Olimpijski prvak iz Atene 2004., slavni Drago Vuković, jučer nam je prokomentirao remi hrvatske rukometne reprezentacije protiv Nizozemske 25-25 u drugoj utakmici protiv istog suparnika u kvalifikacijama za EP 2024.
Protiv Nizozemaca u dvije utakmice osvojili svega 1 bod
Hrvatska protiv brze i uigrane Nizozemske nije uspjela ostvariti pobjedu. Prije pet dana na premijeri novoga hrvatskog izbornika Gorana Perkovca naši su rukometaši izgubili rezultatom 27-32, a u uzvratu u Osijeku odigrali su neriješeno. Iako nisu dobili, naši igrači pokazali su karakter ali i dokazali, prokazali, razotkrili da neke stvari, konkretan napredak neće ići i ne ide preko noći, nego za sve dobro i veliko treba vremena…
Naši su rukometaši imali zadnji napad, pucao je Domagoj Duvnjak, ali je najbolji igrač u nizozemskim redovima u ovoj utakmici, vratar Bart Ravensbergen, upisao svoju 15. obranu.
Hrvatska, da je dobila, napravila bi time važan korak prema plasmanu na završni turnir koji će se od 10. do 28. siječnja iduće godine održati u Njemačkoj. Ovako će odluka o putnicima na EP biti poznata u travnju kada su na rasporedu zadnja dva kola. Grčka vodi u skupini s bodom više od Hrvatske i Nizozemske.
‘Takvo je sad stanje, nažalost’
Kakav je dojam Drage Vukovića nakon prve dvije utakmice Gorana Perkovca kao izbornika hrvatske rukometne reprezentacije?
“A mislim dojam… To je sad takvo stanje kakvo je, nažalost… Goran Perkovac ne može ništa promijeniti u dva-tri treninga koliko su imali u tjedan dana. Jednostavno, ne može se tu puno toga promijeniti za tako kratko vrijeme. S jedne strane me raduje da je Dominik Kuzmanović pokazao da može i da treba vjerovati u njega. Mislim, mali je imao nedavno 27 obrana. Ne sjećam se kad je neki golman uopće imao toliki broj obrana. Protiv Nizozemske, doduše, on i Šego nisu imali količinski veliki broj obrana ali su skinuli neke lopte u bitnim trenucima. Jer, nismo imali idealna rješenja za nizozemske brze igrače Steinsa, Dani Baijensa i Smitsa. Nekako nam je sve prolazilo kroz sredinu obrane. Vjerujem da im je Goran Perkovac rekao da spajaju – da pucaju s krila, ali nismo to uspjeli u puno situacija. Znate, točno se vidjelo u igri Steinsa koliko on iskustva ima kad promijeni nekog trojku ili četvorku u obrani, kako Steins ide jedan na jedan s tim igračem. Par puta ga je i prošao, nitko ga nije ni taknuo. Tu moramo biti puno agresivniji i kompaktniji, govorim za obranu”, kazao nam je u uvodu Drago Vuković i nastavio u jednom dahu.
‘Treba dečkima više utakmica u obje faze igre’
“Evo recimo, ova zadnja postava s Duvnjakom što je bila, ili Dule s njima kako god, ona nikad u životu zajedno nije igrala. Treba tu više utakmica odigrati u obje faze. Mateo Maraš je fenomenalno odigrao i obranu i napad. Tin Lučin je bio dobar… Bilo je tu pozitivnih stvari. Ali, obranom smo nekako loše otvorili utakmicu. Ako se dobro sjećam – u prvih 15 minuta smo primili 11 golova i u tim trenucima sam sa sobom sam komentirao – ‘ako ovako nastavimo primit ćemo 22 gola u prvom poluvremenu – matematički’. Dominik Kuzmanović je malo spasio stvar s nekim obranama i vratili smo se u prvom dijelu. Primili smo nakon toga samo 5 golova. Za neki viši nivo ipak će to sve – generalno – trebati puno bolje. Goranu Perkovcu dobro su došle ove utakmice da vidi što može od ovih igrača. Mladi su se pokazali u dobrom svjetlu. Treba im dati potporu i vjerovati u njih, a što se tiče ostalih, starijih, za njih se znao što mogu”.
Koji su mlađi igrači najviše pokazali?
“Klarica i Mateo Maraš su bili jako dobri. Nemaju uopće velikog iskustva ali bili su dobri. Mateo Maraš je odigrao dobro na EP-u 2022. – onda kad je bila korona party. Prošlo natjecanje, govorim o SP-u u Švedskoj, uopće ga nije ni bilo na mapi.”
