Današnji sport, bilo koji, postao je jako brutalan, utakmice se igraju srijedom i subotom a trenira se gotovo dva puta dnevno. To je jako zahtjevno za svakoga – kazao je na početku razgovora za Fenu specijalista fizikalne medicine, sportske prevencije i rehabilitacije dr. Edin Buljugić.
Ovaj Tuzlak je osnivač i vlasnik Medicinskog centra ‘Sporticus’, ustanove koja se specifično bavi prevencijom i rehabilitacijom sportskih povreda, a između ostalog pomaže u radu mnogih stručnih timova bh. reprezentacija na volonterskoj osnovi.
– Mi smo jedinstven centar u BiH, možda i u regiji, koji je nastao primarno kao ideja za brigu o prevenciji i rehabilitaciji sportskih povreda ili uopšte za brigu svakog pojedinca koje se vezuje za bilo koju sportsku aktivnost, bilo da je u pitanju dijete, rekreativac ili profesionalac. S obzirom da je profesionalni klupski sport, izuzev reprezentativnih selekcija (i čast ‘pojedincima klubovima’), na vrlo niskom nivou, pogotovo kada je u pitanju medicina sporta, htjeli smo da ponudimo nešto novo – govori Buljugić.
Dodaje da ‘Sporticus’ postoji skoro sedam godina, te da su se ljekari, kineziolozi-kondicioni treneri i fizioterapeuti morali dodatno educirati kada je u pitanju sport.
– To više nije ‘odokativno’ bavljenje medicinom sporta. Te su procedure podignute na visok nivo. Današnji sport napreduje u dva pravca – informacione tehnologije, gdje se svaki trening dozira, mjeri i gdje nastoji omogućiti utrošak što manje vremena za što bolje performanse i medicina sporta gdje je cilj prevencija i rehabilitacija povreda i oporavak sportaša u najkraćem vremenskom intervalu za naredni trening ili utakmicu – pojašnjava Buljugić.
Slikovito navodi primjer tretiranja nekih od najboljih i najizdržljivijih atleta današnjice, kao što je napadač nogometnog kluba Real Madrid, Cristiano Ronaldo.
– Cijela mašinerija je iza njega. Recimo, on tačno zna koliko će mu određeni dan trening tehnički trajati, koliko kondicioni, kada će i šta će ručati, koliko će se odmarati… Poslije toga se uzimaju uzorci krvi pa se to sve analizira, kompletna biohemija. Tačno se zna za tehnički ili kondicioni trening u kojem maksimalnom nivou njegov srčani ritam treba da radi 90 minuta – dodaje Buljugić.
Ističe da je ‘Sporticus’ prije svega tu radi prevencije, a smatra da je taj segment ispod nule, pogotovo u sportu u BiH.
– Puno je povreda, pratio sam mlade košarkaše KK Spars, Adina Vrabca, Nermina Buzu, Đoku Šalića kao i Džanana Musu iz ‘Koša’, mnoge mlade rukometaše, sad članove A selekcija… S njima sam radio preventivu. U komparativnom smislu u odnosu na ostale klubove, imali smo 50 posto manje povreda a dva do tri puta više treninga od svih klubova u BiH u tom trenutku. Znači može se – kategoričan je doktor Buljugić.
Navodi da se educira u FIFA-inom sportskom centru ‘Acibadem’ koji je, kako kaže, jedan od pet najboljih u svijetu, ističući da sve što se najnovije pojavi, dođe u ‘Sporticus’ u roku od sedam dana.
Međutim, naglašava da postoji problem s edukacijom ljekara.
– Medicina nije peškirić na rame i hodaš sa sportašima i ništa ne radiš. ‘Sporticus’ i moja malenkost prati tri reprezentacije – rukometnu, košarkašku i Davis Cup selekciju – govori on.
Mišljenja je da nema razlike u pripremama košarkaša, rukometaša ili nogometaša, jer se radi u principu o sličnim povredama.
