Nakon prvog dijela sasvim zasluženo nosimo maksimalna četiri boda u drugi dio natjecanja. Moram istaknuti da, što je osobito važno, kako je prvenstvo odmicalo, ovaj dio u skupini, tako se naša forma i igra podizala. Počev od Islanda gdje smo se još malčice možda na neki način tražili, malo gubili pa vraćali, ali završilo je uspješno. No to nije ni u kojem slučaju bilo lako otvaranje prvenstva jer je Island jako neugodna momčad. Zatim je slijedila Makedonija koja je također dosta ozbiljna momčad i sve tako do posljednje utakmice u skupini, vrhunca protiv Španjolske.
Vidjeli smo u igri hrvatske vrste rast igre, rast forme, kako se obrambene linije dobro kreću te kako imamo rješenja za pivote kakvi su Stoilov i Aguinagalde. Vidio sam protiv Španjolske u našoj obrani i kako smo fantastično zatvarali crtu, od obrane 5-1 pa do 6-0. To je bilo jako, jako dobro, a posebno 5-1.
Nadalje, imamo visinu u obrani. Vrlo smo pokretljivi i jaki u igri 1 na 1. Po meni je definitivno jako bitno nešto što hrvatsku reprezentaciju krasi već najmanje 15 godina, ako ne i duže, a to je entuzijazam i ta neka kemija, zajedništvo među igračima. To je jedan dodatak koji morate imati za velika ostvarenja, ali koji je i inače vrlo bitan. Taktički gledano, fizičke predispozicije naših obrambenih igrača su sjajne, što je onda s entuzijazmom i vidljivim govorom tijela dalo naznačiti jako dobru utakmicu s takvim epilogom.
Gotovo mi je nevjerojatno kako smo Aguinagaldea, najboljeg pivota na svijetu, dobro zatvorili na crti. Jednostavno smo ga udaljili od njegovih vanjskih igrača i praktički neutralizirali, izolirali. Nadalje, Španjolci su bili i dosta spori. Oni, u biti, i nisu u tolikoj mjeri brzi, odnosno imaju prvu liniju brzu, dakle kontru, krila, ali su kasnije dosta sporiji. Zato što mijenjaju dvojicu igrača u prebacivanju iz obrane u napad. Svejedno, mi smo se vraćali jako dobro, brzo. Zatvorili smo njihova krila. Mislim da je Lino dao zadatak ako treba trčati paralelno s tim krilima, ali svakako im ne dopustiti bijeg. Nije smjelo biti lakih golova, a dobro se vidjelo i zna se da Španjolci vole i žele tako igrati. Tu smo ih definitivno zatvorili. Jednostavno, nadigrali smo ih.
Naš napad bio je brz jer je takav bio izlazak iz obrane. Bili smo opasni, “tukli” smo ih u leđa, u nečemu u čemu su oni dosta prepoznatljivi. Iako, nismo zabili baš previše laganih golova, dosta smo ih i promašili, ali smo i u tom dijelu igre pokazali da imamo kvalitetu više od Španjolaca. Raduje me raznovrsnost naše igre u napadu i u tom smo smislu protiv Španjolske pokazali jako dobru osobinu. Recimo, čak i igrač 7 na 6 koji nam je bio cijelo vrijeme pod nekom sumnjom i upitan zato što nije izgledao onako kako smo htjeli.
Prije je tu bilo nesigurnosti, znali bismo primati lagane golove ili na prazan gol. Čak i u pripremnim utakmicama protiv Crne Gore i Italije nije to baš izgledalo najbolje, ali… Ovog puta, protiv Španjolske kada su Španjolci krenuli igrati duboku obranu, krenuli malo više “van”, te kad smo ih “spustili” sa srednjim igračem, jako smo to dobro odradili. S nekom gotovo rutinom smo pronalazili rješenja. To je sjajno, to je jedna opcija više, pogotovo kad napad možda uđe u neki problem. Koliko god bili skeptični prije u toj obrani 7 na 6, ovaj put to izgleda sjajno. To je isto jedan od razloga za pobjedu.
Sada slijedi drugi dio, nova skupina i nova priča. Poslije ovako velike pobjede kakva je protiv Španjolske, naravno da postoji emotivno i fizičko pražnjenje, dosta logično, te je definitivno dobro što smo imali ukupno dva uzastopna slobodna dana. Ja čisto sumnjam, dakako, da su Červar i Dominiković već sada silno zadovoljni jer mislim da oni već gledaju korak dalje, ali kad si igrač, onda je malo drukčije. Potrebno je malo vremena da iz te neke euforije, pražnjenja dođeš u situaciju biti ponovno sposoban biti “nabrijan” za dalje, za više. Zato je taj dan više odmora jako dobrodošao.
Prva će nam utakmica biti s Brazilom, protiv momčadi koja je odigrala neke jako dobre utakmice na ovom SP-u, i to je sastav koji ne smijemo ni u kojem slučaju podcijeniti. Brazilci igraju brzi rukomet, tomu teže, ali onda i rade dosta grešaka, samo… Ako ih krene i ako suparnik nije u utakmici sto posto kao što se to Francuskoj dogodilo, mogu biti velik problem. Siguran sam da se to nama neće dogoditi te su nam ta dva boda velik korak prema Hamburgu i polufinalu.
E sad, Nijemci i Francuzi… Ja bih zaboravio, i kod Njemačke i kod Francuske, sve što se zbivalo u prvom dijelu SP-a. Sjećam se Nijemaca, a i Francuza 2007. koji su se također, idemo reći, “krumpirali” u prvom dijelu natjecanja. Njemačka je bila tada, ako se ne varam, izgubila od Poljaka, remizirala s Rusima. Francuzi su primjerice bili tada četvrti u skupini, a znate kako je završio taj turnir? Ne treba se oslanjati na to da su oni odigrali tobože neki slabiji turnir dosad. Nijemci su krenuli jako čvrsto protiv Brazila i Koreje, ali su onda imali problema.
Francuska i Njemačka dvije su strašne, strašno jake momčadi i moramo obuzdati ikakvu euforiju. Ni u kojem slučaju mjesta za takvo što nema.
Jasno, koje slovo zaslužuju naši navijači u Münchenu koji su stvorili na svakoj utakmici atmosferu kao da se igra kod nas. Bit će navijača i sada, u Kölnu. Ima Hrvata i ondje, “potegnut” će i iz okolnih mjesta, ali, po najavama i informacijama koje sam dobio, dolaze sada i navijači iz Hrvatske. Dakle, podrške neće nedostajati, iako valja reći da su ulaznice izrazito skupe. Evo, cijene za Köln su oko 150 eura, a za Hamburg, dakle stepenica kasnije, bit će između 200 i 350 eura. Ulaznice se ne dijele, a Nijemci su ekonomska sila koja gleda da i na tome, po mogućnosti, nešto zarade. Sasvim logično.
Opet, ja vjerujem da će “kockica” biti i u Kölnu, a o daljnjim utakmicama sada i ne želim. Polako, stišajmo malo emocije, prigušimo euforiju i idemo mi na Brazil.
Piše: Blaženko Lacković | Sportske Novosti
