Hrvatski rukometaši u petak započinju svoj nastup na Europskom prvenstvu, u koje ulaze kao nezapamćeno veliki autsajderi. Hrvatska je prema kladionicama tek 11. favorit za osvajanje Eura, iza reprezentacija kao što su Island, Mađarska, Srbija i Slovenija.
Posljedica je to jako loših rezultata na zadnja tri velika natjecanja. U korona-kaosu na Svjetskom prvenstvu 2021. Hrvatska je završila tek 15., nakon čega je uslijedilo osmo mjesto na Euru pa deveto na prošlogodišnjem SP-u. Na sve to nadovezalo se i propuštanje Olimpijskih igara u Tokiju, pa je jasno zašto Hrvatsku više nitko ne vidi u samom vrhu svjetskog rukometa. I to je posve opravdano.
Ipak, ova Hrvatska upravo zato u Njemačku odlazi bez velikog rezultatskog pritiska, s nadom da može iznenaditi sve i pogurati hrvatski rukomet prema povratku na neke uspješnije staze. Evo zašto bi to mogla i ostvariti.
Sjajna igra na pripremama protiv ozbiljnih reprezentacija
Momčad Gorana Perkovca odradila je jako dobar pripremni period, a sve je kulminiralo osvajanjem prijateljskog Croatia kupa u konkurenciji dvije ozbiljne reprezentacije. Prvo je s 29:25 pala Crna Gora, koja je prije svega dvije godine posramila Hrvatsku i nanijela joj težak poraz na Europskom prvenstvu. Još je uvjerljivije pobijeđena Slovenija (32:26), ekipa kojoj se, da ponovimo, na Euru daju veće šanse nego Hrvatskoj.
Poseban razlog za optimizam daje pobjeda nad Slovenijom, koja se Hrvatskoj nije uspjela približiti na manje od tri gola zaostatka još od šeste minute. Hrvatski su rukometaši tijekom gotovo svih 60 minuta bili razigrani u napadu, a čvrsti u obrani.
Obrana kao ključ uspjeha
Upravo će obrana, kako se to često i naglašava, biti ključ uspjeha na nadolazećem Euru. Ovo što je Hrvatska dosad prikazala izgleda vrlo obećavajuće. Perkovac je tijekom priprema inzistirao na 6-0 obrani, u čijem su srcu dva gorostasa – 2.04 m visoki Veron Načinović te samo dva centimetra niži Zvonimir Srna.
Načinović i Srna su u obje utakmice jako dobro surađivali te su igrali vrlo zrelo, iako su i dalje poprilično mladi (23 i 25 godina). Ne treba to čuditi s obzirom na to da obojica imaju iste uloge i u svojim klubovima. Srna je ključni igrač obrane preporođenog Zagreba u Ligi prvaka, dok za Načinovića isto vrijedi u francuskom Montpellieru, s kojim, uz LP, igra i u drugoj najjačoj ligi svijeta.
Nema specijalista ni za obranu ni za napad. Svi igraju sve
Ono što Načinovića i Srnu razdvaja od igrača koji su proteklih godina nosili hrvatsku obranu jest njihova igra u oba smjera. Srna je s devet golova bio najbolji strijelac Hrvatske u ove dvije utakmice, dok je Načinović zabio samo jedan manje – i to bez ijednog promašaja.
U sastavu Hrvatske koji će nastupiti na Euru nema nijednog klasičnog specijalista za obranu kakvog je godinama imala u Jakovu Gojunu, a u jednu ruku i Željku Musi. To je samo jedan od indikatora koji pokazuju kakav ćemo rukomet gledati od Hrvatske na ovom Euru.
Ne samo da nema specijalista za obranu nego nema ni igrača koji igraju isključivo napad. Marin Šipić na zadnjih nekoliko prvenstava bio je jedan od najboljih strijelaca Hrvatske, ali obranu nije igrao. Protiv Crne Gore i Slovenije pak nijednom nije izašao iz igre nakon odrađene napadačke faze, nego je stao u obranu na poziciju halfa i taj posao odradio sasvim solidno.
