Priča Senjanina Maglajlije počela je posljednjeg dana aprila 1968. u Goraždu. Grad na Drini krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća talentirani rukometaš zamijenio je Banjom Lukom, pa onda odlazi u Beograd, zatim je uslijedio angažman u slavnoj Barceloni, nastupi u svjetski jakom Zagrebu…
Nakon bogate karijere, u kojoj je, između ostalog, osvojio KUP EHF-a (Borac) i Kup kupova (Barcelona), otisnuo se u trenerske vode. I to nakratko.
Nema kajanja
– Nemam više trenerskih ambicija. U rukometu sam ostao kao menadžer – kaže Maglajlija na početku razgovora za “Dnevni avaz”.
Kao vrhunski evropski pivot imao je otvorene ponude Hrvatske i Srbije da nastupa za njihove selekcije. No, Maglajlija nije imao dilema – želio je samo dres domovine.
– Da, imao samo pozive komšija, ali to, jednostavno, ne bi bilo prirodno. Davno sam odlučio da ću igrati za BiH, za svoju domovinu. Zbog te odluke sam sretan i nikad se nisam pokajao. Igrajući za BiH, imao sam satisfakciju što predstavljam svoju državu – ističe Maglajlija, koji živi u Zagrebu.
Radi u menadžerskoj agenciji “Festivus” za zastupanje igrača, pa je i dalje u rukometu. Pronađe vremena da dođe u domovinu.
– Turistički dolazim samo ljeti u rodno Goražde. U drugim dijelovima godine nastojim da meni dođu roditelji i brat – govori Maglajlija.
Reprezentaciju BiH prati i dalje redovito.
Solidan nivo
– Ako ćemo zanemariti sve ostalo, taj rukometni dio na solidnom mi je nivou. Generalno stojimo dobro, jer znam kako kotiramo u evropskim okvirima. Svi nas respektiraju, ozbiljna smo reprezentacija koju niko ne može razbiti u normalnim okolnostima. Svi bi nas htjeli za sparing partnere, a i rezultati su to pokazali u posljednje vrijeme – naglašava Maglajlija
Otac Esad piše monografiju o sinu
– Moj otac Esad piše monografiju o mojoj karijeri, u slici i riječi. Sve što on piše, prolazi kroz moje ruke kako bih to malo korigirao, tako da sam imao osvrt na sve. Svaka etapa karijere donijela je nešto novo u tom razvojnom putu. Goražde je bila početna platforma, pa Banja Luka, koja je bila ključna da me usmjeri u profesionalizam. Banja Luka puno mi je značila i za privatni život, jer mi je supruga Maja iz tog grada – riječi su Maglajlije.
Šuman radi sto poslova
– Ne bi nas bilo na mapi, kada je reprezentacija u pitanu, da nije Bilala Šumana.
Čovjek je na svojim leđima i sa svojim privatnim novcima, uz svoje prijatelje koji su pomagali finansijski i na druge načine, osigurao uvjete da reprezentacija igra. To nema nigdje na svijetu. Bilal radi sto poslova i kad treba voditi utakmicu, zablokira mu mozak – kaže Maglajlija.
52 utakmice za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je Maglajlija.
Izvor: Avaz.ba
