Selektor rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, Irfan Smajlagić, proteklog vikenda boravio je u Bosni i Hercegovini, a redakcija portala Svijet Rukometa iskoristila je njegov dolazak kako bismo malo razgovarali o čemu drugom nego o rukometu.
Selektora smo nakon povratka iz Pariza zatekli u Zavidovićima gdje je gledao utakmicu jedanaestog kola BH Telecom Premijer lige Bosne i Hercegovine koja je odigrana između RK Krivaja i RK Izviđač iz Ljubuškog.
Otvoreno i pomalo o svemu, o njegovim motivima, planovima, i samoj budućnosti reprezentativnog rukometa u Bosni i Hercegovini.
Šta vas je motivisalo da preuzmete klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine?
Ćisto izazov jedan. Igrači, odnosno sve osobe koje su potekle sa ovih prostora gaje sjećanje na te neke detalje iz svog života i na rukomet bez obzira na sve. Ja sam počeo igrati u Bosni, napravio karijeru, naravno pričam o bivšoj državi i ostane ti jedan poriv, ta uspomena, kada je rukomet bio sport.
Žao mi je što se Bosna nikada nije vratila što se tiće rukometa, tamo gdje joj je mjesto. Mislim da tu ima puno potencijala i da ima puno igrača jer ovo je područje koje je nadareno sa igračima za te kolektivne sportove i šteta je što sport nikako ne može isplivati zbog različitih okolnosti u koje sada ne bih ulazio.
Međutim pošto ja stalno razmišljam optimistički mislim da uvijek postoji mogućnost da se napravi iskorak u jednoj kvaliteti što se tiče rukometa. Stalno se vraćam na taj iskorak u kvaliteti koji se mora zasnivati na kontinuiranom radu i željama ljudi koji su uključeni u rukomet općenito.
Dakle mislim na ljude koji vode klubove, koji moraju imati tu jednu želju, ambiciju i motiviranost i automacki time piramida se spušta na niže, na trenere, treneri to prenose na igrače tako da se stvaraju preduslovi kako bi se moglo kvalitetno trenirati a čim se kvalitetno trenira dolazi se do kvalitetnog rezultata.
Ima li kvaliteta u Bosni i Hercegovini?
Mislim da ima kvaliteta ali tvrdim da ima dosta i nerada. Kvalitet je jedan segment ali kvalitet se mora pretvoriti u konstantnost. Šta znači kvalitet? Nekakva procjena da neko može biti igrač i to moraš sa radom pretvoriti u neko konstantu da se dokaže da je igrač. To nedostaje, taj prelazak od predpostavke, a kvaliteta je kad već napravite taj jedan iskorak. Mi samo možemo pričati o perspektivi koja nudi kvalitet. Mi imamo perspektivu ali da bismo tu perspektivu pretvorili u konstantnu kvalitetu mora biti nekakav prelazni put odnosno rad.
Mnogi su priželjkivali vaš dolazak i očekuju promjene u radu reprezentacije. Kakve promjene možemo očekivati u reprezentaciji sa vašim dolaskom?
Promjene se ne prave preko noći jer promjene pravimo u tom segmentu stvaranja nekakvih preduvjeta za vrhunskog igrača a kada pričamo o promjenama mislim da najveća promjena treba nastupiti u stvaranju mlađih selekcija.
Kroz kreiranje mlađih selekcija kroz različita godišta stvaramo jednu širinu, jedan široki roster igrača koji mogu nadopunjavati seniorski rukomet. Opet kada govorim o mlađim selekcijama to mislim na generacije koje trebaju nadopuniti seniorski rukomet. Te generacije moraju proći tri ili četiri godine kroz velika međunarodna takmičenja i proći neku školu djelovanja kako bi uvidjeli šta zahtjeva vrhunski rukomet te kako bi oni sa 21 ili 22 godine, kada dođe vrijeme za prelazak u seniorski rukomet, imali osnovu odnosno bazu iz koje bi se nadogradili.
Predložit ću svim igračima način djelovanja kako bi trebali trenirati odnosno šta zahtjeva vrhunski rukomet. Vrhunski sport danas nije samo pretpostavka da je neko dobar jer vrhunski sport zatjeva žrtvu. Igrača koji četiri godine prolazi kroz omladinske selekcije treba isprofilirati, znači njihova motivacija i njihova mentalna snaga, njihova spremnost za žrtvovanje i onda nakon toga možemo pričati o nekoj kvaliteti koja bi mogla nuditi nekakav konačan proizvod.
Iz ove tačke gledište kakva je po vama budućnost reprezentativnog rukometa u Bosni i Hercegovini?
Budućnost, pa budućnost zavisi. Ako bude na ovom nivou kako se do sada radilo onda nije svijetla jer se došlo do one tačke kada se mora promjeniti način rada, funkcionisanja i način djelovanja u klubovima i reprezentaciji i način na kojima bi klubovi trebali prenijeti igračima uopće način djelovanja i kako se treba ponašati i razvijati odnosno šta zahtijeva vrhunski sport.
Igrači koji su se opredjelili za sport moraju doći do spoznaje šta je vrhunski sport jer to nije obuči tenisice i istetovirati se i reći ja sam sportaš. Igrači se moraju educirati baš kao što se i fakultet završava. Vi deset godina studirate neki fakulteta tako je i sa rukometom.
