Lino Červar nizao je uspjehe kako na klupskoj tako i na reprezentativnoj razini, a najzapaženije uspjehe ostvario je kao izbornik Hrvatske.
Ovjenčan je brojnim medaljama na velikim natjecanjima, među kojima se ističe zlato iz Atene na Olimpijskim igrama, a sve je počelo 2003. u Portugalu kada je Hrvatska zasjela na tron svijeta s legendarnom hrvatskom generacijom.
U emisiji Sportski vremeplov Hrvatskog radija Lino Červar osvrnuo se na svoje početke pa na uspjehe s hrvatskom vrstom, a dotakao se i odlaska s izborničke klupe nakon srebra na Europskom prvenstvu 2010. u Austriji.
– Vođenje hrvatske reprezentacije je bilo nešto što sam sanjao. Napravili smo jedno remek-djelo. Ne znam hoće li to itko ikada ponoviti da netko tko je bio posljednji na Europskom prvenstvu, u 18 mjeseci bude (2003. i 2004.) svjetski i olimpijski prvak – u pradomovini olimpijskih igara, zemlji gdje je rođena demokracija, to napraviti i postati dream team te počasni građani Atene, ne znam imali išta većeg od toga, rekao je Červar.
Dodaje i kako je bio razočaran u Beču.
– Jako me pogodilo da se čekao moj poraz. Nisam policajac da provjeravam tko mi je smjestio, ali očito sam nekome stao na žulj i to mu nije odgovaralo uoči finala s Francuzima u kojem smo bili jako hendikepirani izostancima Tončija Valčića i Lackovića. Počeli su me kritizirati, a mi smo se plasirali u finale. Isto su me kritizirali nakon srebra 2009. na SP-u u Hrvatskoj.
Osjeća je kako nema podršku i zato mu je dobro došao odlazak u Makedoniju gdje je imao uvjete kakve je htio. Červar nastavlja o drugom mandatu na klupi reprezentacije.
– No kad sam se vratio na izborničku klupu Hrvatske 2018. uvidio sam kako je moj odlazak, ipak, ostavio posljedice što se tiče rezultata. Mi smo osvajali brončane medalje na nekoliko natjecanja, ali finale nismo više vidjeli. Vratio sam se, igrali smo finale 2020. u Stockholmu na EP-u u Stockholmu, igrali bismo i 2019. da nas suci nisu pokrali protiv domaćina Njemačke.
Izvor: HRT.hr
