Rukometni golman iz Cazina, Jasmin Hušić, već drugu sezonu se nalazi u Sloveniji.
Jasmin je svoju igračku karijeru započeo u Rukometnoj akademiji „Dundo Bears“ u Cazinu, a kasnije je nastupao za bosanske klubove RK „Borac m:tel“ i RK „Bosna“ Sarajevo, dok je posljednje dvije godine u RD „Butan Plin Izola“.
Došao je 2018. godine kao pojačanje RD „Butan Plin“ iz Izole kako bi se nakon nekoliko godina vratili u elitnu slovensku ligu, NLB Ligu.
Sezona 2018/2019 za Jasmina je bila jako uspješna jer su u veoma jakoj konkurenciji ostvarili zacrtani cilj. O svom početku u slovenskom rukometu Jasmin kaže:
„Prije svega, moram da istaknem da je slovenski rukomet u velikoj ekspanziji i da igru nose jako mladi igrači što u BiH nije slučaj. U Sloveniji nema podjele na mlade i stare igrače, već na one koji mogu i koji ne mogu da podnesu teret i obaveze treniranja i igranja. Liga je odlično uređena, a odnos mog kluba prema meni i svim ostalim igračima je izuzetno korektan. Jednostavno, trebalo mi je određeno vrijeme da se naviknem na to da se obaveze prema igračima ispunjavanju u tačno određeno vrijeme. Svi su tu za klub, a najviše je volontera. Sport shvataju puno opuštenije nego u BiH. Sve je drugačije.“
U prošloj sezoni su se borili za jedno od prva dva mjesta koje vode u NLB Ligu. Utakmica odluke se igrala u Ljubljani protiv direktnog protivnika, Slovana. Jasmin je tada zaključao svoj gol.
„Ta utakmica je bila posebna. Naši navijači, Ribari, nosili su nas cijelu utakmicu. Dvorana je bila puna i jedva da si mogao čuti svoje misli. Igrao se gol za gol, ali smo na kraju bili uspješniji. Rezultat na kraju je bio 19:18. Slavlje koje je nastupilo na terenu, a kasnije i u Izoli, bilo je nešto što se pamti cijeli život. Poseban je osjećaj kada mi Ribari pjevaju „Mi imamo golmana, ničeg se ne boji!“
Nakon uspješne sezone i povratka u NLB Ligu, čelnici RD „Butan Plin Izola“ su odlučili da ponude produžetak saradnje Jasminu. Zbog svih uslova, on nije imao dvojbu.
„Tu nije bilo dvojbe oko nove sezone. Jednostavno, u klubu gdje sve funkcionira kako treba i gdje imate trenera kakav je Fredi Radojkovič, nemate potrebu da idete negdje drugo ako želite da se kvalitetno razvijate. Pored toga, u ekipi su ostali i Nikola Kojić kao pomoćni trener, ali i Matjaž Brumen i Peter Božić, dva velika profesionalca i čovjeka od kojih svaki igrač može da uči. Nažalost, pred sami kraj sezone 2018/2019 poginuo je naš trener golmana, Dragan Kević. Svi smo bili pogođeni njegovim odlaskom. No, njega je dobro zamijenio moj dojučerašnji kolega, Martin Gregorič. Bilo bi nepravedno da ne spomenem alfu i omegu kluba, Daria Madžarevića, čovjeka koji je sebe dao za klub i Matjaža Kljuna koji je uvijek tu za nas.“
Iako su očekivali bolje rezultate, prva sezona u NLB ligi za najmlađu ekipu Lige nije pošla kako treba.
„Ono što možemo s ponosom reći da smo svima pružili pravi otpor i da se niko nije poigrao sa nama. Kada kažem da su pored Brumena i Božiča, najstariji igrači 1996. godište i igrači koji nemaju iskustvo prve slovenske lige, onda će biti jasniji naš rezultat. Naš najveći dobitak su mladi igrači, oni od 18 godina, koji su preuzeli odgovornost. Mi treniramo jako ozbiljno, posvećuje se pažnja svakom detalju i ne predajemo se iako je stanje na tabeli ono što nam ne ide u prilog. Velika je stvar igrati NLB Ligu, a cilj RD „Butan Plin Izola“ je dugoročniji, odnosno, jačanje njihovog igračkog potencijala i popularizacija njihove škole rukometa. NLB Liga je prava razvojna liga.“
U toku sezone NLB Lige, Jasmin je pokazao da sazrijeva u pravog golmana.
„Ispred mene je puno rada, ali mislim da sam na pravom putu. Od samog početka bavljenja rukometom ja idem ka cilju kojeg sam sebi postavio. Bilo je svega do sada, i dobrog, i lošeg, ali samo da je zdravlja, sve ostalo će doći. Na svom putu želim da opravdam povjerenje ljudi koji mi znače, a tu prije svega mislim na Abasa Arslanagića koji me odveo u RK „Borac“ kada je to bilo potrebno za razvoj moje karijere. Profesor Abas mi uvijek govori da sve treba da ide polako i da je tako najbolje. Toga se i držim. U „Borcu“ sam stasavao uz Ratka Nikolića, Srđana Trivundžu, Stanka Abadžića i Tibora Ivaniševića. Na kampu Ratka Nikolića sam puno naučio od Ivana Đorđevića, Nebojše Golića i Danijela Šarića. Kasnije sam u RK „Bosna“ Sarajevo učio od trenera Adema Bašića i Ejuba Kukavice. No, ne bih da zaboravim trenere Elmira Šepića, Esvelda Jakupovića i Maidu Berberović koji su sa mnom radili u Cazinu i kojima sam zahvalan. Sve u svemu, prezadovoljan sam kako se moja karijera odvija. Od Boga tražim samo zdravlje.“
Drugi dio sezone je uveliko u toku, a predstoji i play out.
„Mi imamo još jako puno utakmica i svaki dan je posvećen rukometu: treninzi, video analize, sastanci. Početkom marta nas čeka i derbi svih derbija kada igramo protiv Kopra. To je posebna energija i u mom sjećanju će zauvijek ostati kada igrate pred nekoliko hiljada navijača Izole i Kopra. O daljim planovima već sada razmišljam, ali je rano za bilo kakvu ozbiljniju priču. Imamo još dosta da igramo. Lično, zadovoljan sam jer sam konstantan, a rezultat nekad i nije pravo mjerilo snaga na terenu.“
Već sada su se iskristalisala imena klubova koja će u završnicu NLB Lige. Slovenski rukomet se razvija, a imaju i stalnog člana Lige prvaka.
„Celje je najjače, a poslije njih Ribnica. Rukomet koji se igra je veoma moderan i nadam se da će NLB Liga biti sve jača u narednim godinama. Od Slovenaca sve zemlje Balkana mogu da prepišu sistem rada u rukometu, posebno u radu sa mladima. Kada se samo sjetim gdje sam ja trenirao, a kad vidim šta sve djeca u Sloveniji imaju, onda bude vrlo jasno zašto brže i lakše mogu da uspiju.“
Život na slovenskom moru ima svoje čari.
“Ljudi u Izoli su odlični i već se osjećam kao da tu pripadam. Moja supruga jako voli Izolu i sada već znam da ćemo se vraćati u ovaj divni gradić u budućnosti. Svi su me prihvatili od prvog dana, a i ja sam se trudio da opravdam povjerenje. Izola je mjesto uređeno u svakom pogledu. Cijeli grad ima biciklističke staze, tako da sam uvijek na biciklu. Volim i morsku hranu i malo sam se odvikao od naše bosanske hrane.“
Izvor: Cazin.net
