U Cazinu je nakon kratke bolesti preminuo Husein Salkić, dugogodišnji rukometni radnik.
Ime Huseina Salkića se veže za sami početak ženskog rukometa u Cazinu početkom 1980.-ih godina. Njegovo ime je utkano u sve staze Ženskog rukometnog kluba „Krajina“ Cazin. Velike uspjehe njegovih rukometašica je zaustavio rat, ali su zato odmah nakon rata ostvarile i najveći klupski uspjeh – plasman u evropsko klupsko takmičenje.
Poslijeratno vrijeme je donijelo nove borbe za ženski rukomet, a Nejko, kako su ga svi zvali, uvijek je vjerovao u svaku generaciju. Od 1998. godine i osvajanja Kadetskog prvenstva BiH pa sve do danas, ŽRK „Krajina“ je nizala samo uspjehe u omladinskom rukometu, a Nejko je bio uvijek tu.
Smrću Huseina Salkića bosansko-hercegovački rukomet je izgubio velikog radnika, entuzijastu i čovjeka. Neka mu je vječna hvala za sve što je za 40 godina učinio za cazinski i bosansko-hervegovački rukomet u cjelini. Posljednji ispraćaj i dženaza će se obaviti u Cazinu, 04.11.2019.godine u 13:45 na Gnjilavcu.
Vrlo emotivno su se od njega oprostile igračice trenutne ekipe OŽRK „Krajina“:
„Nejko je bio sve u klubu: predsjednik, sekretar, trener, roditelj, učitelj, često i igrač kad bi nam zafalio jedan na treningu da igramo. A najviše, i nama najdraže, što je bio je naša motivacija i vjetar u leđa. Nije nam smjelo ništa zafaliti, niko nam nije smio reći ništa i niko nam nije smio stati na put jer smo mi Njegove heroine. Borio se svim silama, davao svoj zadnji dinar iz džepa da nijedna cura ne primijeti, ali da imamo ono što nam treba. Prelazile smo kilometre i kilometre sa Njim i uvijek se potrudio da takva putovanja budu zabavna i vesela, bez obzira kako se utakmica odigrala. Ostaće nam vječno u sjećanju kao pozitivna osoba koja je uvijek vjerovala u nas. I kad nam je bilo najteže, kad smo bile na dnu, On je znao kako da nas vrati na vrh. Mi smo Mu uvijek bile na prvom mjestu i pokušat ćemo Mu se odužiti svojim zalaganjem i pobjedama, kako je uvijek volio i želio“.
