Najomiljeniji je lik zlatne generacije našeg rukometa. Taj se uvijek smijao, taj je letio po parketu, bio je neuhvatljiv. Kaže Lino u reklami, “ti ne možeš letjeti kao Mirza…” Da, to je stvarno bilo posebno i nezaboravno. Oni njegovi avioni, nakon golova pa taj optimizam kojim i danas zrači kao predsjednik RS svoje županije. To je Mirza Džomba.
– Čuj, predsjednik, ha, ha, ha… To je više počasno. Volio bih ja više pomoći…
Danas je i daleko i blizu rukometa, a nekad je bio nezamjenjiv, najbolji strijelac Lige prvaka, najbolji strijelac Eura 2004. u Sloveniji, najbolje desno krilo OI u Ateni, prvak Europe s Ciudad Realom.
– A danas, evo, ganjam posao. Nešto gradim, ali ne više na široko. Ubodeš šestar i pet kilometara oko Rijeke je maksimum. I to je puno, naporno. A rukomet je, eto, komentatorski ostao za RTL. Baš me veseli, makar moram reći da to nije baš lako. Treba to ljudima objasniti najjednostavnije što se može, a opet moraš biti nafilan informacijama.
Sve čitam
I kako ide priprema?
– Trudim se jako, pratim sve, čitam sve, pripremam se. Znaš mene, nisam nikad bio na tom planu jak, ali popravljam se. Imaš neku odgovornost, drukčiju nego kada si bio igrač.
I kako će to izgledati?
– Ovaj puta ćemo biti sa studijem na terenu, a to je ipak drukčije nego kada si negdje izoliran. Mislim da će biti euforije, kod mene je ima već sad, da ćemo malo više navijački pristupiti cijeloj priči.Manje trezveno, a više navijački.
Ekipa je malo promijenjena, Sarač je u stožeru?
– Da, Davor (Dominiković) će raditi prijenose kao sukomentator, a Šprem i ja ćemo biti u studiju.
I tko će biti prvo krilo?
– Šprem, on je živa enciklopedija, ja sam više podrška. On ima veću glavu, bolje pamti, ha, ha, ha…
A što Mirza pamti o Švedskoj 2002. godine?
– Uh joooj, kud baš to. Bili smo totalno raštimani, ni na što to nije sličilo. Sjećam se da smo imali vrhunsku opremu, da sam imao punu torbu, a da sam stigao izvaditi tek dvije majice i trenerku s vrha, a već smo nakon tri dana morali ići kući. ma, užas.
I igre se sjetio…
– Razbila nas je Juga, pa Njemačka i Francuska. Ma, nismo bili ni blizu. To je označilo konačnu smjenu generacija jer dotad smo lutali nakon Atlante u svemu. I moralo je prestati. Nisu ni u Savezu, ni stručno bili na čistu što napraviti, kako krenuti ponovo. jedni su vraćali starije, drugi uvodili mlade, mi smo kao nešto htjeli, a zapravo smo bili daleko od bilo čega ozbiljnog.
Policije kao u priči
I onda je nakon zlata u Portugalu došla Slovenija?
– Bilo je neugodno, nisam ni u snu očekivao da nam se tako nešto može događati u Sloveniji, tu preko puta. Znam da sam zabranio roditeljima da dođu na utakmice, da je bilo policije kao u priči, da su oko dvorane patrolirali na konjima, da je bilo izbušenih guma, svačega. To je bilo prvenstvo na kojem se pokazalo da domaćini moraju uspjeti i nije bilo jedino.
Ni na terenu nije bilo bolje?
– Sjećam se da Ivano nije igrao, da je Pero dobio prst u oko od Pajoviča, da je oko toga nastala neviđena halabuka u medijima, a mi smo kasnije nastavili svi skupa igrati u Ciudad Realu. Sve je nekako bilo preuveličano, a mi smo izgubili broncu od Danaca.
I dvije godine kasnije isto.
– Pa da, time se pokazalo da mi jednostavno nismo bili generacija za bronce, mislim da su ove sadašnje generacije u tom smislu puno pametnije i racionalnije. Kod nas si znao, ako nema finala, nema ni medalje. I Švicarska je 2006. bila samo nastavak te priče i tu se već počela nazirati neka polusmjena generacije. Sve nam je nekako postalo problem, a kažem, nismo bili generacije za bronce – definitivno.
Što kaže Džomba dvadesetak dana prije Eura o situaciji u reprezentaciji i oko nje?
– Posložili su se i idu u dobrom smjeru. Mi smo dobri, mi smo i na prošlom SP-u bili penal udaljeni od finala. Znam da se Lino jedini u stanju nositi s pritiskom koji nas očekuje jer je 2009. prošao sa svima savršenu školu i zato mislim da je dobro što je tu jer to je po meni najteži dio posla koji nas očekuje. Vratio je starije, ima dosta mladih, ima Duvnjaka koji je očistio glavu i odmorio se, ima tri europska prvaka u top-formi, ima nositelje igre iz Bundeslige, krila su savršena, to nam nikad nije bio problem. Još moramo pogoditi dva prava vratara jer bez njihovih obrana, koje moraju biti na visokoj razini svaku utakmicu, nećemo daleko stići. Vidim da je Cvetković rekao da će baš oni biti ključ pa želim da mu to priuštimo odmah na startu.
Tri pobjede u Splitu
Prognoza?
– Ja sam sportaš, znam kako je igrati, znam koliko sam bio lud i jadan nakon kraja 2000. kod kuće na Euru, makar nisam igrao i to mi je vjerojatno najteže od svega palo u karijeri. Teže i od 16. mjesta 2002. godine. Priče o zlatu su omča oko vrata, a to nam ne treba. Moramo biti strpljivi i pametni. Moja su prognoza tri pobjede u Splitu i skor 7-1 na kraju, s tim da taj jedan poraz može biti u drugom krugu u Zagrebu. To je moj plan.
Favoriti?
– U prvom je redu samo Francuska. Momčad je “strašna”, za svaki respekt. Takav sustav stvaranja trenutačno nema nitko u Europi i vrijedilo bi ga zapamtiti. Kao, otišli su im Omeyer i Narcisse, a kao da prije nisu Gille, Joli, Barachet, pa opet…
A gdje smo mi?
– Na početku drugog reda, u kojem vidim još Norvešku, Švedsku, Dansku i Njemačku. Ima i treći red, u kojem su Slovenija i Španjolska, koje su u stanju uvijek napraviti pothvat.
I zaključno…
– Neće tu biti previše velikih iznenađenja jer realno sustav natjecanja ne nudi ni osminu finala, ni četvrtfinale da bi se u jednoj utakmici to moglo dogoditi, kao što se dogodilo na SP-u Nijemcima s Katarom ili Dancima s Mađarskom. Ovdje toga nema, ovdje im se takve stvari teško mogu dogoditi. Euro je takav, osam top utakmica, pa tko preživi, pričat će – zaključio je Mirza Džomba.
Stvarno se pripremio za prijenose, sve je bolji…
Izvor: Dražen Pinević | Sportske Novosti
