Petar Metličić, jedan od najboljih hrvatskih rukometaša svih vremena, dijeli mišljenje mnogih kako je “peto mjesto na Europskom prvenstvu neuspjeh za nas”, ali isto tako drži da oko toga “ne treba posebno dramatizirati”. Prema njegovu mišljenju, “stvari su jednostavne: nismo zaslužili da uđemo u završnu borbu za medalje”.
* Opet su nas zaustavili Francuzi, čini se da imamo kompleks od Karabatića i njegovih?
– Poslije one perfektne izvedbe protiv Norveške logično je bilo da i protiv Francuske zaigramo moćno. Međutim, dogodilo nam se očajno prvo poluvrijeme. Nije bilo ni najmanje strpljenja, stalno smo mijenjali sastav, pomalo kaotično. Osim toga, inzistiranje na igri sa sedmoricom, bez vratara, koju baš i ne volim, uzrok je jeftinih golova koje smo primili. Žao mi je jer su Francuzi bili pobjedivi, oni nisu ništa posebno igrali, nego su uzeli ono što smo im ponudili, pa i darovali. Ali, nisu Francuzi bili ključ neuspjeha, nego onaj poraz sa Švedskom.
* A kompleks od Francuza?
– Čujte, činjenica je da smo neke važnije utakmice, one za medalje, s njima gubili, ali i dobivali smo ih. Nismo se opterećivali njima, nego Omeyerom, koji je bio nevjerojatan vratar. To kako je branio u finalu 2009. bila je fantastika.
* Nama su vratari podbacili?
– Stevanović je bio na visini zadatka u dvije utakmice, ali to nije bilo dovoljno da se domognemo medalje. Lino Červar je pokazao nevjerojatno nestrpljenje u odnosu na Alilovića. Pozvao ga je, nije ga pustio da brani, brzo ga je mijenjao, pa vraćao u sastav.
* Ružno je kako su neki divljaci s Raba reagirali, porazbijali prozore na kući Alilovićeve punice?
– Eto, ti vandali su naša stvarnost, mi smo ipak zemlja bez sportske kulture. I, što je najružnije, ne vjerujem da će idioti biti otkriveni i kažnjeni.
* Červar je, osim Alilovića, vratio u reprezentaciju još neke, računao je da će iskusni lakše podnijeti teret pritiska?
– To je bila pogreška jer smo tijekom mandata Željka Babića, kojemu sam bio pomoćnik, lansirali nekoliko mladih igrača, i to je trebalo nastaviti. Sada Červar preporuča kako se treba usmjeriti na Tokio 2020. Pa, ovo je prvenstvo, po svakoj logici, moralo biti priprema za sljedeće olimpijske igre.
* Je li Duvnjakova ozljeda baš toliko opteretila reprezentaciju?
– Duvnjak je igrač ekstra klase. Međutim, nije igrao sedam, osam mjeseci, došli su napori i moglo se očekivati da će se ozlijediti. Problem je što se to dogodilo u prvoj utakmici, ali on bi se ozlijedio na nekoj drugoj.
* Je li vam krivo što su Babića, Balića i vas pomeli s funkcija?
– Normalno da mi je krivo. Mi smo radili dobar posao. Neke utakmice smo izgubili pod nesretnim, čak nevjerojatnim okolnostima. Ono kad je rezultat ovisio o jednom sedmercu. No, ipak mi je najviše žao zbog načina kako su nas, kako vi kažete, pomeli. Dobili smo otkaz, nije bilo razgovora, nitko nam nije obrazložio, ma nije bilo ni pozdrava. Baš sramota. Krajnje licemjerno.
* Je li izbornik Babić u neku ruku čudan svat?
– Nije bitno je li on ili nije čudak u privatnom životu ili to što priča, nego je li stručan, radi li dobro. Pitajte igrače, makar u povjerenju, jer se eventualno pribojavaju kazati javno, koliko smo dobro radili, kako kvalitetno pripremali treninge i utakmice.
* Kako dalje?
– Jednostavno, treba se baciti na obnovu naše prve lige, znači da PPD Zagreb i Nexe igraju s našim klubovima i da izazivaju, šire interes. Naš Savez mora poduzeti mjere da se rukomet u Dalmaciji vrati na veliku scenu. Treba osmisliti alate, pronaći rješenje kako pomoći dalmatinskim klubovima koji su uvijek davali brojne igrače za nacionalni tim. Ovi koji vode naš Savez moraju znati, shvatiti, da rukomet nije ekskluzivno reprezentacija. Ona će uvijek imati svoju razinu pod uvjetom da je klupski rukomet jači.
Piše: Zdravko Reić | Sportske Novosti
