Igra u Makedoniji, rođen je u Vojvodini, roditelji su mu Mađari, a on brani za Španjolsku. I to kako. Svoju prvu veliku medalju uzeo je 1999. godine i traje i dalje. Španjolskoj je sinoć donio prvo europsko zlato u povijesti .
‘Alo, Arpad, možeš li, molim te, naravno, ako ti nije prevelik problem, doći na Euro u Zagreb? Znaš, igramo s Francuskom u polufinalu, ozlijedio nam se Gonzalo i trebao bi nam golman. Ništa ti ne brini, Corrales je tu, ti ćeš na klupu pa uskočiti ako će baš trebati.
Tako je nekako vjerojatno izgledao razgovor Jordija Ribere i velikog Arpada Šterbika (38) dan prije polufinala Europskog prvenstva Španjolske i Francuske. A Arpadu, naravno, nije bilo teško. Digli su ga ‘njegovi’ Španjolci iz dnevnog boravka, ispred televizora je pratio Euro i radio ono što najviše voli, osim rukometa naravno, odmarao. No riječ je dao prije EP-a kad je pristao biti na širem popisu bez dana priprema, bez minute na parketu tijekom odmora i za ljudinu kakva je gospodin Šterbik nije bilo dvojbe. Sjeo je na prvi avion i stigao u Zagreb, uništio nadu Francuzima s tri obranjena sedmerca, a onda u finalu donio prvo zlato Španjolskoj u povijesti.
– Da, od prilike je točno da sam došao iz dnevnog boravka na prvenstvo. Trener Vardara je na EP-u, kao i naši drugi treneri tako da nisam puno igrao i trenirao u zadnje vrijeme. Samo su tri igrača ostala u Vardaru sada za vrijeme prvenstva. Branio sam sedmerce jer ne zahtijevaju puno skakanja. Ne bih mogao braniti čitavu utakmicu – rekao je nakon rušenja Francuza, a onda skinuo i Šveđane.
Džomba: Daleko najbolji kojeg sam vidio
Nije branio cijelu utakmicu, nije ni trebao, dovoljno mu je bilo i 30-ak minuta da pokaže tko je gazda, tko je najbolji u povijesti. OK, možda i jesmo malo subjektivni, ali neka smo. Ipak je Arpad veliki prijatelj naše legende Mirze Džombe.
– Daleko najbolji golman kojeg sam vidio. Daleko! Ne trenira baš previše, ali kada dođe prava utakmica, on je tu – kaže Mirza, a kad on tako priča onda to ima svoju težinu.
https://www.facebook.com/rukometjesamoiluzija/posts/2111871352380870
Zajedno su došli u Veszprem 2001., a onda u paru otišli i u Ciudad Real 2004. i postali veliki prijatelji. Odlično su se slagali na terenu, ali još i više izvan njega. Svjedoci kažu da Šterbik rijetko odbije dobar “večernji program”, izlaske u klubove… A kad je tako, naravno da treninzi baš i nisu u prvom planu. Na njegovu sreću, nije mu smetalo previše tijekom karijere.
– Igrači imaju takvo strahopoštovanje prema njemu da mi se čini da on ima desetak obrana čim se pojavi na golu – uvjeren je Džomba koji svog prijatelja zove Lepi.
Rođen u Srbiji, roditelji su mu Mađari, a igra za Španjolsku
Šterbik je rođen u Senti, u Vojvodini, ali roditelji su mu Mađari. I supruga Mónika Horváth je Mađarica, igra u Makedoniji, a odlučio je biti – Španjolac. I dobro da je, za Španjolsku, ali i za njega. Španjolci će godinama slaviti heroja, čovjeka koji im je donio prvo europsko zlato u povijesti, i to, pazite, nakon četiri izgubljena finala. Tako je to, jer stigao im je na gol najveći, čovjek kojem nije problem ustati iz kreveta, sjesti na avion i bez pravog treninga uništiti najprije Karabatića, a onda i Šveđane koji još nikad nisu izgubli finale Eura, a igrali su ih četiri. Do nedjelje i Arpada. Ima on sa Španjolskom i srebro s prošlog EP-a, a uzeo je i dvije svjetske medalje, prvo broncu 2011., a potom i zlato 2013.
Prva medalja prije 19 godina, a još je na vrhu
Prvu reprezentativnu medalju osvojio je još 1999. na SP-u kao golman Jugoslavije, uzeo je broncu, jednako kao i dvije godine poslije.
– Sanjao sam olimpijsko zlato sa Srbijom, ali igrajući za Srbiju, izgubio sam želju uopće dolaziti na okupljanja – rekao je Šterbik u trenucima kad je postajao Španjolac.
Sad je u Vardaru s našim Igorom Karačićem, Ivanom Čupićem i Lukom Cindrićem, a od iduće sezone vraća se u svoju drugu domovinu Mađarsku, branit će u Veszpremu i završiti karijeru kao najbolji koji je ikad stajao na rukometnom golu.
Čovjek koji nosi trofeje
Karijeru je Grande Arpad počeo u RK Jugoviću u Srbiji, s klubom osvojio EHF Challenge Cup i s europskim trofejom otišao u najveći mađarski klub. Tamo je osvojio tri naslova prvaka i tri kupa, a onda u Španjolskoj, gdje je igrao za Ciudad Real, Atletico Madrid i Barcelonu, uzeo sedam naslova prvaka, tri kupa pa preko Vardara klupske trofeje zaokružio sa četiri naslova u Ligi prvaka. Dojmljivo!
A karijera mu je isprepletena s još nekim sjajnim hrvatskim rukometašima. O Džombi smo već pisali, no Arpad je u Veszpremu igrao i sa Zlatanom Saračevićemte Slavkom Golužom, u Ciudad Realu s Perom Metličićem i svatko o njemu ima sjajno mišljenje, njegove obrane i karakter jednostavno osvajaju. A osvaja i on, na primjer europsko zlato za Španjolsku. I sebe naravno…
Izvor: 24sata.hr