Ne postoji igrač koji može preko noći preskočiti školovanje osam do deset godina. Pričamo o nekom periodu kada igrači počinju igrati sa petnaest ili šesnaest godina. Da bi igrač prošao kroz sve te selekcije nekih četiri ili pet godina, pa nakon mlađih selekcija ulaze u seniore gdje se još mora nadograditi narednih četiri ili pet godina i tek tada nakon osam ili deset godina možemo vidjeti njegovu kvalitetu, pod uslovom da se stalno razvija.
Tako da mislim da je krajnji cilj da se nešto pokrene jer dosta kasnimo i propuštamo mogućnost da se prključimo tim vrhunskim rezultatima. Malo je kompleksno o tome pričati jer ništa se ne može preko noći postići u bilo ćemu, da li je to u pitanju sport ili neki biznis. Zahtijeva se rad u svim segmentima od kluba pa do reprezentacije.
Neminovno je da nam slijedi podmlađivanje reprezentacije i evo koga vi vidite kao nekog novog lidera te nove mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine?
Teško je o tome pričati jer mi nemamo još takvu koncetraciju igrača na jednom mjestu da bismo kroz nekoliko okupljanja mogli pričati o tom nekom lideru. Šta znači lider? Do sada smo imali igrače koji su deset godina igrali zajedno i napravili smo neke iskorake, bili smo dva puta na evropskom prvenstvu jednom na svjetskom prvenstvu. Mi nemamo kontinuiteta kvaliteta igrača u klubovima.
Mi moramo imati jedan veliki roster igrača koji kroz klubove dolaze do kvalitete da bi bili interesantni za reprezentaciju i vrhunski sport u globalu. Nije isto igrati u klubu koji se takmiči u Premijer ligi i igrati na svjetskom ili evropskom prvenstvu jer to su dva različita kriterija, dva različita sporta, kada se to pogleda, od zahtjeva psihomotoričkih, taktičko-tehničkih što mora biti na jednom višem nivou.
Tako da je teško govoriti ko je lider. Za sada ga nema. Lidera nema ne zbog toga što ne postoji nego što se do sada nije isprofilirao. Mi ih moramo stvarati odnosno moramo im pružiti mogućnost da bi neko isplivao od tih igrača.
Preostale su nam četiri utakmice u kvalifikacijama za odlazak na evropsko prvenstvo. Kakva su vaša očekivanja?
Ja sam rekao prije nego što sam došao da ove utakmice velikom broju igrača trebaju poslužiti kao spoznaja da shvate gdje su u toj priči i da se pravi jedna selekcija. Vidjeli smo i ovo je prvo okupljanje da je došlo jako puno igrača, a 90% igrača je prvi put stavljeno u tu poziciju da igraju vrhunski rukomet. Kada govorimo o vrhunskom rukometu to je zbog toga što smo igrali protiv vrhunskih reprezentacija Slovenije i Crne Gore.
To je jedno testiranje za igrače da spoznaju gdje su oni u odnosu na te vrhunske igrače. Nije isto odigrati jednu utakmicu sedmično i odigrati dvije utakmice u pet dana i pri tome putovati hiljadu kilometara i pripremiti se. To je jedan dodatni napor koji organizmi kod pravih igrača i vrhunskih sportaša podnose. Ostali koji nisu vrhunski jako teško se adaptiraju.
Putovanja, igranja utakmica, vračanje, ponovne pripreme za novu utakmicu su atak na tijelo i atak na mentalnu snagu odnosno jedno opterečenje koje je i fizičko i psihičko i to je vrlo teško podnijeti igračima koji nisu u tom ritmu tako da su nam te utakmice poslužile da napravimo konkretniju selekciju.
Svaka utakmica daje neke nove spoznaje prema nekim novim igračima, kako koji igrač podnosi jednu utakmicu, dvije utakmice, kako uopće podnosi taj “booking” informacija i svega tako da mislim da nam je to jedini ispravan put da poslije svake utakmice napravimo selekciju a rezultat vidjet ćemo. Teško mi je govoriti o rezultatu jer svako okupljanje će dati neku novu reakciju.
Ko je Irfan Smajlagić?
Irfan Smajlagić je proslavljeni reprezentativac Hrvatske, porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Ovaj rođeni Banjalučanin rukometnu karijeru započeo je u RK Borac iz Banja Luke da bi kasnije nastupao za veliki broj klubova od kojih su neki Medveščak, US Ivry, USAM Nimes, Zagreb, Zamet, Livry.
U dosadašnjoj trenerskoj karijeri Smajlagić je vodio Egipat, sarajevsku Bosnu, Zamet, zagrebačku Lokomotivu, Čakovec, kao i omladinske selekcije Hrvatske i Irana a u periodu od 2003. do 2006. godine bio je i pomoćni trener Lini Červaru na klupi reprezentacije Hrvatske.
Kao igrač Smajlagić je sa Jugoslavijom osvojio bronzu 1988. godine, a sa Hrvatskom zlato na Olimpijadi u Atini. Bio je i zlatni na Mediteranskim igrama u Francuskoj.
Svijet Rukometa
