Proslavljeni bivši hrvatski rukometaš Mirza Džomba (44) definitivno je najomiljeniji lik zlatne generacije hrvatskog rukometa. Jedan od najupečatljivijih igrača reprezentacije Hrvatske koja je 2003. na SP-u u Portugalu otvorila trofejno poglavlje hrvatskog rukometa, nastavila na OI u Ateni 2004. na kojima je bio izabran u idealnu momčad turnira.
Bogata karijera
Mirza Džomba u karijeri ima ukupno 4 osvojena reprezentativna zlata i dva srebra. U Bariju 1997. s Hrvatskom je na Mediteranskim igrama osvojio zlato, isto kao i 2001. u Tunisu. Naravno, uslijedila su najsjajnija odličja na SP-u i na OI.
Bio je Džomba kao desno krilo, u to vrijeme najuspješnije na svijetu, prvak Europe sa Ciudadom Realom u sezoni 2005./2006. Iste sezone, izabran je u najbolju postavu lige kada je bio i najbolji strijelac svoga kluba, sa 136 golova.
Na Euru 2004. u Sloveniji bio je, pak, najbolji strijelac prvenstva sa 46 golova. Da, taj je baš trpao. Zaletio bi se u kontru pa zabio, pozicionirao na krilu i matirao suparničkog vratara, suhim listom ili već nekom drugom forom iz sedmerca, kontre ili s krila, varao suparničke golmane. Samo recite na koji način treba zabiti. Letio je nasmiješeni Mirza terenom, letio i odletio u rukometne visine…
Džomba je igrao u klupskoj karijeri s mnogim rukometnim veličinama poput Petra Metličića, Dinarta, R. Entrerriosa, Rutenke, Olafura Stefanssona, Ikera Romera, Arpada Šterbika, trenirao ga je i slavni Talant Dušebajev u Ciudad Realu…
Po šest puta je sa svojim klubom osvajao naslove državnog prvaka i pobjednika kupa. Čak je sedam sezona igrao u finalu rukometne Lige prvaka, a 2004. godine dobio je nagradu za sport “Franjo Bućar” kao član Hrvatske rukometne reprezentacije. Mirza je ponosni dobitnik čak 29 titula. Rukometne parkete, barem što se tiče igranja za hrvatsku reprezentaciju, ostavio je sad već davne 2007. godine, nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, na kojem je Hrvatska osvojila peto mjesto.
“Stvarno nemam za čim žaliti, presretan sam zbog karijere. Realno, nemam za čim žaliti. Zdravlje je presudilo na kraju, koljeno me izdalo”, kazat će Mirza Džomba, s kojim smo razgovarali jučer.
Istinska legenda
Puno je toga iza njega ostalo, istinska je rukometna legenda. Sve to i više je Mirza Džomba. Danas u potpunosti posvećen obitelji i privatnom poslu u građevini, uvijek blizu rukometu, ali ipak ne više toliko. I blizu i daleko, rekli bi. Ima stabilan i normalan brak, dvije kćerke koje su mu centar svijeta, naravno zajedno sa suprugom Belmom.
“Još uvijek sam u građevinskom biznisu. Paralelno je to krenulo dok je bio rukomet. Partner i ja investiramo većinom u našoj Županiji. Pomalo krećemo u istarsku”, rekao nam je Mirza Džomba.
Europsko rukometno prvenstvo u Mađarskoj i Slovačkoj počinje 13. siječnja i traje do 31. Naravno, sve utakmice Hrvatske moći ćete gledati na RTL televiziji. Nakon prve faze priprema odrađenih u Zagrebu te drugog dijela u Poreču, naša muška izabrana rukometna vrsta, pod vodstvom novog izbornika Hrvoja Horvata, prošlu subotu preselila je u Osijek, gdje će odraditi i posljednju probu prije nastupa na nadolazećem Europskom prvenstvu.
