahtjev delegata da mu pomogne je zovnuo mađarskog sudiju da mu pomogne i on pred nama svima kaže, broj Ovčina Alen broj pasoša i on u laptop unese to. I tako 16 puta. Ja super odgovorno ovo govorim. Na kraju krajeva, ja znam da se više vjeruje bilo kome nego našem čovjeku, ja ovo odgovorno kažem ovako u javnost da je to jedina i prava istinna.
Dalje je Muzurović rekao da delegata nije vidio do utakmice.
– Nakon što je potpuno uredno, legitimno naša ekipa prijavljena kod delegata koji unosi u sistem EHF-a, on je to uradio. Dok je to radio, dva puta su se vratili na strašne probleme švicarske reprezentacije i rekao da će odmah nakon sastanka krenuti u ispitivanje tih navoda. I ja sam rekao da ću ići sa njima. Meni će trebati malo vremena da sredim ovaj zapisnik, tako je rekao i ustao i pozvao da idemo u hotel da provjerimo navode. Otišli smo svi zajedno da provjerimo navode tog policajca koji kašlje, nikotina u sobi i loše hrane. Sve smo obišli, ja vam dalje tvrdim da delegata do utakmice nisam vidio. Običaj, dužnost između ostalog. Nešto što je potpuno običaj prakse da se formira zapisnik. Taj zapisnik se ponudi, na samom tehničkom sastanku, jednoj ekipi, drugoj ekipi, delegat ga sačinjava i on se potpisom ovjerava ako se slažu ekipe. To se nije desilo. E sad, znate, ima ovih generala poslije bitke što kažu zašto niste tražili. Što bi tražili? Delegat treba raditi svoj posao kao svaki ostali i kao svaki drugi. Pogledajte sad podatak. U trenutku kada mi delegiramo 16 igrača preko validnog dokumenta, švicarski direktor to slika mobitelom vjerovatno da da svom selektoru da vidi te igrače. I ja sam slika da mogu Šumanu odnijeti, da vidimo da li nas foliraju oko Schmida ili ne. U međuvremenu je naša reprezentacija došla u Tuzlu, ja sam se posvetio njihovom prijemu i posao oko prijave tima je završen. U međuvremenu se desila sljedeća stvar, utakmica je bila u 8, puna dvorana, gužva, mnogo ljudi, policija svoje, obezbjeđenje svoje, dolazak reprezentacija. Delegat je došao u dvoranu između 19:05 i 19:10, onako u odijelu. Bez zapisnika. Došao bez zapisnika, nije htio da donese ili nije znao da je zaboravio. U robnoj kući Omega u Tuzli je dat stik i poslata curica koju nije pustila djevojčica i tu je štampan ovaj zapisnik na kojem nema ime Nuić. I to je prava istina. Odgovorno tvrdim, u jedanaest minuta do osam, taj zapisnik je stavljen u promet. Došao je i do nas, prije nego je došao u naše ruke, došao je u vaše ruke. Kao što je običaj da novinari mogu pratiti.
Potom je Muzurović rekao da su novinari ubacili vijest o 16 Zmajeva za meč, te da niko nije primijetio da nema Nuća.
Naši novinari su odmah ubacili naslov 16 Zmajeva za meč, a niko nije vidio da nije bilo Nuića. Jedanaest minuta prije početka utakmice, ovaj zapisnik je došao u naše ruke i sada ide naša greška. Jeste, desila se. Zapisnik nije prekontrolisan na način da vidimo ima li Nuića ili nema Nuića, ili bilo kojeg drugog igrača. Zašto? Pod broj 1: Vjeruješ i ne sanjaš zvaničnom, iskusnom delegatu EHF-a koji ti nudi u ruke nešto što već treba da je pratilo tehnički sastanak i ne možeš da pomisliš u životu da zapisnik ne prati najzvaničniji sastanak. U jedanaest minuta prije utakmice kad su intoniranja himni, kad je usijanje na tački ključanja, ponovo se ne dešava ono što je obaveza, jedan, dva, tri pa šesnaest. Sudije su po nalogu igrača trebale izbrojati igrače. Ne radi se ni to. Prilikom najavljivanja igrača, niko ne vidi da se ne proziva Nuić. Na moje pitanje zbog toga, dobio sam odgovor imali ste puno male djece, bilo je zbunjujuće.
Muzurović je rekao da je ovo njegova odgovornost.
