Benjamin i Senjamin Burić su jednojajčani blizanci koji već osmu godinu uspješno igraju za Rukometnu reprezentaciju BiH. Benjamin je golman, a Senjamin kružni napadač. U nekoliko klubova su igrali zajedno, no sportske karijere su od prošle godine nastavili u različitim klubovima. Benjamin je na golu njemačkog “Wetzlara”, a Senjamin u francuskom HBC “Nantesu”. Ipak, na rukometnom polju se sastanu na utakmicama Reprezentacije.
– Imamo još sve u svojim rukama, ništa nije izgubljeno. Idemo malo težim putem, a iskreno tako smo i navikli, pa vidjet ćemo šta nam januar donosi. Već dugo sam u Reprezentaciji i svake godine interes javnosti za rukometom, odnosno Reprezentacijom je u padu, a to je i realnost s obzirom na to u kakvom položaju se nalaze naši klubovi, ali i sama Reprezentacija – kaže Benjamin na početku razgovora, komentirajući naredne utakmice Reprezentacije.
Braća Burić prošle godine su se prvi put našli u situaciji da se moraju razdvojiti na duži period, jer su sportske karijere nastavili u različitim klubovima, a do tada su uvijek imali uslove da igraju zajedno. Braća su zadovoljna u svojim novim sredinama; Francuskoj i Njemačkoj.
– Izuzetno sam zadovoljan uslovima i klubom u kojem trenutno igram. Ovdje paze na svaku sitnicu, pa zato i ne čudi što su na samom rukometnom vrhu. Situacija je takva da prvo obezbijede uslove, pa onda očekuju rezultate, dok je kod nas, u BiH obrnuto. Slobodno vrijeme provodim kroz druženje s prijateljima koji igraju sa mnom, upoznavanje mjesta u kojem živim, uživam u obilascima lijepih restorana, a također volim pročitati dobru knjigu – kaže Benjamin i dodaje da je prošla godina bila teška zbog navikavanja na razdvojenost od brata, ali ove godine su se već navikli.
– Drugu godinu odrađujem u HBC “Nantesu” i vrlo sam zadovoljan. To je klub koji se diže svake godine. Uzeli smo dva pehara u Francuskoj i igramo elitni dio Lige prvaka. Budući da igramo na više frontova, stvarno skoro da nemam slobodnog vremena, svake sedmice imam dvije utakmice. Ako imam neki slobodan dan, iskoristim ga za druženje s prijateljima i obilazak okolnih mjesta. Nantes je grad smješten blizu Atlantskog okeana i nudi mnoga mjesta za vidjeti, a koja su predivna. A sada, kada brat i ja nismo zajedno, mi smo kao muž i žena. Svakodnevno se čujemo i ne znam da je prošao jedan dan da nismo na vezi – priča Senjamin.
Ljetne i zimske odmore blizanci Burić obavezno provode zajedno i trude se da to vrijeme iskoriste što bolje.
– Osim odmora, sastajemo se i kada igramo za Reprezentaciju. Tada malo i zaboravimo da smo braća, kada dođemo na trening ili utakmicu ponekad se desi da dođe do nesuglasica i poneke svađice – priča Benjamin kroz smijeh, dok se Senjamin prisjeća njihovih rukometnih početaka.
– Mi smo iz Maglaja, grada u kojem je rukomet sport broj jedan i svi naši prijatelji su trenirali rukomet, tako da smo i mi krenuli tim putem i evo, zadržali se do današnjeg dana. Kao što sam rekao, otišli smo na rukomet radi prijatelja, ali i kilaže (smijeh), ali vrlo brzo se stvorila ogromna hemija između rukometa i nas, tako da je rukomet postao najbitnija stvar u našim životima – kaže Senjamin i dodaje kako su obojica imali nekoliko kilograma viška.
U rukometu većinom takva djeca obavezno staju na go, tako je bilo i s nama. Vrlo brzo smo vidjeli da ne možemo obojica igrati u isto vrijeme, tako da je jedan morao početi kao igrač. Kako je brat baš mrzio trčanje, tada i s obzirom na to da sam mlađi odluka je pala da ja krenem kao igrač i mislim da nisam pogriješio.
Rodni Maglaj
Fizički su veoma slični, a Benjamin je stariji samo 15 minuta od Senjamina i ponekad, priznaje, to umije iskoristiti. Kroz smijeh priča kako mlađi brat mora popustiti starijem. Izgradili su, kažu, takav odnos da jedan drugom sve pričaju.
– Kao ličnosti nismo slični, mnogo sam temperamentniji, dok je Senjamin mnogo mirniji. On svaku stvar i situaciju sagleda iz više uglova, dok ja idem odmah glavom kroz zid. Kad kažu da je jedan od blizanaca zloćko, a drugi miran, što je istina, jer je i kod nas takav slučaj – kaže Benjamin.
Burići su nam pričali i o svom emotivnom životu, druženjima i porodici za koju su veoma vezani.
– Različiti smo u ponašanju, ali je to dobro, jer nemamo isti ukus kad je o djevojkama riječ, u suprotnom bismo morali naći blizanke (smijeh). Živim s djevojkom u Francuskoj. Ona je također rukometašica, igra u istom gradu kao ja i velika je prednost što imamo jedno drugo. Zajedno lakše savladamo mnoge prepreke nego što bih sam – kaže Senjamin, a Benjamin na to dodaje da je i on sretno zaljubljen.
– Možda je bilo situacija u kojima su nas djevojke miješale, samo poslije nisu htjele priznati (smijeh), a bilo je svakakvih anegdota, vjerujte – kaže Benjamin.
Kada su zajedno, kažu, vole otići u neki dobar restoran, pojesti nešto ukusno i popiti po čašu vina.
– Volimo razgovarati jedan s drugim, ali provodimo vrijeme i sa zajedničkim prijateljima. Jako smo povezani s porodicom. Brat Kenan, koji je stariji, živi u Maglaju, gdje su nam i roditelji. Na sve moguće načine pokušavamo da se vidimo, a vrlo rijetko smo u Maglaju – kažu Burići na kraju razgovora za naš magazin.
Izvor: Azra.ba