Croatia Cup
Hrvatska je domaćin već tradicionalnog Croatia Cupa, prijateljskog turnira koji se ove godine održava u Osijeku od 6. do 8. siječnja, uz izravan prijenos svih utakmica na glavnom kanalu RTL-a. Na njemu će nastupiti i reprezentacije Rusije te Bosne i Hercegovine.
Bliži se početak Eura. Što očekujete na prvenstvu od nove hrvatske rukometne reprezentacije, koja je pomlađena sa 6 debitanata?
Očekivanja u Hrvatskoj su uvijek velika. Nitko od nas sa strane neće kazati da ne očekuje ništa. Od Hrvatske se uvijek puno očekuje. Činjenica je da su ovo stvarno čudna vremena, svaki dan čitamo kakve sve probleme imaju drugi tabori, reprezentacije, promjene. Čudne su okolnosti, čudno je vrijeme, sve je čudno. Ali nema što, idemo se nadati najboljem. Ono što nekako izbornik i igrači ističu je zdravlje, da dođemo kompletni na prvenstvo ili bar sa što manje problema u tom segmentu.
Da, vidimo kakve probleme imaju Francuzi…
To što se događa Francuskoj, mi smo, realno, po meni, u toj utakmici kvalitetniji i bolji. Njima je pet igrača iz prve sedmorke otpalo, koliko god su oni kvalitetni i dobri, imaju širok roster, opet igrači nisu osjetili igru na takvoj razini. Prva utakmica Europskog prvenstva, za sad je Hrvatska, ovo što čitam po medijima, ako ne bude problema, alpari s njima. Što se tiče naše reprezentacije, ima tu svakakvih imena. Činjenica je i to da je napravljen veliki rez i da je imamo veliki novitet u reprezentaciji. Izbornik Hrvoje Horvat je sam rekao kako stoji iza svake odluke, popisa i svakog igrača. Ovo što sam malo vidio na brzinu, odlučio se na malo bržu igru, pokušava imati igrače za oba smjera. Nadam se da u čitavoj toj zamjeni igrača, da su godine igrali četvrtu ili petu ulogu, a da je prije svega došao kroz koncept, primjerice individualne forme ili dogovora s igračem. Mi smo tu sa strane da želimo sve najbolje i da očekujemo sve najbolje.
Realni domet Horvatove Hrvatske
Realno, koliko ova Horvatova Hrvatska može daleko na prvenstvu, pod uvjetom da ne bude dodatnih problema s ozljedama ili, ne dao Bog, s koronom? Vi ste, na kraju krajeva, vi i vaša generacija, naviknuli sve nas samo na uspjehe, medalje… Letvicu ste visoko podignuli.
Haha, da znam odgovor na to kako će biti, ili bi bio izbornik ili uključen u rukomet. Teško je to predvidjeti, puno se okolnosti mora poklopiti da se dođe do vrhunskog rezultata, što mislim da je ulazak u polufinale. Imamo, sigurno imamo kvalitetu. Po meni, na ovom Euru ćemo biti puno konkurentniji. Ovo malo što sam vidio na utakmici sa Slovenijom, morat ćemo malo više poraditi na obrani. Na ovom turniru bi mogli imati, što je rijetkost za Hrvatsku, više poteškoća, problema u obrani nego u napadi. Mislim da smo na toj ključnoj desnoj strani konačno se skrasili s dva igrača, Martinovićem i Šebetićem. Martinović je uz Duvnjaka i Cindrića na vanjskim pozicijama dosta lucidan u tim rješenjima i da ćemo imati brzi protok lopte, koji nam je u ključnim trenucima često nedostajao. Mislim i to da će se posložiti lijeva strana s Jaganjcem i Mamićem, da će proraditi šut izvana. S krilima nikad nismo imali problema, nećemo ni sad. Što ja vidim kao nekakvu najvažniju stvar, što izbornik mora posložiti, to je obrana u sredini, bez obzira da li je 5-1 ili 6-0, ta dvojka unutrašnja u suradnji s golmanom i ako to proradi, ja se ne bojim.
