Nakon debakla protiv Francuske, izbornik Lino Červar odlučio je prokomentirati kako je vidio turnir. Onako kako zna, utakmicu po utakmicu.
– Kad smo se okupili, zajedno s igračima rekao sam da je cilj medalja. Naravno, to bi bilo ostvarivo ako Duvnjak bude u redu. No stvar nije išla kako smo zamišljali… Odmah smo zauzeli stav da to nismo uzeli kao alibi nego smo nastavili sa snagama koje imamo. Da i bez Duleta idemo svojim putem. I mogu vam reći da okolnosti u kojima smo igrali, Split i Zagreb, ozračje, potpora, svaki sportaš bi želio igrati u takvom ambijentu. Kad bih opisao situaciju do sada, prve utakmice ostavile su super dojam. Atraktivno, kvalitetno – kazao je Lino i nastavio.
– Treća utakmica sa Švedskom… Hm, i danas razmišljam jesam li mogao što promijeniti. Znao sam da smo opijeni pobjedama protiv Srbije i Islanda. Švedska nas je zavarala lošom izvedbom protiv Islanda. Jesam li mogao nešto drugačije napraviti. Možda. To nikad nećemo saznati. Uglavnom, mislili smo da ćemo lako, a oni su nas nadigrali. Protiv Bjelorusije nije bilo lako. Norveška? Nadigrali smo ih njihovom igrom i to je vratilo samopouzdanje i kod navijača i igrača.
Potom se osvrnuo na posljednju utakmicu, onu nesretnu protiv Francuske.
Onda je stigla Francuska. Ušli smo u susret s previše želje, htjeli brzopleto šutirati, upali smo u klopku, emocije nadvladale razum, radili smo početničke greške. Ta emocija kad nadvlada racionalni dio, onda je teško. Radili smo stvari koje nikad nismo radili na treningu. I kad se svima činilo da je izgubljeno, došli smo na jedan razlike u 53. minuti. Možda je bio i penal tad. Ali nitko ne može reći da smo imali domaćinsko suđenje, ali baš nitko. Toga nije bilo. Zahvaljujem se svima, bili ste mi velika podrška.
Odmah nakon utakmice postavilo se pitanje kako dalje. Tko će biti novi izbornik, kamo će Lino, hoće li pristati biti savjetnik ili pomoći oko reprezentacije…
– Iskreno, nisam ostvario ono što sam mislio. Neću novom izborniku držati lekcije preko televizije. I za dobrotu se ide u školu, treba je prakticirati svaki dan. U ovom času trebam deset dana da se resetiram, možda se više neću baviti rukometom. Ne mogu reći. Idem preispitati samog sebe s obitelji, najdražima… Djevica sam, vidjet ću, pa ću povući potez koji odlučim. U 165 nastupa koliko sam vodio najvoljeniju momčad, a to je Hrvatska, uvijek sam davao sve od sebe. I istrošen sam. Neću nikada govoriti protiv moje reprezentacije, to je ipak dio mene.
Lino je dugo pričao o razvoju i strategiji, pa ako vas zanima njegova strategija, evo je, točke po točku.
– Kako dalje? Neovisno o utakmici protiv Češke, prije svega moramo napraviti promjene. Moramo odrediti strategiju razvoja do Tokyja i nakon toga. Broj jedan, hitno, odmah, trebamo razmišljati o klubovima i nositelje kvalitete, Zagreb, Nexe… Kako će se razvijati klubovi koji su u besparici? Broj dva, mlade, kvalitetne igrače izgrađivati, osnažiti ih u najboljim klubovima koji mogu jamčiti razvoj. Treće, moramo osigurati razvoj igračima u najboljim klubovima i ne rasprodavati ih u bescjenje jer bi to bila poruka da ne vjerujemo u njih. Četvrto, odgajati, prepoznati tip igrača kojima u reprezentaciji oskudijevamo. Naprimjer, golmani i šuteri. Peto, povećati i raditi na proizvodnji naših igrača kroz klubove, kampove, regionalna okupljanja… I šesto, na to sam mislio kad sam rekao o poslu za novog izbornika, mora se iskoristiti sav trenerski i igrački potencijal hrvatskog rukometa. Trebamo izbornika s vizijom, koji ne smije sjediti na dvije stolice, mora imati viziju. Eto, to sam tako zamislio.
Izvor: 24sata.hr
