Ove godine nije bio na popisu, ali osvajač sedam medalja s našom reprezentacijom vjerno prati sva događanja. Kaže da su neka pitanja za ljude iz Saveza, a ne za njega, ali o Duvnjaku šaljivo konstatira: “Što su veci podočnjaci to je opasniji, haha.”
Prošle godine su ga kudili, prozivali starcem, a ove godine zazivali kada su vidjeli postotke obrana naših aktualnih reprezentativnih vratara. Goran Perkovac je rekao – da je barem uz njih bio netko iskusniji, makar da im pokaže kako. A onaj koji se i u najkritičnijim trenucima odazivao reprezentaciji je Mirko Alilović. Još jedan proslavljeni izdanak ljubuške rukometne škole i tamošnjeg Izviđača, bivši vratar Ademar Leona, a sada već više od desetljeća u redovima mađarskih prvoligaša, prvo Veszprema, a onda Pick Szegeda. Upravo potonji napušta nakon pet godina na ljeto, kada mu istekne ugovor, a Mađarsku nakon 12. Još ne zna gdje će nastaviti svoju karijeru, ali ne sumnjamo da postoji klub kojemu je potreban vratar s iskustvom kakvoga ima Alilović.Prije Szegeda, Alilović je sedam godina branio u Veszpremu s kojim je bio šest puta prvak države i sedam puta osvajač Kupa, a sa Szegedom je u pet godina, ne računajući korona seozonu koja je prekinuta, bio jednom osvajač Kupa i dva puta osvajač prvenstva.
Iako mu je 37 godina, kaže: još uvijek mogu igrati, sigurno još nekoliko godina.
Tvrda je to volja, glava, želja, kako god ju želite nazvati. I u tim godinama pozvan je bio da spašava Hrvatsku kad je gorjelo. Stigao je na korona Euro u Mađarskoj, kada su ga mnogi prozivali da što on ima ondje raditi. Ove godine nije bio na popisu, ali osvajač sedam medalja s našom reprezentacijom od olimpijskih, preko europskih do svjetskih i dalje vjerno prati svoju reprezentaciju i o povratku u hrvatski dres kaže: nikad ne reci nikad.
Razgovarali smo s Mirkom o aktualnom stanju u hrvatskom rukometu nakon što smo kiksali na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu i ostali daleko od željenog cilja, a to je bilo četvrtfinale turnira.
“Rezultat sigurno ne veseli. Sigurno je plan bio plasman u četvrtinu finala, ali zbog te prve utakmice s Egiptom se sve zakompliciralo. Istina, nitko nije očekivao laganu pobjedu ali smo se svi nadali i minus devet je bio totalni šok. Kao što su i dečki rekli, blackout u kojem nitko nije razmišljao o drugom krugu i kakve će posljedice imati tih minus devet. Na kraju je bilo teško vaditi se protiv Danske i očekivati od slabijih da će iznenaditi. Sve u svemu, vjerujem da nitko od igrača i stručnog stožera nije zadovoljan napravljenim”, kaže nam Mirko.
Jesmo li se počeli zadovoljavati preniskim mjestima za nekoga tko si tepa da je i dalje rukometna sila, iako je to već odavno nerealna slika?
“Da, na kraju dojam je da smo zadovoljni devetim mjestom, ali daleko je to od istine. Vjerujem da možemo bolje. Ipak je ovo ekipa koja je pokazala da može protiv Danske, a i da se može dogoditi dan kao Egipat. Mislim da je to sve odrastanje debitanata i mladih igrača za budućnost, a svaka škola se skupo plaća, pogotovo kad se nosi hrvatski dres.”
Obrana bi trebala biti naš forte, a ovo prvenstvo smo navodno prikazali revoluciju 5-1 agresivnom, dubokom zonom, koja je implementirana i u treninge mlađih dobnih skupina. Je li to rješenje za boljitak rukometa?
“Od obrane kreće sve. Uz motivaciju, pripremu i mirnoću, sve kreće od tu. Dobra obrana znači lagani golovi, polukontra i sigurno rast ekipe jer kad i u napadu pogriješiš, ako obrana funcionira nije panika. 5-1 je specificna obrana protiv koje treba znati napadati. S Duletom na prednjem je bilo zadnje srebro, gdje je Dule odigrao kao nikad nitko. Ali za to treba puno treninga, iskustva i uvježbanosti. Može biti jako važna i mogu reci presudna u nekim utakmicama, ali kad igrate 10 mjeseci godišnje u klubu 6-0 jako je teško nešto takvo savladati u par dana.”
“DULE JE VOĐA I AUTORITET”
Je li ovo zadnji turnir za Duvnjaka ili može još dati reprezentaciji?
“Samim tim što je tamo, Dule već puno daje. Ipak je on nas kapetan, vođa i autoritet na terenu i izvan terena. Što su veci podočnjaci to je opasniji, haha.”
Iza dobre obrane nam treba i dobar vratar. S tim problemom se borimo već godinama. Naši vratari nisu loši u klubovima, ali na reprezentativnom golu kao da izgube moć. Gdje je problem?
“To je veliki upitnik. Stvarno sam sa većinom mojih kolega u jako dobrim odnosima, bilo bi glupo nekog izdvajati. Ali činjenica je da u klubovima bolje funkcionira sve to nego u reprezentaciji. Zasto je to tako, opet dolazimo do težine dresa u kojem se igra i turnirski način natjecanja ne dozvoljava pogreške ni loš dan.”