Najomiljeniji ste lik zlatne generacije hrvatskog rukometa, nije to samo naša konstatacija nego činjenica koju smo čuli i od novinara koji vas bolje poznaju, a to se i vidi, između ostalog, samo od sebe nekako. Javnost vas, navijači, sportski zaljubljenici u Lijepo našoj, ali i šire, baš vole.
Uvijek je lijepo kad te netko pohvali, a sigurno da mi je drago što, eto, takvo mišljenje o meni postoji.
Otvaramo s Francuzima
Otvaramo s Francuzima, starim znancima. Imali ste pregršt bitki s Tricolorima tijekom karijere. Koja vam je najbolnija i najteža utakmica s njima, a koja najbolja, najdraža?
Ma igrali smo s Francuzima stvarno puno puta, pa čak smo ih u početku i dobivali. U polufinalu na SP-u primjerice, ali recimo tamo negdje kad je došla generacija Gille, Didier Dinart, Nikola Karabatić, onda su preuzeli primat i redovno na važnim natjecanjima nas dobivali. No, znali smo dobiti i mi njih. Istina da je omjer na njihovoj strani, ali vjerujem da će već za desetak dana taj omjer biti bolji, da ćemo ga malo popraviti u našu korist. Mislim da su zreli za to. Moja najteža utakmica s njima? Bilo je to 2007. u Njemačkoj, kad smo završili peti. Tada smo izgubili u četvrtfinalu. Znači, to je za mene bila najteža, najgora utakmica protiv njih, poraz me najviše pogodio tada od njih. Jer, mislio sam da smo bolji i kvalitetniji od njih, imali smo omjer, ne znam, 9-1 a oni 7-3 ili 8-2, oni u medalji, mi peto mjesto. Znači, bolji skor, a kiksali. Čudan je bio sistem, malo smo se svi osjećali zakinuto, jer smo igrali jako dobro, skoro pa savršeno kao u Ateni, a napravili jedan taj kiks. I doviđenja. Pobjeda protiv Francuza u Tunisu u polufinalu, s druge strane, mi je najdraža. Za finale protiv Španjolske, koje smo izgubili nažalost.
Kažete da je zdravlje presudilo na kraju karijere, žalite li što duže niste igrali?
Da, baš je, koljeno me izdalo. Krila žive od skoka znate, a to koljeno kad sam izoperirao, to je samo bila nizbrdica svemu. Žao mi je što me zdravlje nije poslužilo jer je najljepše vrijeme kad igraš, stvarno je, to sad govorim s odmakom. Ali realno, nemam u karijeri za ničim žaliti. Presretan sam kako se sve odvilo, što se tiče uspjeha.
U odnosu na kvalifikacije za OI Horvat više ne računa na osam igrača, na više od pola reprezentacije koja je igrala u Montpellieru. To su Marić, Šego, Horvat, Karačić, Štrlek, Musa, Kozina i Pavlović. Šime Ivić pozvan je naknadno, nakon što je Luka Šebetić otpao zbog ozljede. Je li izbornik možda trebao, uz Duvnjaka, Čupića, Mamića i Cindrića, ostaviti još kojeg senatora?
‘U reprezentaciji trebaju igrati najbolji, bez obzira na godine’
Po meni uvijek u reprezentaciji trebaju igrati najbolji, bez obzira na godine. Ne bih htio previše ulaziti u to, izbornik ima svoju viziju, cilj, roster koji misli da će ga dovesti do cilja. On je to izabrao, preuzeo odgovornost, zato i je izbornik i jedino što mu mogu poželjeti svu sreću ovog svijeta, da sve ispadne kako spada. Svi imamo svoje mišljenje, da sam izbornik vjerojatno ne bi bilo tih 18 igrača, netko drugi bi opet izabrao drugih 18. Bespredmetno je o tome razgovarati i stvarati negativne tenzije.
Kad ste bili igrač, s kim ste bili najbolji, najbliži?