– Negdje je malo više rame povrijeđeno, negdje skočni zglob, lakat, leđa, ali u principu sve su isti protokoli i procedure koje poduzimamo kod oporavka. Kada dođe povrijeđen sportaš, uradimo kompletnu rehabilitaciju i vraćamo ga na 70 do 80 posto njegovih mogućnosti prije povrede. Čak ni kondicioni trener ne treba da ga vraća, mi damo sportaša nazad i kažemo da je spreman 80 posto od momenta od kada se povrijedio. Radimo sa najnovijim tehnologijama – jasan je Buljugić.
Pojašnjava da visokoprofesionalni sportaši, kao što su bh. rukometaši, košarkaši i teniseri, uglavnom u svojim matičnim klubovima imaju dobru medicinsku njegu.
– Ja sam, moglo bi se reći, sponzor ovim reprezentacijama, to je moja velika ljubav i moralna dužnost. Sve ove selekcije, koje sam naveo, su u velikim finansijskim dubiozama i rade u neriješenim ‘uvjetima’, rade, takoreći u nemogućim uvjetima, tako da je meni to još veći izazov i kao čovjeku i kao sportskom radniku da se više potrudim i možda malo više odreknem određenih stvari – kazao je.
Iz svog iskustva pojašnjava da prevencija od povreda sportaša nije na visokom nivou, koja je sastavni dio u svakom vrhunskom klubu u Evropi i svijetu, ali da je za razliku od klupskog nivoa u BiH, na reprezentativnom mnogo bolja situacija.
– Radili smo i s Damirom Džumhurom, na oporavku i vraćanju u puni trenažni proces našeg najfrekventnijeg olimpijca Kemala Mešića, bacača kulge. Tu su stalno reprezentativci. Imamo povjerenje klubova i ljekara iz inostranstva – rekao je.
Što se tiče sportskih klubova u BiH, dodaje, ima propusta prilikom započinjanja nove sezone, zbog minimalnih ljekarskih pregleda.
Osvrnuo se i na rekreativni sport, istakavši da mnogi griješe u svojim postupcima.
– Zamislite sada neka gospođa, menadžerica, koja odluči da uđe u polumaraton da ga istrči (u roku od nekoliko mjeseci) bez ikakvog sportsko-medicinskog nadzora ulazi u trenažni proces… Normalno je da će se desiti povreda. Nažalost, imamo puno povreda od prenaprezanja do parcijalnih puknuća mišića, tetiva, zbog toga što takva osoba, koja sjedi osam do deset sati, ‘uskače’ u trenerku ide na Vilsonovo bez adekvatnog plana i programa kao i adekvatne sporsko-medicinske podrške – objašnjava Buljugić.
Stava je da sportsko-medicinski pregled mora biti puno ozbiljniji, bez obzira da li je u pitanju profesionalni sport ili rekreativni.
Na pitanje da li postoji ‘najzdraviji’ sport, ističe da takvo nešto nema smisla.
– Neki kažu plivanje, ali šta to znači. Učite metode disanja, imate mobilnost ramena, ali pretjeranu, imate djelomične pokrete u nogama, ali nemate prirodno opterećenje sopstvenom težinom na kosti. Svako opretećenje na kost je stimuliše na rast i razvoj. Borilačke vještine, pogotovo MMA (Mixed martial arts), obuhvataju vrlo interesantan trening. Ja bih čak pojedine treninge iz tih vještina u svakom sportu primjenjivao, zbog velike količine agilnosti, koordinacije, snage, eksplozivnosti, naravno da su baza plivanje, atletika i gimnastika…- istakao je doktor Buljugić.
Na kraju je dao savjet mlađim uzrastima koji se žele baviti sportom da uživaju u toj aktivnosti i žive na taj način.
– Mladi sportaši trebaju planirati trening, ne da to bude iz auta u hladnu dvoranu. Tad se dešavaju povrede. Podrazumijeva se zdrava ishrana. Imamo izvanredan talenat, dolaze mi ljudi iz inostranstva. Naš talenat, psihomotoričke mogućnosti su puno bolje nego kod Danaca, Šveđana, Norvežana, Austrijanaca… Međutim, tu je nediscplina, pretjerana ambicija roditelja, trenera, loše navike koje dovode do toga da taj talenat propada – zaključuje Buljugić.
