Split je dobro reagirao, pobijedili smo Crnu Goru u nazovimo generalki uoči Eura i to je sve što se treba zapamtiti od petka u Spaladiumu. Sve ostalo trebat će bitno popraviti, možda ne za skupinu, ali za ono po što reprezentacija ide u konačnici – svakako. Ne treba nikoga podcjenjivati, ali ni precjenjivati.
Bilo je OK za ovu fazu
Hrvatska ima svoj status, možda nije najbolja na papiru u ovom trenutku, ali je svakako momčad s puno argumenata. Koliko će oni doći do izražaja kada bude trebalo, vidjet ćemo.
Igor Vori opalio je nakon utakmice sjajnu rečenicu:
– Mi smo trenutačno najomiljeniji protivnik u Europi za svakoga. Protiv nas nitko ništa ne mora, nema pritiska, a mi, kao, moramo sve. Nemamo problema s tim, no treba biti realan. Ovo je bilo OK za ovu fazu.
I baš tako, makar je i Lino nakon utakmice pošteno zaključio.
– Treba gledati pozitivne stvari, ali svakako ne zaboraviti biti samokritičan. To moramo moći.
Hrvatska je protiv Crne Gore primila 22 gola. Ako se vratite na utakmice sa Slovenijom, to je bilo tu negdje. To znači da kada držimo protivnika obranom, možemo sa svakim. To je ona dobra strana, pozitivna, no, Lino je rekao da ne treba zaboravljati primanje golova kroz ruke, primanje golova u serijama i to je svakako posao koji treba doraditi do sljedećeg petka. Vidjeli smo puno varijanti obrana, a nismo vidjeli sve, tako kažu.
To znači da će Hrvatska biti vrlo nezgodna uspije li u onom čemu teži, a to je mijenjati ritam igre u svoju korist. Možda su noge bile teške za neku veću agresivnost, možda neki i nisu više za neku veću agresivnost i izlaske na deset metara, ali ne treba smetnuti s uma da je to ipak bila samo prijateljska utakmica, u kojoj se htjelo vidjeti i nešto što se ne može jer sve treba snimiti na vrijeme.
Branili su Alilović i Pešić, Stevanović će biti spreman. Imali su solidnih 12 obrana, to je bilo OK ako se uzme da je obrana previše “šarala”. I to bi trebalo biti OK.
Čini se da najviše problema u ovom trenutku imamo napadački, posebno šuterski, To je došlo do izražaja tim više što su Božović i Vujović igrali 5-1 vrlo solidno, a Simić branio vrlo dobro. Tu je bitno navikavanje na momčad, a to ide dosta teško jer se osjeti nedostatak minuta kroz sezonu, jer se još uvijek premalo kod nekih igrača cijeni lopta, dok su neki u strahu od pogreške.
Treba gledati pozitivno
Trojac Cindrić – Karačić – Duvnjak apsolutno je velika snaga. Štrlek se to jednom potvrdio. Makar im nije bio neki dan, Horvat, u ovom slučaju, i Čupić su zatvorili utakmicu. Vidjeli smo da Cindrić traži suigrače na bekovskim pozicijama, koji su se spremni baciti na glavu, a ne samo puknuti s distance i tu će Mamić, Mandalinić, Kopljar i Stepančić, a sigurno i Buntić, morati dokazati više u ovih sedam dana. Halil Jaganjac nije igrao i to je, čini se, poruka da ga neće ni biti na startu, makar ostali se moraju zamisliti i biti discipliniraniji, konkretniji.
Falilo nam je malo više golova s crte. Nismo vidjeli Marića, dok smo od ostalih vidjeli što se očekivalo, a Marić bi nam jako trebao i to će trebati dobiti do petka.
Promašili smo 17 lopti, imali 5 tehničkih pogrešaka. Vratar protivnika obranio je 13. To nisu loše brojke, no loše je što gubimo lopte u polukontri, što promašujemo zicere. No, ništa neobično s obzirom na fazu priprema u kojoj se nalazimo. Kamo sreće da to bude najveći problem, a sigurno neće, jer to su stvari koje dolaze…
Povratak Duvnjaka velik je dobitak. Nije još top, jer u pitanju je bila prijateljska utakmica, ali polako, lakši je nego ikad. Najveće ohrabrenje bila je igra i realizacija Štrleka, no to više nije vijest u reprezentaciji, čak i kada u Kielcu ne igra i ne zabija koliko bi trebao.
Treba gledati pozitivno, ne preuveličavati snagu Srbije, Islanda i Švedske, nego se kroz to pripremiti na ono najbitnije. Ta Crna Gora od petka dobila je Švedsku, Srbija je neki dan izgubila od Makedonije… Dobri smo mi, a da se možemo popraviti – moramo!
Izvor: Dražen Pinević | Sportske Novosti