Vedran Zrnić i Goran Šprem, što si bliži s ljudima iz kluba, s kim si odrastao, to se prenosi i u reprezentaciju. To je normalno.
Lijeva stisnuta šaka visoko u zraku nakon gola, bio je vaš zaštitni znak…
Svatko to nekako proslavlja na svoj način, to je meni na neki način bilo emocionalno pražnjenje. A i ono, pokušavali smo moja generacija i ja imati, stvoriti nekakvi kontakt s tribinama, gledalištem. To te puni, to je uzajamna energija koja te diže. No, svatko ima neki svoj način proslave, svoj stil. Netko je miran i hladnokrvan, netko se veseli. To stvarno nosi na svoj način. No, neupitno je da svi iznutra gorimo, bez obzira kako to izgledalo prema van.
Često se stariji igrači poput Duvnjaka na turnirima raubaju. Što će morati mladi napraviti na Euru, da usporimo potrošnju senatora?
E to je ključno pitanje, to će biti ključno pitanje cijelog turnira, koliko će Hrvatska uspjeti, naravno uz pozitivan rezultat, uštedjeti Cindrića i Duvnjaka? Kad oni nedostaju, reprezentacija rapidno pada u kvaliteti i rezultatu. Duvnjak, znamo njegovu situaciju, igra obranu – napad. Vidjet ćemo kako će ga Horvat koristiti na 5-1 naprijed, kad bude frka, gdje se on troši enormno. Vidjet ćemo i kako će Horvat koristiti i Cindrića, španjolski stil mu je bio 15-15 minuta, ne znam kakva je situacija s njim sad, duže ga nisam gledao. No, ako je naviknut na 15 minuta po poluvremenu, to je isto težak hendikep. Tu ga treba pomalo prilagođavati i uvesti u maksimalan napor. Više ne postoji ni jedan igrač koji može odigrati svih 7-8 ili 10 utakmica na visokom nivou. Što širi roster, mijenjanje uz pozitivan rezultat, što više dođemo manje umorni, imat ćemo više šansi. To je, pretpostavljam, isto jedan razlog zašto je izbornik pomladio reprezentaciju.
Oprostio Barrufetu za postavljenu nogu 1998.
Jeste li oprostili Barrufetu što vam je 1998. kad ste igrali za Zagreb, postavio nogu u finalu protiv Barcelone?
Jesam, nakon par godina smo se našli na nekoj reprezentaciji, lijepo smo to raspravili uz čašicu vina, ali to se stvarno sve sleglo, nakon par godina se to slegne, emocije se ispušu. Niti je on to namjerno napravio. I on je kao i ja davao sve za svoj klub. To je normalno.
Imate još ranicu na bradi, suvenir od zabijanja u gol? Možemo vam zapjevati ‘imao je lijepu rupicu na bradi'…
Hahaha, da da, upravo to. Kockasta mi je brada. To će ostati vječni suvenir. Uvijek kad se pogledam, vidim to.
Ali, bilo je opasno…
Je, da sam bio par centimetara lijevo, ne bi danas pričali. Sreća prati hrabre.
Postoji neka priča, priče bolje rečeno, da je vaša generacija, dakle Balić, Metličić, neki od vas, ne svi sad, znali pušiti cigarete i popiti koju pivicu na turniru, a onda izaći na teren i zgaziti suparnika. Znači, ujutro uz kavicu, barem tako nekako stoji u tim pričama, da se znalo popušiti, valjda kombinirano, pola kutije cigareta, pa onda normalno trenirati i igrati utakmice. Isto stoji i za proslave, da ste znali ‘dobro’ proslaviti pobjedu, pa onda normalno sutradan izaći na teren. Je li to istina ili fama?
