Mario Kelentrić: Obrane nemamo već dvije godine, Napravljena je velika pogreška

‘ Nije ova utakmica samo razbacivanje ugleda hrvatskog rukometa, to traje već dvije godine’

Hrvatska je loše ušla u dvoboj s Egipćanima koji su nakon šest i pol minuta već imali tri pogotka prednosti (4-1). Obrana nije mogla ništa zaustaviti, a ni u napadu nije bilo dovoljno preciznosti, kako u realizaciji, tako ni u pripremi. I to je bilo to. Naši golmani su u 48. imali svega tri obrane, na kraju utakmice 5 kombinirano Slavić i Kuzmanović – Slavić je uhvatio 4, a Kuzmanović jednu – skinuo je sedmerac. Što se dogodilo, zašto smo bili tako loši, ima li nam spasa? Na ta i sva ostala pitanja dao nam je odgovor poznati hrvatski trener, nekad sjajan golman sposoban itekako braniti na visokoj razini onda kad treba – Mario Kelentrić Kele.

Njegova karijera bila je bogata, a riječ mu itekako ima težinu u našem rukometu. Branio je u Hrvatskoj za, u to vrijeme tri najveća kluba – Medveščak, Zagreb i Metković. Što se tiče inozemstva, branio je u Sloveniji (Pivovarna Laško), Francuskoj (Vernon) i Njemačkoj (Essen, Melsungen). Nakon igračke karijere nastavio je s trenerskim poslom i u njemu je uspješan. Mario Kelentrić bio je prvi vratar hrvatske rukometne reprezentacije kada smo u Portugalu 2003. osvojili epsko svjetsko zlato. Trenutno Mario radi kao trener u Njemačkoj, u VfL Gummersbach.

Ovo je bilo razbacivanje ugledom hrvatskog rukometa, slažete li se s nama?

“Apsolutno se slažem, samo što nije ova utakmica razbacivanje ugleda hrvatskog rukometa – to traje već dvije godine. Da ne ponavljam, kvalifikacije za OI u Tokiju, SP u Egiptu gdje smo bili loše plasirani – 15. Pa onda EP prošle godine kad smo bili 8. Nije valjalo, ne valja već dugo, ali nije valjalo već od početka. Želim samo reći jednu stvar. Prvih deset minuta nisu naši rukometaši imali energiju. Egipćani su na svakom golu skakali – cijela klupa je disala kao jedan. To je jedan segment u kojem smo izgubili. Druga stvar koji bih htio izdvojiti – Sve reprezentacije ozbiljnije, a ja mislim da je Hrvatska ozbiljna reprezentacija, u pripremnim utakmicama smo nekad igrali barem jednu ozbiljnu utakmicu. Ta ozbiljna utakmica jako je potrebna da vidiš gdje si. Hrvatska je na ovim pripremama igrala protiv Italije, Sjeverne Makedonije i Izraela. Ne znam samo tko je birao, to me baš zanima. Jer, ti ne znaš gdje si, ne znaš gdje si u odnosu na najbolje. U svim tim utakmicama smo primili preko 30 golova, od takvih reprezentacija, ali kao zabili smo 40 Italiji i Makedoniji. To su stvari koje se jednoj ozbiljnoj reprezentaciji poput Hrvatske ne bi smjele događati”, kazao nam je u uvodu Mario Kelentrić.

Neiskusni golmani

Koja je treća stvar?