– Ja sam častan čovjek, ovo je moja odgovornost, ja sam potpisao zapisnik ili možda nisam. U dvorani niko pojma nema da nam fali igrač broj 27 Nuić do trenutka kada momak ulazi u igru. Čovjek zabija gol, niko ništa. Tek kad je dobio dvije minute isključenja idu i govore da je problem. Šta se dešava? Kažu nema ga u zapisniku. Vi ste to potpisali. Nisam ja potpisao, ali je moja odgovornost. Ako sam i potpisao, to je vaša greška, rekao sam im. Kada se takva stvar desi, po pravilima EHF-a, pravila predviđaju ukoliko je stvar tehničke greške delegat ima pravo ručno da upiše igrače koji fale. On bira da Nuiću da crveni karton. Poptuno mimo pravila. Pa ko je tu oštećen? Mi zbog njegovog crvenog ili što igramo dvije minute sa igračem manje? Završi se utakmica, jedini ja znam šta se dešava i nije mi do života. Ljudi se raduju, ja ne mogu da se radujem. Završava se i odmah se ide na sastanak nakon susreta. Delegat sav crven, ne zna šta da radi. Zove telefonom EHF i kaže šta se desilo. Dobija instrukciju od EHF-a, da li se igrač nalazi na playlisti i da li je bio prijavljen na tehničkom sastanku. Odnosno, da li je Nuić imao pravo nastupa. Dobio je instrukciju da uvrsti Nuića u zapisnik na isti laptop koji je imao na tehničkom i vidjeli ste da su za tri minute imali Nuića na zvaničnoj stranici u zapisniku. Ponovo razgovara sa EHF-om i ponovo ide pitanje da li se nalazi na playlisti. Kad igrač ne može da nastupi, postoje samo tri stvari. On to potvrđuje i kreće se sa zapisnikom poslije utakmice, dodao je Muzurović i nastavio dalje sa izlaganjem:
– Švicarci odmah kažu da imaju žalbu i ja pitam direktora pa i ti si slikao ovo sve skupa i on je samo slegnuo ramenima i rekao pa to je sve interes. Delegat je napravio zapisnik i konstatuje da Nuić nije u zapisniku. Onda napiše da je igrač uredno na tehničkom sastanku prijavljen putem playliste i kaže EHF-u ja sam dva puta provjerio 16 igrača. Može da je do sistema, ako je do sistema, onda sve u redu. On se pravda da je dva puta provjerio 16 igrača i da je sve unio. I onda sve ostaje u zraku. Tu noć, lično sam dobio potpuno suvisla uvjeravanja od delegata koji je rekao da je do njega, da je tehnička greška i da su stvari tehničke prirode i da je on ubijeđen da će pobijediti rukomet i da će navesti u izvještaju greške koje je napravio. I naveo je, ali vratit ćemo se na to. Postoji jedna pikanterija u cijeloj priči. Šta se još desilo? Glavna priča i glavni problem nije bio problem Nuić, već crveni karton protiv pravila. Bio je svjestan istog trenutka da je napravio grešku jer nema tog pravila. To je ono što ga je opterećavalo. Strašno. U zavisnosti od drugostepene, odlazimo svi svojim kućama i ja u svojoj glavi govorim dok ne pređe granicu sve je u redu. To je delegat koji dolazi ispred EHF-a i nije dolazio ispred slovenačkog saveza, to sam provjerio. Dalje slijedi da mi čekamo administrativni rasplet i vi pitate pa kad će, pa šta će, a oni nisu dužni da odgovaraju. Dolazi prvi krug u kojem mi dobivamo na uvid i trebamo da se referišemo prema tome, švicarski izvještaj i delegatov izvještaj. Kaže delegat u svom izvještaju da on priznaje da je napravio tehničku grešku, korektno priča o svemu, iako je dva puta provjeravao da mu nije jasno kako je igrač bio izostavljen sa zapisnika. Potvrđuje da je igrač bio na playlisti. On jednostavno nije mogao da objasni zbog čega se ne nalazi na listi, ali umije da kaže da je takav zapisnik potpisan od strane domaćin. I ako jeste, potpisana je njegova greška. U tom izvještaju pravda svoje greške. Pravda sve skupa na način da on prilikom sastanka nije imao mogućnosti jer domaćin nije omogućio, skener, printer, internet i to je zvanično. Kada to nije mogao da uradi, kaže da nije to mogao uraditi ni u dvorani. Mi smo sjeli, s pravne strane popričali i onda pošto nije imao uslove u hotelu, evo dokument u koje hotel Miris Dunja navodi i potkrepljuje slikama gdje hotel Miris Dunja kaže da imaju Wi-Fi, da imaju kompletan IT support potreban za bilo šta i da im nikad niko nije zatražio takvu uslugu i ugovor sa internet provajderom koji oni koriste u hotelu. I to šaljemo u EHF i obaramo teoriju da nismo obezbijedili uslove. Ista stvar se dešava sa SC Mejdan. Ovo su fotografije prostorija, vrhunskih prostorija, koje su predviđene za sastanke tehničke sastanke, pressice i sve ostalo sa ugovorom o internet provajderu i sve je otišlo u EHF i rekli smo da to nije tačno. Ako ćemo htjeti razumiti ovo, stvar je u tome da li je igrač unešen ili nije. U našem izjašnjavanju mi obrađujemo kompletne stvari, tvrdimo odgovorno da nije bolji dokument izašao iz ove institucije i napisan je pravno od ozbiljnih ljudi i poslan na adresu EHF-u sa njihovim pravilima.