‘Goran Perkovac je zvao za ovu akciju praktički najbolje što Hrvatska ima’
Da, pitali smo se i mi zašto Matea Maraša nema…
“Ne znam, i mi smo se to pitali ali dobro. Nije na meni da o tome odlučujem. Goran Perkovac je zvao za ovu akciju praktički najbolje što Hrvatska ima. Tu se sad stvarno nema što prigovarati. Vidim da bodri momke i uz Valtera Matoševića, trenera golmana, naša legenda golmanska, što se toga tiče stvarno sve pet. Znate, naš najveći problem je što ta izbornička uloga uopće nije lagan posao. Igrači ti dolaze iz klubova i pitanje je koliko oni uopće i igraju u svojim klubovima a mi nemamo 100 igrača da mi možemo izabrati lagano 16 – 17 igrača. Hrvatska u rukometu ima bazen kakav ima, selekciju kakvu ima. Na igračima je da se pokušaju izboriti ako u klubu ne igraju. U tom slučaju onda idi u drugi klub pa budi tamo nositelj igre. Malo je naših igrača koji su nositelji igre u svojim klubovima. To smo i ponavljali i mi u studiju ako se sjećate – upravo to je najveći problem naše reprezentacije. Svatko od njih treba gledati svoj život, razgovarat otvoreno s trenerima, vidjeti mogu li imati veću minutažu u klubu a ako ne Bože moj, ideš u drugi klub. Ok, možda je taj klub slabiji ali u njemu ćeš bar igrati, time se pretvoriti u boljeg igrača pa ćeš onda opet u bolji klub.”
‘Pokazali smo karakter, međutim…’
Hrvatski rukometaši pokazali su karakter time što su se vratili u prvom poluvremenu iz provalije u kojoj su bili…
“Da, jesu i to je dobro. Bilo je ako se dobro sjećam 14-9 za Nizozemsku. Njihovo desno krilo je potom promašio, pogodilo stativu. Mogli su oni na +6 kao i u Eindhovenu. Da nije obranio tada Kuzmanović, mislim da je on bio, onaj penal za njihovih 8 razlike, pa mi smo u srijedu kod njih mogli izgubiti deset razlike. Pozitivno je bilo to što su naši rukometaši pokazali u Osijeku karakter boreći se do kraja. Imali su i šut za pobjedu ali šteka dosta, što je godinama problem, šteka u napadu. Mučimo se u igri 6 na 6, tu imamo velikih problema. Ni s igračem više ne funkcionira idealno u napadu. Mučimo se, znamo i tu doći u pasivni napad. To za budućnost moramo raditi puno bolje, trenirati, napad moramo ubrzati. Ajde, u ovoj utakmici uspjeli smo koji pas dodati na crtu ali generalno nedostaje nam u tom segmentu dosta Šipić. Da, prvenstveno on tu itekako nedostaje, on je napadački broj 1 u našoj reprezentaciji u tom segmentu. Nedostajao je i Luka Cindrić koji je ipak malo drugačiji srednji igrač. Svojom brzinom bi sigurno napravio dobrih stvari, sličan je brzinom kao Nizozemci. Odlična atmosfera je bila u Osijeku, uvijek je bilo lijepo i je lijepo igrati pred takvom publikom a neki su igrači očito bili malo pod dojmom igranja u jednoj takvoj atmosferi, vidjelo se da su bili u malom grču.”
‘Nekad nam bronce nisu bile dobre’
Osječani baš vole hrvatske sportske selekcije – od nogometa pa do rukometa i ostalih sportova…
“Je, dvorana im je i ovog puta bila rasprodana i to u situaciji kad rukomet i nije baš više u vrhu zanimanja naše sportske javnosti nakon posljednjih lošijih rezultata naše rukometne reprezentacije. Nažalost, tako je to kod nas. Joj, kad se samo sjetim… Ono, kad sam igrao, mi smo u domovinu donijeli tri bronce – olimpijsko, svjetsko i europsko i nitko te živ nije dočekao jer, kao, nije valjala bronca, nije to bilo dobro… Svi su samo gledali prema zlatu. Sad patimo za tom broncom, što bi sve dali da smo tu. Sad se borimo uopće i da prođemo kvalifikacije.”
Gdje zapinje?
“Ponavljali smo non stop – nema sustava – ne ulaže se u sport u Hrvatskoj. To je nažalost tako, takva je naša surova sportska stvarnost, trenutna… Ali opet, Hrvati su sportski fenomeni, ako se uzme u obzir kakve rezultate imamo a ulaganja nikakva. Ma, to je sve nažalost tako kako je. Valjda će se nešto nabolje promijeniti, mislim da lošije ne može biti. I sam tu dicu treniram, vjerujem i njih, vjerujem u bolje sutra jer da ne vjerujem, ne bi ovaj posao ni radio. Samo treba jasno reći, bez zadrške, što nije dobro pa da se te stvari počnu popravljati. Treba raditi i ulagati u dicu. Treba strpljenja. Meni se ovi mladi u reprezentaciji jako sviđaju, nadam se da su oni ti izabrani za povratak hrvatskog rukometa na ispravni kolosjek”, završio je Drago Vuković.
Izvor: Net.hr