“Treća stvar koja nam se događa – to je nešto što je dio mene i ja se bavim s tim već dugo godina. Znači, vodiš na SP tri maltene debitanta na mjestu golmana. Dakle, Dino Slavić, Mate Šunjić i Dominik Kuzmanović. Sad kad pričamo o vratarima, to je moj fah i tu želim neke stvari posebno naglasiti. Pozivaš Matu Šunjića koji ima 35 godina i staviš ga na tribine. Ja ne znam zašto, ali nema veze. Druga stvar, mladi golman kao što je Kuzmanović, on mora imati – I ne, ne ulazim u to koliko su imali obrana, ali ja sam vam to znao i prije početka da neće biti dobro. Uvijek mladi golman treba stasavati sa starijim golmanom uz sebe. Ne znam da li se sjećate, u moje vrijeme bilo nas je malo više, nebitno. Ali, Mirko Alilović je stasao uz jednog Venija Loserta koji je godinama bio uz njega. Stevanović koji nije bio mlad ali mlad u reprezentativnom smislu je stasavao uz jednog Mirka koji je već tad skupio iskustvo. Ivić je stasavao uz jednog Mirka Alilovića. Tu se napravila greška jer ti moraš imati nekog tko je to već prošao. Nije isto braniti Ligu prvaka, braniti Europsku ligu u kojoj Kuzmanović brani i branit na jednom SP-u ili Euru, tako svejedno. Tako da su vam to kardinalne pogreške koje su se napravile koje ne bi smjele biti”, objašnjava nam popularni Kele.

Spomenuli ste ranije da nije bilo energije. Znači li to i da naši rukometaši nisu dali sve od sebe? Nama se činilo da jesu, ali nisu bili dobri…

“Ja mislim da nisu dali sve od sebe, ali što znači energija? Energija je da, kad igraš protiv najslabijeg i boljeg od tebe, ti moraš pritom dati svoj maksimum. Koliki je on u tom trenutku ne znam, očigledno danas je bio maksumum ovo. Ne bih rekao da su naši igrači došli na prvenstvo i da su pomislili – siguran sam da ni pomislili nisu da će dobiti Egipat tek tako. Gdje nedostaje ta energija, u pripremnoj fazi, tako su se pripremali. Je li to u motivacijskoj fazi, ja to ne znam. Gledam to sa strane, teško mi je pričati o tome. Ali, energije nije bilo, bile su teške noge.”

‘Sad se postavlja pitanje Olimpijskih igara’

Zašto, što je tome bio razlog?

“Da li je to bila nervoza? Znamo svi da je prva utakmica na turniru na bilo kojem natjecanju teška. Obično je lakše započeti protiv slabijih protivnika protiv kojih ti odigraš na svojih 30-40 % – ali ipak slaviš na kraju. I onda kroz prvenstvo rasteš. Ovo je bila utakmica o kojoj možda i ovisi hrvatski rukomet. Jer, sad se postavlja pitanje Olimpijskih igara.”

Da, ne dao Bog da opet ne idemo na OI, mi smo onda popušili opako na popularizaciji sporta u našoj zemlji – srozat ćemo se još više i ispasti u prosjek.

“Već smo je dobro zagrizli, a sad smo je još s ovom utakmicom nagrizli, što ne znači da mi ne možemo dobiti Dansku, ali to će na ovaj način biti jako teško. Možemo mi dobiti Dansku, ali s obzirom da smo poraženi od Egipta 9 razlike, u zatvorenom krugu s tri ekipe, gdje se gleda gol razlika, teško ćemo proći. Nama može biti i pobjeda protiv Danske od 4-5 razlike, nedovoljna. Zamislite, protiv jedne Danske, aktualnih svjetskih prvaka. Samo ću reći jednu stvar, neću biti najpametniji sad što ću reći, to znamo svi. Nikad u povijesti odlaska hrvatske reprezentacije na SP nismo imali ovakav raspored, ovakvu grupu, kao i križanje. Mi praktički s dvije utakmice, da smo dobili Egipat i da dobijemo četvrfinale – mi smo u borbi za medalju. Sa dvije utakmica smo mogli jako daleko i imali smo otvoren ‘autoput’. Mogli smo i izgubiti od Danaca da smo dobili Egipat. To nikad u povijesti nije bila takva jedna prilika da imamo priliku s dvije utakmice – u dvije faze grupne – da možemo proći dalje. Ne znam što bi rekao. Ja sam stvarno ono, neću kazati ljut, razočaran. Žao mi je jer navijam za hrvatsku reprezentaciju u boćanju, a da ne navijam za onu u rukometu. Jako mi je žao što je tako sve ispalo. Nije još gotovo ali jako ćemo teško do osam najboljih”.