Isti zadatak u obrani trebao bi imati i Ivan Martinović, koji je također često bio pošteđen igranja defenzivne faze. Njega na pripremama nismo vidjeli zbog bolesti, no u Njemačkoj će biti jedna od glavnih napadačkih uzdanica Hrvatske.
Bolja igra u tranziciji
Sve to govori da od Hrvatske na Euru možemo očekivati minimalan broj promjena na bazi obrana-napad – često ih uopće neće biti, ponekad će se mijenjati jedan igrač, a dvojica gotovo pa sigurno nikad. Hrvatska se time naprosto prilagodila modernom rukometu, koji je brži nego ikad, a napadačka i obrambena tranzicija su ključan aspekt igre za svaku momčad.
Upravo bi bolja tranzicija trebala kompenzirati eventualno slabiju igru određenih pojedinaca na postavljeni napad protivnika. U susretu sa Slovenijom posebno je dobra bila defenzivna tranzicija – Hrvatska je primila samo jedan gol iz kontre. Unatoč tome, i izbornik i reprezentativci ističu kako se tranzicija do Eura može i treba dodatno poboljšati.
Pritom treba naglasiti da Hrvatska već standardno ima luksuz koji malo koja reprezentacija ima, a to je da posjeduje krila koja igraju na poziciji vanjskih igrača u obrani. Šteta je što, barem na početku Eura, neće biti Davida Mandića, koji je svojedobno agresivnom igrom u obrani na neki način i izgurao Manuela Štrleka iz reprezentacije.
Ne treba zbog toga puno strahovati jer je Marin Jelinić isti tip igrača kao Mandić. Već je na prethodna dva prvenstva pokazao da može nadomjestiti Mandića te samim tim omogućiti Hrvatskoj da u obrani na krilu “sakrije” niske igrače kao što su Luka Cindrić i Igor Karačić.
Vratari napokon izgledaju obećavajuće
Jedan od najvećih problema Hrvatske posljednjih godina jest izostanak konstantnog vratarskog doprinosa, no sada i tu napokon ima razloga za optimizam. Zagrebov 21-godišnjak Matej Mandić ove je sezone jedan od najboljih golmana Lige prvaka. Sa 112 obrana ima samo jednu manje od vodećeg Tobiasa Thulina, a uz to ima i sjajan postotak od 33.2% obranjenih udaraca, po čemu je četvrti od svih golmana u LP-u. Iza njega je, primjerice, i Niklas Landin.
Izbornika je nakratko zabrinulo to što je Mandić osjetio problem sa zadnjom ložom, zbog čega nije branio protiv Slovenije, no magnetskom rezonancom utvrđeno je da se ne radi ni o čemu ozbiljnijem, pa mladi vratar putuje s ekipom u Njemačku.
Isto se zasad ne može reći i za njegovog vršnjaka Dominika Kuzmanovića, koji pak briljira za Nexe u Europskoj ligi te je s Mandićem trebao činiti vratarski tandem Hrvatske. Kuzmanović je zbog bolesti čak bio i na bolničkom liječenju, no u reprezentaciji vjeruju da bi se i on kroz idućih par dana mogao oporaviti te se naknadno pridružiti momčadi u Mannheimu.
Ipak, nominalno treći vratar Filip Ivić, koji brani za francuski Chambery, lijepo je iskoristio priliku koja mu se ukazala te je s 11 obrana protiv Slovenije pokazao da se i na njega može ozbiljno računati. Za slučaj da se Kuzmanović ne oporavi, Perkovac je naknadno pozvao i Kristiana Pilipovića.
Puno potencijalnih oružja još nismo ni vidjeli
Sve u svemu, ovo što smo vidjeli od Hrvatske u pripremnoj fazi izgleda jako dobro, no treba naglasiti da izbornik neka potencijalna oružja još nije ni pokazao. I on sam je istaknuo da je u jednu ruku i dobro što Ivan Martinović i Tin Lučin zbog viroze nisu zaigrali na Croatia kupu, pa će se protivnici na Euru teže moći pripremiti za njih.