– U pravilu 18 se tačno navodi kada igrač nema pravo nastupa. Odabran sa šireg spiska koji se dostavlja EHF-u i da je tačnost podataka potvrđena na tehničkom sastanku, tada ima pravo da igra, a sve je to bilo ispunjeno. Istini za volju, pravo nastupa se ne utvrđuje zapisnikom sa utakmice, već sa sastanka. Sve smo mi to dostavili, sve to su Švicarci dostavili kao svoje adute, smijali smo se svi zajedno adutima, a između ostalog stajalo je da je Nuić direktno utjecao na rezultat time što je igrao odlično u odbrani, a on igrao svega tri minute. Gdje oni između ostalog navode da je ova sva priča na teretu domaćinu, a član 18. kaže meč izvještaj je jedina i isključiva odgovornost i sve što je u njemu i tačnost podataka je odgovornost delegata. Ako smo napravili grešku koja nije utjecala na sve, mi smo onda potpisali grešku. Mi nismo napravili grešku da Nuić ne igra utakmicu, već smo potpisali tuđu grešku. Delegat daje svoj potpis za vjerodostojnost dokumenta. Nije imao pojma da nema Nuića, strašno! Ovaj delegat sve te stvari navodi i zante šta dolazi u odluci? Jedna jedina riječ, nije spomenut delegat niti bilo šta vezano za ovo što sam ispričao. Ne postoji delegat u obrazloženju ove odluke. Ne postoji. Kao da nije bio tu. Ne postoji u obrazloženju bilo šta što smo naveli u kontra dokazu. Ne postoji. Kaže delegat je administrativno lice… Super. Ovo jeste administrativna greška i delegat kaže sam od sebe, ne napadam EHF samo govorim ono što jeste, ne spominje se nijedna riječ o odgovornosti delegata u svoj ovoj priči. To je suština. Mi smo ti koji treba da garantujemo da je sve u redu. Trebamo biti supervizori EHF delegatu koji ne stavi na tehničkom sastanku Nuića. Valjda obrnuto treba. Ko me zna, ko hoće da me zna, zna kakav sam, ja nisam u rukometu zbog svoje budućnosti jer sam mnoge stvari završio prije rukometa. Ko me zna, zna da govorim jedino istinu u životu. Ako postoje pet istina, onda šta ja mogu. Ovo je jedina prava istina i ima ljudi kojima se izvinjavam jer nisam mogao sve da ispričam smatrajući time da ću im sujetu povrijediti. Šuti! Dok šefovi ne odluče, šuti! To je stvorilo prostor za špekulacije, ali me morate razumiti. Branio sam interese.