Je li Hrvoje Horvat dobar izbor za izbornika hrvatske rukometne reprezentacie? Na stranu, full je unutra glavom, posvećen je rukometu, rukomet mu je strast – doručak – ručak i večera. Shvaćamo i to da je bila korona prošle godine, a i preprošle je korona u Egiptu krojila sudbinu. Ne želimo smijenjivati nikog nakon jednog poraza, ali simptomatično je već postala ta konstanta pada vrijednosti igre naše rukometne reprezentacije – ne ide nabolje. Kontinuitet je negativan u uspješnosti.

‘Nije ovdje samo problem rezultata’

“To je vaše mišljenje, ali istina je ta, doduše, da njegov CV koji je bio prije reprezentacije nije neki CV koji bi njega postavio na to mjesto. Postoje mnoge reprezentacije gdje su neki mladi stručnjaci došli ispalo je to dobro. Kod nas to nije dobro. Nije tu samo problem rezultata. U principu, rezultat je najbitniji, ali naša igra, ono što je krasilo i mene i moju generaciju, kao i generacije poslije mene, ja sam davno prestao braniti, je ta jedna nevjerojatna borbenost. Pa, mi nismo protiv Egipta istrčali niti jednu kontru. I svako okupljanje reprezentacije, koje su oni bile riječi od Hrvoja Horvata: ‘Obrana, obrana, obrana’. A mi obrane nemamo već dvije godine njegovog mandata. Jako mi je teško pričati, ja sam s tim čovjekom igrao u Medveščaku. Sad da ne spominjem sebe, igrao sam u vojnoj reprezentaciji, igrao sam u Zagrebu. Surađivali smo Hrvoje Horvat i ja – on kao pomoćni trener reprezentacije – ja kao trener golmana. Zašto mi nemamo obranu, zašto stalno lutamo, zašto su Gojun i Musa sa 34 godine stari? To nije, doduše vezano za Cvebu, ali stalno lutamo. Mislim da HRS ima veliki problem. Nastojimo stalno nešto živjeti od natjecanja do natjecanja, a tako se ne ide. Treba se ugledati na druge”.

Kao što je Tram 11 opjevao u svom hitu – ‘Pad sistema, pa ‘ko će živjet život kad ga nema. Pad sistema, bez života ničeg više nema’. Pada nam sad to na pamet.

“Mislim da nemamo sistema. Mislim da se u reprezentaciju upada tek tako, a iz nje se ispada još lakše. Jednostavno, u svemu tome, a pripreme kao pripreme, jako mali period je to. Ne može se nešto uigrati. Postoji, dakle, kontinuitet igara – ako si dobar – igraš. Samo bih se još osvrnuo na golmane. Ja da sam tamo, moj plan bi bio – ne možemo se mi odreći jednog Šege – ali, Šego je u jednoj drugoj varijanti. Dao bi Kuzmanoviću da bude prvi golman reprezentacije. Šegu bih stavio na klupu da mu bude back-up i mentor i sve i da Šego ulazi. Normalno, razgovarao bih sa Šegom, objasnio mu da nije više prvi golman zato što u svom klubu trenutno ne brani. Šegino iskustvo je neprocjenjivo za jednog tako mladog momka. Kao trećeg vratara bi stavio Filipa Ivića koji je, ne znam koliko ljudi prate ali ove godine nakon dugo godina brani jako dobro, u jednom dobrom klubu. Rekao bih mu ti si treći. E, onda bih u toku prvenstva vidio treba li mijenjati golmane ili ne. Ali, Kuzmanoviću bi sigurno dao priliku, uz jednog mentora, uz jednog iskusnog golmana kao što je Šego. To su velike greške. Govorim sad o svom segmentu kojim se bavim trideset i nešto godina. Kao igrač i kao trener. Tu je napravljena velika pogreška. Maltene tri debitanta, jer Mate je prošle godine jednu utakmicu branio pa dobio koronu. Znači, maltene tri neiskusna golmana za jedno natjecanje kao što je SP”, zaključio je Mario Kelentrić.

Izvor: Net.hr