A radi se o zasigurno dva najbolja hrvatska strijelca s vanjskih pozicija. Martinović je za vrlo dobri Melsungen zabio 95 golova u 19 nastupa u Bundesligi (ravno pet po meču), a u zadnjem nastupu u 2023. postigao ih je nestvarnih 16. Lučin je pak za Wislu Plock u Ligi prvaka zabio 44 pogotka u 10 nastupa i također dolazi u odličnoj formi, s obzirom na to da je u zadnje četiri utakmice postigao 27 golova.
Dodajmo da je ove sezone u sjajnoj formi i novopečeni reprezentativac Mario Šoštarić, koji je jedno vrijeme bio i najbolji strijelac Lige prvaka. S desnog krila Pick Szegeda zabio je čak 57 golova u najelitnijem klupskom natjecanju.
Uz sve to, Perkovac tijekom pripremnih utakmica nije otkrio ni 5-1 obranu, koja je proteklih godina s Domagojem Duvnjakom na poziciji prednjeg bila jedno od najjačih oružja hrvatske reprezentacije. Moguće je da je i to još jedan adut koji je izbornik odlučio čuvati u rukavu.
Hrvatsku čekaju domaćinska atmosfera i težak, ali zanimljiv ždrijeb
Ne treba zanemariti ni činjenicu da će Hrvatska skoro sve utakmice igrati u domaćinskoj atmosferi. Na tribinama dvorane u Mannheimu, a u drugom krugu i one u Kolnu, očekuje se ogroman broj hrvatskih navijača, što će jamačno biti dodatan poguranac Hrvatskoj.
Ipak, treba naglasiti da je pred Hrvatskom i težak ždrijeb. Prvi korak je biti među dva najbolja u skupini sa Španjolskom, Austrijom i Rumunjskom, no zbog prenošenja bodova u drugi krug, bilo bi od iznimne važnosti kad bi Hrvatska u Euro krenula s pobjedom nad Španjolskom. A u drugom krugu najvjerojatnije čekaju Francuska, domaćin Njemačka te dvije od četiri reprezentacije iz vrlo izjednačene skupine (Island, Mađarska, Srbija, Crna Gora).
Iako se radi o paklenoj konkurenciji, pozitivno je barem što se neće ponoviti slučaj s prošlogodišnjeg SP-a, kad je Hrvatska porazom od Egipta u prvom kolu praktički izgubila sve šanse za četvrtfinale. Ovdje gotovo svatko svakome može uzeti bodove, pa je moguće da će se u polufinale ići i s dva poraza tijekom prve dvije faze natjecanja.
Nerealno je najavljivati medalju, ali Hrvatska i bez nje može puno dobiti
U svakom slučaju, Hrvatska ima potencijal postati jedna od hit momčadi ovog prvenstva, no to ne znači da će se kući vratiti s medaljom. Štoviše, takvo što nakon rezultata iz prethodnih godina ne bi ni bilo realno najavljivati.
Važnije od same medalje bit će da Hrvatska napokon pokaže napredak. Da se napuni samopouzdanjem uoči kvalifikacija za Olimpijske igre u ožujku. Da nakon nekoliko otužnih godina ipak da do znanja da hrvatski rukomet ima budućnost. Stigne li na tom putu i medalja, tim bolje…
Hrvatski reprezentativci za Euro:
Vratari: Matej Mandić (Zagreb), Filip Ivić (Chambery), Kristian Pilipović (Kadetten Schaffhausen)
Desna krila: Mario Šoštarić (Pick Szeged), Filip Glavaš (Zagreb)
Lijeva krila: Marin Jelinić (Pick Szeged), Lovro Mihić (Wisla Plock)
Desni vanjski: Ivan Martinović (Melsungen), Mateo Maraš (Tatabanya), Luka Lovre Klarica (Zagreb)
Srednji vanjski: Luka Cindrić (Dinamo Bukurešt), Domagoj Duvnjak (Kiel), Igor Karačić (Kielce)
Lijevi vanjski: Tin Lučin (Wisla Plock), Zvonimir Srna (Zagreb), Marko Mamić (Leipzig)
Pivoti: Veron Načinović (Montpellier), Marin Šipić (Kriens-Luzern), Tomislav Kušan (Limoges)
Piše: Luka Terzić | Index.hr
