Neslužbeno, iz izvora bliskih HRS-u doznajemo da će uskoro zbog silnih pritisaka biti raspisan natječaj za novog izbornika. Hrvatska mora dobiti izbornika do travnja kada naši nastupaju na jakom pripremnom turniru u Švedskoj.
Prema njegovanoj tradiciji kada je u pitanju rješavanje problema i pitanja vlasti, stvara se i u rukometu atmosfera kaosa. A kaosa, na žalost onih koji ga žele stvoriti, nema. Hoće li ga biti, pokazat će vrijeme pred nama, kada dođu nove odluke.
Nije bilo uspjeha koji smo očekivali na Euru, nije bilo strpljenja da se taj rezultat razradi u glavama kako treba, pa su padali oproštaji i najave odlazaka gdje ih nije trebalo biti. No sve je to stvar odluke. I to nešto pokazuje, u konačnici. Nešto za budućnost… Stvari treba respektirati, puno više nego što to činimo.
Pitanje jedne lopte
Svima je u pitanju jedna lopta, i ona što je u Kataru prošla Iviću ispod noge protiv Poljaka i ona koja je umjesto u golu završila u Bergerudu. Zašto je prva problem, a druga ne, ili obrnuto. Preskačemo odgovore i zato smo u problemima. Odgovaranje redom, po kriterijima kako i zašto, a ne kampanjski, kako nekom u određenoj situaciji paše, reklo bi nam dosta, no to je stvar onih koji odlučuju i zato su danas na meti. Sami su si krivi, makar…
Nigdje ne piše da je rukomet predodređen za uspjeh, ali sve što se događa nakon Eura sugerira mnoga nezadovoljstva koja su ležala pod tepihom, a koja nisu riješena, pa tinjaju i, nažalost, pokazuju da nisu svi zajedno u pobjedi i porazu, makar je prije Eura bila idila. Rekao bi čovjek da danas skoro ništa ne valja, a nije baš tako. Istina je da smo prvi put od 2007. igrali veliko natjecanje bez Duvnjaka, a svi koji žele znati, znaju što to znači. Istina, treba moći igrati i bez Duvnjaka, a znamo da je bez njega bilo nemoguće i protiv Saudijske Arabije… No preko noći to nekad i nije tako jednostavno. Makar, moralo je bolje, a to nije problem priznati, nikakav, jer je jednostavno – činjenica.
Sustav u rukometu? Postoji, ovisan je o financijama, a financije su takve kakve jesu, pa je i sustav skučeniji nego što bi trebao biti. Ako su mlade selekcije OK, to je neki odgovor na pitanje o ligi, a realno, ni zlatna generacija hrvatskog rukometa u mladim uzrastima nije osvajala medalje, pa je bila najbolja. To je stvar generacije i onih koji su joj dali priliku da se pokaže. Isto će biti i s ovima. Zato smo se nadali na Euru da će Lino…
Ne valja liga, nedostaju joj Zagreb i Nexe? To je nesporno, ali to je samo kraj priče, a početak su ulaganja, koja ne počinju od Zagreba i Nexea, nego lokalno. Populizam u okolnostima kada nema novca ni za što nije realna opcija. U nekom drugačijem sustavu sporta možda da, no to nije problem samo rukometa.
Zašto je loše da Zagreb pobijedi u Celju, a Nexe uzme bod u Velenju, ako će to pomoći rukometu da bude konkurentan na najvišoj europskoj razini? Zar nismo bili najbolji kada su Metković i Zagreb bili jaki? Uostalom, sve više igrača domaće lige izbjegava naša dva najveća kluba, radije idu prema inozemstvu, a s druge strane dva kluba koja ulažu najviše nedostaju svima!? Ta liga, u konačnici prvi, put ove godine ima Goricu u drugom, Dubravu u 3. kolu EHF kupa, u Ligi 6 u finišu igraju Zagreb iz Lige prvaka i Nexe iz grupne faze EHF kupa. Nešto se radi, ipak. Postoje Šola, Dominiković, Đanković, Lisica, Marjanović, Pekera, Čagalj, Mečić, Požega, Zrnić, Papić… Radi se puno bolje u odnosu na ulaganja, što u konačnici pokazuje i rezultat.
Visoki kriteriji
Neslužbeno, iz izvora bliskih HRS-u doznajemo da će uskoro zbog silnih pritisaka biti raspisan natječaj za novog izbornika. Kriteriji će biti postavljeni na najvišu moguću razinu (škola, licenca, rezultat na velikoj sceni, ponašanje, odgovornost, prava, obveze…), a natječaj će trajati dva tjedna, nakon čega bismo trebali dobiti novog izbornika koji će nam dati nadu u kontinuitet na velikoj sceni i biti spreman na promjene, koje su očito nužnost, što po nastupu na Euru nije teško zaključiti. Ne smijemo se uvjeravati da je dobro ono što nije bilo dobro jer samo ćemo tako moći naprijed. Tko god sutra došao, od Balića do Goluže ili ako Lino ostane… Negdje u tom grmu leži zec.
Imamo barem 20 ljudi koji misle da mogu voditi Hrvatsku, a kako je to moguće ako je sve zaista tako beznadno i ako je sve u kaosu? Budimo normalni i iskreni, i bez uvreda, jednom barem. Nije to teško kako izgleda…
Što to ima u Hrvatskoj da bi svi htjeli na njenu klupu? Nešto, očito, ima. Nešto dobro.
Izvor: Dražen Pinević | Sportske Novosti