– Luksuz, da li je moj potpis na tom dokumentu ili nije, moja je odgovornost ko god je stavio. Ja sam taj i preuzimam to na sebe, ali kad bi tjerali mak na konac, moje ime i prezime, ja sam odgovoran što se potpis nalazi na playlisti. Sve vrijeme pokušavam da budem racionalan, da igram u našem interesu, puno me je vaših kolega pitalo je li vi mislite da je ovo namjerno. Ja jednostavno ne mogu vjerovati u to. Ne želim da vjerujem u to, ali kad saberem i oduzmem ovo što čitam. Kad vidim da se Švicarska kandidovala za naredno Svjetsko prvenstvo, u koju je puno više uloženo, a mi ih pobijedimo, ne mogu da vjerujem u te priče. Onda s druge strane, nisam ni sanjao, a ni vjerovao da će doći ovakav odgovor od EHF-a. Sada više ne mogu reći da vjerujem ili ne vjerujem u bilo šta, nastavio je Muzurović i dodao:
– Što se tiče naše odgovornosti ja kažem da je ima, ali isto tako kažem da takva vrsta odgovornosti ne utiče na bilo šta i da smo ga potpisali i da ga nismo potpisali. Je li bi to promijenilo išta? Nuić bi igrao svakako, igrač sa pravom nastupa. Što su pustili da igra, zabije gol i niko ništa? Niko nije znao dok nije dobio crveni karton. Nemojte da pričaju kako ovdje sjede divljaci koji ne znaju organizovati utakmicu, imali su sve uslove. Žalba ide jer nemamo drugog izbora. Još ćemo skupa ovo dobro iščitati i u kontaktu smo sa pravnim ekspertima. Svakako ćemo uložiti žalbu i ja lično ne mogu vjerovati da argumenti i fakti koje imamo u odnosu na trivijalne stvari od Švicaraca, da to odluči. Čovjek sam sebe pita, zašto je to sve skupa tako. Predložit ću da ovu priču dignemo na veću razinu. Jesmo mala zemlja, ali smo na terenu pokazali da smo velika zemlja i ne ide da se ignoriše sportski rezultat koji je super časno ostvaren. Znate li da je nakon prve utakmice bio problem sa Vranješom. Odmah su krenuli u administrativne stvari, napravili i EHF prihvatio. Imamo dva slučaja, Vranješ i Nuić. I sve je prihvaćeno nakon detaljnog uvida, onda dostavimo dva kontrafaula kada su pomeli Terzića i Vranješa… Od prvog puta, kao da su znali, su krenuli u ovu priču. Mislim da Darko nije ništa uradio tendeciozno, da nema namjere, a da li ima namjere o bilo čemu drugom, to ne znam i nama ne preostaje ništa nego da uložimo žalbu i odemo na sud. Mi kao mala zemlja, i savez u problemima da postiže ovakve rezultate, onda da dođe neko i nabije to nogom.
Da li je to ne navođenje delegata direktan udar na RSBiH?
– Kada razmišljam intimno o tome mislit ću da mi Tajić ima simpatičniji džemper od Adisa i misliti da je to udar na Adisa. Ne mogu sebi dati za pravo da je to udar na BiH i ne mogu se oteti utisku da pravda nije zadovoljena i što je još važnije od svega, na terenu je ostvarena čista pobjeda. Taj EHF i postoji zbog onog što i mi imamo. Čovjek ima pravo nastupa, ali nema ga u zapisniku i zbog toga ćete izgubiti utakmicu. Nisam razgovarao više sa delegatom. Ne želim ga dovoditi u nezgodnu situaciju. Šta treba da uradimo? Pri tome, bit ću subjektivan. Znamo u kojoj smo situaciji, hrabro krenuli u kvalifikacije na osnovu ničega, bez igdje išta, sve obezbijedili da se takmičimo, momci na vrhunski način to vratili, prevaziđemo poraz u Estoniji. Mi vjerovali nakon što su nas svi otpisali. I dođeš na ovo nakon svega, a ja odgovorno sve tvrdim što sam rekao. Ne znam da li je udar na RSBiH ili Bosnu i Hercegovinu. Ne bi bilo loše uputiti EHF-u takvo pitanje. Imamo forenzičke dokaze kada je poslan zapisnik EHF-u. U 10.45 sati ujutru, kodovi koji imaju. Od 10.45 do 20h navečer, ništa. Otvara to i druga pitanja, rekao je Muzurović, te dodao:
– Najmanji problem, ja sam izjavio vrlo jasno i precizno da ovaj direktor zna šta mu je činiti i dalje zna šta mu je činiti. Imao sam jutros razgovore sa određenim ljudima, a onda kažem sebi, ja Boga mi nisam bježao 1992. od nikoga i neću bježati ni sad dok ne budemo imali konačnu odluku. Pritom, ovaj direktor zna tačno šta činiti, ali do konačne odluke želi nastaviti borbu i vidjeti gdje će nas odvesti. Najbolje bi bilo reći evo ostavka i riješiti se stvari koje nisam ni sanjao da će me dočekati. Ukoliko to je rješenje ove situacije iste sekunde. Imao sam razrađen plan i ovaj direktor tačno zna šta raditi.
Izvor: Oslobodjenje.ba