Je li hrvatski rukomet, baš kao i košarka, ovdje gdje je zbog zanemarivanja i sitnih interesa unutar Saveza? Donosio nam je rukomet najveće radosti, a netko ga je ipak odlučio besramno zapustiti.
“Mislim da mi imamo dosta mladih igrača po vrhunskim klubovima koji igraju i rastu. Što se toga tiče, mislim da za rukomet ‘nema zime’ i da ne idemo tako strmoglavo kao košarkaškom putu. Što se događa u Savezu stvarno ne znam, ali vjerujem da nitko ne radi kontra sebe pa tako ni Savez. Možda je liga slabija nego prije nekoliko godina, ali mislim da je rukomet u Hrvatskoj popularan sport i da imamo dosta veliki potencijal za pravljenje igrača, budućih reprezentativaca. A ne zaboravimo tu i HRK Izviđač koji je jaka karika u tom lancu stvaranja igrača za hrvatsku reprezentaciju.”
Kako probuditi naš rukomet?
“Popularnost sporta dižu rezultati, sva djeca vide svoje uzore u pobjednicima. Što prije dođe rezultat, to ce povući djecu da vide uzore u rukometu i idu trenirati rukomet.”
“KOJI JE HRVAT VODIO VELIKI KLUB?”
Horvat će uskoro vjerojatno biti bivši. Tko bi trebao biti idući hrvatski izbornik?
“To je pitanje za ljude iz Saveza. Ali, samo idemo pogledati zadnjih 15 godina – od hrvatskih trenera tko je vodio velike europske klubove? Osim Noke Serdarušića i Zdravka Zovka nemamo trenera u klubovima koji konkuriraju za Final Four ili igraju bitnu ulogu u Europi. Možda je vrijeme za stranca, vidimo primjer Srbije. Uzeli su Gironu, dali mu odriješene ruke, čovjek nije rekao da ce biti prvak, ali je složio stvari do te mjere da je Srbija ozbiljan protivnik svakom. Egipat također. Tako da svaka promjena je poželjna kako za igrače tako i za sve oko njih. Mislim da trebamo gledati najbolje za rukomet i rukometnu reprezentaciju.”
Je li najveća krivica za ovakav podbačaj na izborniku, slabim pripremnim utakmicama ili nečemu trećem?
“Nezahvalno je u bilo koga upirati prstom da je kriv. Ovo je timski sport i ne vjerujem da je bilo itko išao s namjerom izgubiti utakmice. Svi igrači i izbornik bi bili najsretniji da su u završnoj fazi i borbi za medalje. Nije lako naći protivnike jer ipak ili trebaš putovati ili kombinirati pripremne utakmice u ovih 10-ak dana priprema. A otežavajuća okolnost je bila i glupost IHF-a o testiranju igrača pa je i tu bio strah od putovanja. Mislim da pripremne tekme služe za odrediti stanje u kojem si pred prvenstvo i da u tih 5, 6 dana se te stvari poprave. Ova tri protivnika sigurno nisu jaki, ali vjerujem da su poslužile kao dobar trening i priprema. Kaže, šteta što smo prvu i najvažniju igrali s Egiptom. Da se igrala drugo ili treće kolo ishod bi bio drugačiji”
IMA I NEŠTO DOBROGA…
Da ne ispada da govorimo samo o crnim stvarima, ima nešto i pozitivnoga u ovome turniru. I ta dorađena obrana, sjajni Glavaš, Kuzmanović… Što je po vama bilo dobro?
“Glavaš je odigrao fenomenalno, dobili smo, odnosno, potvrdili Jelinića, igrača koji igra u oba pravca zajedno sa Mandićem na krilu. Dobili smo Kuzmanovića koji je osjetio veliko natjecanje i dobio šansu i kako je turnir odmicao bio je sve bolji. Ali isto tako možemo zakljuciti da se igrači moraju posvetit individualnom radu jer u današnjem brzom rukometu, traže se igrači koji igraju u oba pravca, obrana napad i za dobrobit svih npr. Šipić kad bi počeo igrati obranu, mislim da bi sebe digao na veći nivo, a samim tim i doprinos u reprezentaciji.”
Kakvu budućnost vidite što se tiče našeg rukometa?
“Samo ćemo pogledati našu postavu sa ozlijeđenim igračima, Mandić, Jaganjac, Mamić, Lučin, da ne zaboravim Čupića pa i Stepančića, sad sve to nadodajte ovoj ekipi, bila bi pokrivena na svim pozicijama dvostruko i nebi bilo bitno tko igra, razina kvalitete bi bila ista”
Dakle, smatrate da su određeni igrači ipak trebali biti pozvani na ovo prvenstvo?
“Svaki izbornik ima svoju viziju i plan za ekipu. On odabire igrače, posloži onako kako misli da je nabolje i na kraju odgovara za rezultat.”
Za kraj, biste li se vi opet odazvali reprezentaciji da vas ova ili neki od idućih izbornika pozove?
“Iskreno, jako teško pitanje. Odlazak u reprezentaciju je velika odgovornost, kao što vidimo, nakon lošeg rezultata jako je teško biti reprezentativac. Ja sam puno toga prošao u reprezentaciji, dobrog i lošeg. I nakon strašnih stvari koje su se dogodile meni i mojoj obitelji, ipak u korona cirkusu u Mađarskoj sam odlucio pomoći ekipi jer ipak to je moja zemlja i to je sveti dres. Nakon tog sam rekao – nikad ne reci nikad.”
Izvor: Germanijak.hr
