S najboljim rukometašem svijeta 2017. godine Nikolom Karabatićem razgovarali smo o tome kako pronalazi motivaciju, o stalnom statusu Francuske kao favorita za zlato te o francuskoj ‘tvornici’ talenata.
Nakon osvajanja titule svjetskog prvaka po četvrti put prošle godine, Nikola Karabatić imat će priliku usporediti taj uspjeh s uspjehom na EHF EURO ovoga mjeseca u Hrvatskoj.
Karabatić je tri puta bio proglašen najboljim igračem svijeta u izboru IHF-a i nesputani je vođa francuske momčadi nakon što su Thierry Omeyer i Daniel Narcisse 2017. okončali svoje međunarodne karijere.
U ovome intervjuu, tik pred početak Europskog prvenstva u Hrvatskoj na kojem će se Francuska u Poreču sukobiti s Norveškom, Bjelorusijom i Austrijom, 33-godišnji obrambeni as govori o svojim uspomenama na Svjetsko prvenstvo 2009. u Hrvatskoj, o svojoj ulozi vođe mnoštva talentiranih francuskih mladih igrača i kako ostati motiviran nakon toliko osvojenih medalja.
Francuska je 2006., 2010. i 2014. osvojila titulu europskih prvaka pa se čini logičnim tko će titulu najboljih ponijeti i ove godine u Hrvatskoj.
Da, ako gledate statistiku, onda je sve jasno. O tome nisam još razmišljao. Naravno, bio bih vrlo sretan da ponovno budemo prvi, ali, iskreno, nisam jedan od onih koji prate statistiku i matematički izračunavaju pobjednike. Bilo bi divno kada bismo osvojili prvenstvo, ali bit će vrlo teško osvojiti ga upravo u Hrvatskoj.
Barem Vi nosite dobre uspomene iz Hrvatske. Godine 2009. postali ste po prvi put svjetski prvaci, i to u Zagrebu.
To je bio odličan turnir s izvanrednim finalem protiv Hrvata, zaista lijepa uspomena, ali iz toga finala ostala su samo četvorica igrača, tako da se to ni na koji način ne može usporediti. Veoma sam radostan što opet igram u Hrvatskoj, ali tko god želi biti prvak, mora pobijediti domaćina.
Znači li to da su, prema Vašem mišljenju, Hrvati favoriti za zlato?
Ako uspoređujete s prvenstvom iz 2009., od tada je ljestvica u Europi enormno porasla. Danas puno više momčadi ima izglede postati europskim ili svjetskim prvakom. Očekujem vrlo tijesne, uzbudljive utakmice i mnogo iznenađenja već u prvom dijelu natjecanja. Hrvati su veliki favoriti zbog prednosti domaćeg terena, ali oni se moraju nositi s pritiskom igranja pred svojom publikom. Nadalje, i Danska, Španjolska, Norveška, Njemačka i Slovenija imaju priliku biti prvaci. Svi ti timovi mogu pobijediti jedni druge, to je ono što čini ovaj turnir tako posebnim. Ali, kao što sam već rekao, Hrvatska će na krilima svojih navijača stvoriti veliki pritisak svakome tko se na terenu nađe kao njezin protivnik.
Vaša prva utakmica u grupi bit će repriza finala Svjetskog prvenstva 2017. protiv Norveške. Hoće li već to biti presudno za ostatak prvenstva?
Generalno gledano, svaka je utakmica na Prvenstvu presudna. Ako turnir započneš pobjedom protiv takve momčadi, to ima puno veće značenje. Ako izgubimo, nosit ćemo teret gubitka dvaju bodova u sljedeći krug u kojem ćemo, ako želimo ući u polufinale, morati pobijediti utakmicu više od Norveške. Zbog toga je za nas više nego presudno otvoriti prvenstvo pobjedom jer će nam onda i cijeli turnir drugačije izgledati.
Osvojili ste Europsko i Svjetsko prvenstvo, EHF Ligu prvaka i bili najbolji na Olimpijskim igrama više od jednog puta te ste tri puta proglašeni najboljim igračem na svijetu. Je li Vam ikada problem pronaći dovoljno motivacije za neki novi turnir?
Osvajanje nove titule ono je što me uvijek iznova motivira. Štoviše, na primjer, na Svjetskom prvenstvu 2017. u Francuskoj ili na Olimpijskim igrama bio sam puno motiviraniji nego inače jer se radilo o prvenstvima koja su za mene osobno imala drugačije značenje pa sam bio vrlo uzbuđen i prije nego što su sami turniri počeli. Također, znam da moja karijera neće tako dugo trajati, zato uživam u svakom trenutku, na svakoj utakmici i na svakom turniru s ovom odličnom momčadi.
Francuska je momčad trenutno u fazi tranzicije – prijelaza mladih igrača u reprezentaciju i odlaska onih starijih. Na svakom turniru otkrije se barem jedan novi, mladi i talentirani igrač kao što su Nedim Remili ili Ludovic Fabregas. Koja je tajna francuske ‘tvornice’ talenata?
Naš je sustav osmišljen tako da stalno iznova proizvodi nove odlične igrače. Zbog toga je Francuska tako uspješna i na juniorskim natjecanjima. Prošle godine na prvenstvu nisu se iskazali samo Remili i Fabregas, koji je nažalost zbog ozljede trenutno van terena, već i Dika Mem i Timothy N'Guessan koji su uspjeli ući u seniorsku momčad, a imamo mi još mnogo više budućih zvijezda. Francuska će uživati u novoj generaciji igrača, kao što je uživala i s našom starom zlatnom generacijom. Naša „tvornica“ obiluje dobro pripremljenim i kvalificiranim igračima.
A Vi ste vođa te nove talentirane generacije?
Da, ali nisam sam. Sjećam se kada smo Luc Abalo i ja bili jedini mladi igrači u reprezentaciji prepunoj zvijezda. No drugi su nas vodili i usmjeravali. Sada sam ja preuzeo tu ulogu vođe jer trenutno u našoj momčadi nemamo toliko starijih igrača. Uživam u pomaganju novim, mladim igračima, dajem im podršku kako na terenu tako i na treningu kako bi se osjećali ugodno u ekipi jer je dobra klima presudna za uspjeh jednog mladog talenta.
Dvojica Vaših bivših vođa na terenu – Didier Dinart i Guillaume Gille – sada su Vam treneri. Je li Vam to pomalo neobično?
Da, na početku mi je to bilo neobično jer osim što smo dugo godina bili suigrači mi smo i dobri prijatelji. No, s Didierom to je bio proces jer je najprije bio treći trener, zatim pomoćni trener Claudu Onesti, a tek je sada postao glavni. Njihovo je iskustvo neizmjerno. Obojica znaju kako stvari funkcioniraju i znaju što je jednoj momčadi potrebno da postane uspješna.
I za sam kraj, jedno predviđanje: kako Vam zvuči finale protiv Vašeg njemačkog suigrača iz PSG-a Uwea Gensheimera?
Zvuči dobro, to bi bio ogroman uspjeh za nas, ali sigurno i za Njemačku. Naš je prvotni cilj ući u polufinale. Ako to ostvarimo, veselim se svakom protivniku, pa tako i Njemačkoj.
