Robert Marković nevjerojatna rukometna priča danas igrača Gorenja, a nekad predvodnika naše zlatne kadetske generacije sa SP-a u Tunisu, u kojoj su bili Stepančić, Šprem, Marić…
Živ je, igra dobro i to je najvažnije. Nekad prije ovaj Virovitičanin bio je glavni adut našičkog Nexea. Rijetko talentiran ljevak, koji je uz Huđa bio broj 1 u zlatnoj Canjuginoj generaciji sa Stepančićem, Špremom, Marićem na SP-u u Tunisu. No, eto, dok su drugi išli nekim očekivanim putem, on vjerojatno nije ni slutio kamo bi ga putovi, životni i rukometni, mogli odnijeti. Na svu sreću, nisu ga odnijeli od rukometa.
Sretan što opet igram
Da je bio baja, bio je, da je bio bećar, bio je i to ga je, i sam će reći, u životu skupo koštalo. No, ta priča se ne da vratiti. Život je otišao dalje, Markotić je preživio, prošao kroz muku i vratio se ove sezone u dresu Gorenja pod vodstvom Željka Babića te polako raste prema negdašnjim dosezima.
Gdje je nestao Robert Markotić tako dugo?
– A gdje sve nisam? Svašta sam prošao, dvije teške ozljede i samo mogu reći da sam sretan što sam ponovo tu, što igram. Ne, nisam ni slutio da bi moglo ispasti tako, ali neke stvari u životu ne znaš, ne želiš ni čuti. Tek kada se suočiš s njima, postaneš svjestan. Da, bilo mi je teško. Nisam ni ja bio bajka u svemu tome, no, eto, s godinama stvari legnu na mjesto. Puno mi u svemu tome pomaže Željko Babić, s kojim radim u Gorenju.
Krenulo je u Našicama?
– Da, bilo je OK u Nexeu, rasli smo. Trebao sam izazov, našao ga kod ŽeljkaBabića u Meškovu, osvojili smo prvenstvo i kup, ali ja sam želio dalje. Išao sam u Francusku, Aix je bio izbor. Sve je počelo super, no, ja realno, iz sadašnje perspektive gledano, nisam bio spreman za to. Nisam ni slutio što me čeka. Uslijedila je teška ozljeda ramena. Francuzi su čekali da to obavim kod njih, kod kuće su mi preporučili dr. Čička, koji je to odlično napravio, no, dva mjeseca nakon toga stigao je otkaz iz Francuske pa sam sam platio troškove u cijeloj priči. Nije bilo jednostavno. Za klub neću govoriti jer mislim da je puno važnije biti zdrav.
I išao dalje…
– Izliječio sam se, dobio sam ponudu Norvežana, otišao u Elverum i tamo je sve krenulo super, četiri utakmice četiri pobjede i onda ode koljeno. U Norveškoj sam to super operirao, ali su uvjeti za rehabilitaciju bili loši, a ja sam tražio bolje. I došao je poziv iz Izraela, gdje su se nudili uvjeti koje sam želio za rehabilitaciju, a sreća plus je bila da je trener rekao da hoće baš mene, čak i ako sam ozlijeđen. I dogovorio sam raskid s Norvežanima. Nije mi bilo jasno, trener Izraelac hoće baš mene?! Poslije sam saznao da smo kod njih jednom igrali kvalifikacije i da sam ga oduševio. I tako, pomalo, izliječio sam se, skinuo 14 kila, počeo igrati sve bolje. Kada vidiš da se ljudi toliko trude oko tebe, moraš im vratiti na neki način. Bili smo drugi u ligi, doveli Ivana Karačića na moj nagovor, a u play-offu sa 3-0 u finalnoj seriji osvojili naslov prvaka. Svi su bili oduševljeni.
Gorenje je ozbiljno
No, nije potrajalo.
– Nije, makar je bilo odlično, ali ja sam htio bliže. Supruga, treće dijete na putu, oni su najvažniji – apsolutno. I zvao je Babić, došao sam u Velenje i tu sam. Odlično radim, živim potpuno drukčije nego nekad, nije me to sram priznati. Uživam, super mi je. I klub je dobar, krenulo nam je.
Nekad ste bili prvi u reprezentaciji, sjetite li se toga?
– Sjetim, to su najljepši dani, nema ljepšeg nego čuti himnu. Bio sam i na širim popisima. Ali ako je pitanje reprezentacija, tu su dvije stvari. Drago mi je vidjeti Stepančića, Vuglača, Vrankovića, Ivića kako igraju, kandidiraju, no, ja realno sada nisam na razini koju reprezentacija traži. Radim, hoću li ikad biti, ne znam, ali ne predajem se. Sve ide svojim putem.
Gorenje igra jako dobro?
– Klub je ozbiljan, dobro postavljen, postavljene su s Babićem i ambicije ove sezone, što dosad nije bio slučaj, kažu ovdje. Želja je napasti Celje u domaćem natjecanju. SEHA je izazov jer dosad nemamo iskustvo paralelnog igranja Lige prvaka i takve jake lige. Kako će ići, vidjet ćemo. Ima tu i realnih problema, kao ozljeda Grebenca, ali ide nam dobro. U Ligi prvaka cilj je dohvatiti osminu finala, a mislim da bismo u Leonu, ako uspijemo dobiti, bili jako blizu toga.
Zagreb je malo stariji
No, prije Leona vas danas čeka Zagreb i vaš bivši trener Kamenica?
– O treneru sve najbolje, radio sam s njim 4,5 godine. Znam kakav je stručnjak, znam da imaju problema. Mora se biti realan pa reći da Zagreb s obzirom na ovakav ritam igranja i putovanja ima možda malo stariju momčad nego što treba i da mu neke stvari zbog toga teško padaju, još više zbog činjenice da je skupina u kojoj igra iznimno jaka. No, da ne bude zabune, Zagreb ima kvalitetu i sigurno će je u najvažnijem trenutku biti spreman pokazati. Nadam se da danas u Velenju neće biti taj trenutak, a poslije toga bi me veselilo – kaže Roki, kojem nadimak savršeno pristaje.
Izvor: Dražen Pinević | Sportske Novosti