‘Moja generacija su bili frajeri’
Ma ne, to je floskula, fama. Lijepo je to ovako za čuti, atraktivno za javnost, međutim na toj razini… To se možda moglo šezdesetih, ali nije bilo moguće tad niti je moguće danas… Ma ne, to je ipak vrhunski sport, svi smo igrali u vrhunskim klubovima, tempo utakmica je bio srijeda – subota, ne znam, u Španjolskoj u srijedu, a u subotu na Islandu. Dva dana si u avionu, putuješ s momčadi, ma nemaš vremena za ništa. To ako se to dogodilo nakon jedne važne utakmice, jednom u 15-20 dana ajde… Moramo se i mi sportaši, znate, malo podružiti, ispuhati. To je fama.
Ali, bilo je igrača koji su znali zapaliti cigaretu u repki, pa to se zna, ali su igrali dobro?
Pa dobro, to su više neke osobne stvari. Naravno da su igrali dobro, valjda im nije smetalo, to su bili veliki igrači, baš frajeri na terenu i van njega.
Tko bi u reprezentaciji, od mlađih, mogao bljesnuti, imati važniju rolu na Euru?
Martinović i Jaganjac su nekako tu malo duže, očekujem da će Jaganjac po prvi put dobiti bitniju ulogu u reprezentaciji. Martinović je već u Egiptu pokazao vrhunske poteze. Sad je vrijeme da obojica viđeno pretvore u konstantu. Nije bitno jednu utakmicu odigrati vrhunsku, pa tri prosječno. Nego, držati konstantu. Ne sumnjam u njih, imaju mladost i želju, uza sebe Duvnjaka, Cindrića i Mamića na vanjskim pozicijama, mislim da bi trebalo to biti OK. Vidjet ćemo pivote, Šušnja i Šipić. Šipić je vrhunski napadač, od njega stvarno očekujem puno u onim bitnim utakmicama u situacijama dva na dva. To su potezi koji nam mogu donijeti dva boda. Kad se dobro namontira, to je gotovo sigurno siguran gol. Vidjet ćemo tko će iskočiti od mlađih. Samo vrhunska obrana plus mladost, onda smo konkurentni za sve.
Prijelomni trenutak kad je završio karijeru
Koji je bio prijelomni trenutak za završetak karijere?
Zdravlje. Kad više nisam mogao iz kreveta do WC-a doslovno. Zadnje igračke godine sve me počelo zezati, tetiva, koljeno, nije bilo smisla dalje igrati stvarno. Preveliko je opterećenje, dugo se lomilo to u meni, ali više nisam mogao zbog zdravlja. Poslije fizičkog je stradalo i psihičko zdravlje, pa sam morao odustati.
Zamet, Zagreb, KC Veszprém, Ciudad Real, Kielce, gdje vam je bilo najbolje?
Realno, i u Veszprému i u Ciudad Realu, što se tiče momčadi, momčad je bila vrhunska i borila se za prvaka Europe, tako da, što se tiče grada, atmosfere oko kluba, Veszprém i Ciudad Real su bili odlični. Međutim, za zericu više Ciudad Real zbog Španjolske, načina života, bili smo neprikosnoveni, uzeli sve što smo mogli.
Zagreb u vaše vrijeme i sad?
Zagreb je kroz povijest jedan od bitnijih rukometnih klubova na svijetu. Danas situacija nije bajna zbog financijske prirode. Nemoguće je parirati velikim klubovima, to je razlika pet do šest puta u budžetu. Ne znam kakav možeš biti mađioničar da to izvedeš. U moje vrijeme, Ledena dvorana, ludnica Bad Blue Boysa, gori dvorana dva sata prije… Po dan-dva prije nisam mogao spavati, još sam bio mlađi igrač. Onaj koji je osjetio Ledenu dvoranu, u vrijeme pravog Zagreba, e taj je osjetio pravu atmosferu. Celje, Barcelona, tu su bile posebne utakmice. Znači, to što su Boysi priređivali nama je bilo strašno nešto, predivno, lijepo jedno vrijeme. Takvo što se ne može zaboraviti, to pamtim i danas i pamtit ću dok sam živ.
Izvor: Net.hr
